Ono što se najčešće uzima za prostor Bosanske Posavine jest prostor osam općina bivše Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine unutar Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije do 1991. godine: Bosanski Brod, Bosanski Šamac, Brčko, Derventa, Gradačac, Modriča, Odžak i Orašje te dijelovi općina Srebrenik i Doboj.
POVODOM obljetnice pada Bosanskog Broda i većeg dijela Bosanske Posavine (6. listopada 1992.) razgovarali smo s Mateom Čalušićem, magistrom edukacije povijesti i geografije, koji je zaposlen kao asistent u Podružnici za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest u Slavonskom Brodu. Upravo je njemu, uz troje ostalih mladih istraživača, krajem prošle godine pripala „Nagrada za najbolji rad mladih povjesničara iz povijesti Slavonije, Srijema i Baranje” naslova „Utjecaj rata u Bosni i Hercegovini na narodnosnu strukturu Bosanske Posavine“. Zato su teme našeg razgovora migracije i poslijeratna narodnosna struktura Bosanske Posavine. Dotaknuli smo se i prijepora vezanih za popis stanovništva 2013. čije rezultate Republika Srpska dan-danas nije priznala.
Najveći pad broja Hrvata između posljednja dva popisa bilježi Općina Derventa (-88,3 % ili 19.379). Najmanji pad pak zabilježen je u Općini Orašje (-13,1 %).
Gdje su ustvari granice Bosanske Posavine? Zašto postoje poteškoće u njihovom definiranju?
Bosanska Posavina je kao geografski pojam nedovoljno razgraničena. Bosansku Posavinu, točnije njezin geografski obuhvat, razni autori različito definiraju. Ono što se najčešće uzima za prostor Bosanske Posavine jest prostor osam općina bivše Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine unutar Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije do 1991. godine: Bosanski Brod, Bosanski Šamac, Brčko, Derventa, Gradačac, Modriča, Odžak i Orašje te dijelovi općina Srebrenik i Doboj. Uzevši navedeno u obzir, površina Bosanske Posavine bi iznosila oko 2000 km2. Bosanska Posavina nikada nije bila zasebna administrativna cjelina te je ono što se danas smatra Bosanskom Posavinom puno manje područje od onoga što je ono predstavljalo tijekom povijesti. Ono što se definitivno može utvrditi jest to da je sjeverna granica Bosanske Posavine rijeka Sava koja je odjeljuje od onog dijela Posavine u Republici Hrvatskoj, na zapadu je granica Lijevče polje dok je na istoku granica Semberija. Ukratko, poteškoće su nastale zato što Bosanska Posavina nikada nije bila jedna zasebna administrativna jedinica. Kada danas govorimo o području Bosanske Posavine, najčešće govorimo o već navedenih 8 općina koje su činile Hrvatsku zajednicu Bosansku Posavinu.
Zbog pojednostavljivanja analize podataka za potrebe ovog intervjua, Bosansku Posavinu definiramo kao osam općina (prethodno spomenute, bez općina Srebrenik i Doboj) koje su 1991. godine bile u sastavu Hrvatske zajednice Bosanske Posavine, teritorijalno-samoupravne hrvatske zajednice koju je tada osnovao HDZ BiH. To je velikom većinom površina današnjih 12 općina. Naime, Daytonskim sporazumom iz 1995. na tom području nastale su brojne teritorijalne promjene, uključujući i osnivanje novih općina: Općine Domaljevac Šamac iz dijela Općine Šamac, Općine Donji Žabar iz dijela Općine Orašje, Općine Pelagićevo iz dijela Općine Gradačac te Općine Vukosavlje iz dijelova općina Odžak i Modriča.
I. Majstorić
N.K./PLUS
Kako je rat u Bosni i Hercegovini utjecao na narodnosnu strukturu Bosanske Posavine?
Velika promjena u demografskom smislu zabilježena između dva popisna razdoblja, 1991. i 2013., jednostavno nije mogla biti rezultat prirodnog pada, već posljedica rata. Posebno je uočljiv podatak da je broj Srba pao za minimalan postotak ili je čak i veći, ovisno o izvoru i prostornom obuhvatu, dok je broj Hrvata manji za oko 50 %, a Bošnjaka za približno 15%. Toliko veliki pad jednog naroda na nekom području u razdoblju od samo 20 godina ne može biti rezultat uobičajenih demografskih trendova, pa se može zaključiti da je rat imao ključan utjecaj na smanjenje broja Hrvata u Bosanskoj Posavini. Razlog zašto je broj Srba neznatno pao (ili se povećao) je vrlo vjerojatno doseljavanje Srba s područja Republike Hrvatske nakon operacija Oluje i Bljeska gdje se po nekim navodima doselilo i preko 30000 Srba. Upravo zato je veliki problem izostanak popisa iz 2001. godine, pri čemu bi se puno bolje vidio utjecaj rata na narodnosnu strukturu zbog ogromnog iseljavanja iz cjelokupne BiH pa tako i Bosanske Posavine. Što se tiče Bošnjaka, olakotna okolnost za njih je bila ta da su velikim dijelom naseljavali područje Brčkog i Gradačca. Ti dijelovi nisu u potpunosti pali pod srpsku vlast te su većinom vraćeni pod vlast Federacije BiH ili distrikta Brčko, shodno tome nije došlo do toliko velikog egzodusa. Za razliku od Bošnjaka, prostori koje su naseljavali Hrvati su gotovo pa u potpunosti potpali pod srpsku vlast s izuzetkom područja oko Orašja i Odžaka. Veliki broj Hrvata je otišao u izbjeglištvo od čega se veliki dio nije vratio. Valja napomenuti da se povratak hrvatskih izbjeglica donekle i dogodio, no samo u područjima koja su Daytonskim sporazumom pripali Federaciji BiH ili pak distriktu Brčko. Nažalost danas su te brojke vrlo vjerojatno i puno manje, no zbog neprovođenja novog popisa ne možemo znati puni opseg demografske katastrofe na području Bosanske Posavine.
Prema podatcima s mrežne stranice statistika.ba, 12 općina za ove potrebe definiranih kao Bosanska Posavina od popisa 1991. do popisa 2013. bilježi pad ukupnog broja stanovnika za 26,0 %. Gledano po tri konstitutivna naroda, Hrvata je za 49,3 % manje (-63.605), a Bošnjaka za 13,1 % (-13.637), dok je Srba za 6,1 % (6.043) više u istom razdoblju. Na potonje je utjecao i značajni pad broja izjašnjenih Jugoslavena (-79,4 % ili 22.793).
Kao posljedica toga, Hrvati su od relativne većine 1991. godine (35,7 %) u 2013. godini bili najmanje zastupljeni od sva tri konstitutivna naroda (24,5 %).
I. Majstorić
Gledano po općinama, isti izvor podataka govori da je uvjerljivo najveći pad broja Hrvata između posljednja dva popisa bilježi Općina Derventa (-88,3 % ili 19.379). Najmanji pad pak zabilježen je u Općini Orašje (-13,1 %).
I. Majstorić
Prvi provedeni popis stanovništva u Bosni i Hercegovini poslije rata bio je tek 2013. godine. Rezultate tog popisa stanovništva Republika Srpska ne priznaje. O čemu je zapravo riječ?
Kao i sve u BiH, tako je i tema popisa stanovništva u BiH ispolitizirana. To je poprilično kompleksna tema, no probat ću što jasnije to objasniti. Popis je proveden 2013. godine, a puni rezultati su izašli tri godine kasnije, 2016. godine. Republika Srpska je izašla u javnost godinu dana nakon toga sa svojim popisom. Najjednostavnije objašnjenje je da je u popisu popisano i stanovništvo koje je duže od jedne godine izvan BiH, tj. korištena je metodologija de jure, dok je pak Republika Srpska tražila da se popisuju samo oni koji trenutno žive u BiH, tj. željeli su se voditi de facto metodologijom. Zbog tog vlasti Republike Srpske još uvijek nisu prihvatile rezultate popisa iz 2013. godine. U principu problem je bila vrsta metodologije koja je korištena. Još jedan problem je činio status ostalih, tj. onih koji nisu pripadali niti jednom od tri konstitutivna naroda te se razvila politička borba oko toga hoće li „ostali" utjecati na političke kvote i raspodjelu vlasti.
Udruga dragovoljaca i veterana 101. BBX brigade HVO obilježila je 6. listopada polaganjem vijenaca kod Spomen obilježja poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima u Slavonskom Brodu te paljenjem pet stotina lampiona uz gradsku šetnicu kraj Save, za sve poginule branitelje u Bosanskoj Posavini. Ranije istog dana vijence su položili na gradskom groblju u Bosanskom Brodu, a sveta misa zadušnica za poginule branitelje slavljena je u crkvi svetog Ilije Proroka u Bosanskom Brodu. U galeriji fotografija moguće je vidjeti kako su se preživjeli suborci, članovi obitelji i sugrađani sjetili onih kojih više nema.
