SLAVONSKI BROD - Postoji jedno mjesto koje posjećujemo svakoga dana, samo o njemu rijetko kad javno govorimo. I dok u Slavonskom Brodu postoji jedan jedini Gradski javni WC, dosjetili smo se još dvije lokacije koje bi u slučaju nužde osim Autobusnog ili Željezničkog kolodvora mogle pomoći. Dakle, u Slavonskom Brodu postoje tri javna toaleta odnosno dostupna svima, no koliko su oni očuvani, čisti i uredni?

Većina ljudi opravdano smatra kako su oni prostori kamo i 'car ide pješke' ne samo ogledalo svakog doma već i grada, stoga smo provjerili u kakvom su stanju javni toaleti u Slavonskom Brodu.

Prilikom ulaska u Gradski javni WC, koji se nalazi na Tuđmanovom trgu, pozdravili smo ljubaznu gospođu koja se o navedenom objektu brine kako bi posjetiteljima bio što uredniji i prihvatljiviji za korištenje. Ipak, postojao je neugodan miris urina čiji se intenzitet pojačavao spuštajući se niz stepenice. Skrenuvši u desno kuda vodi hodnik, našli smo se na račvanju gdje je lijevo muški toalet, a desno ženski. Od obje su prostorije vrata bila odškrinuta. U ženskom su toaletu tri kabine sa zahodskim školjkama, ali, ono još bitnije, u svakom se nalazio i toaletni papir. U razgovoru s gospođom doznali smo kako objekt svakodnevno posjećuju brojni prolaznici koji u slučaju nužde objeručke prihvate ono što im se besplatno nudi. Također, ispred je vidna oznaka koja će strance, ali i mnoge druge putnike namjernike, uputiti u pravom smjeru te znak upozorenja o skliskom podu.

Podsjetimo, Gradski javni WC obnovljen je 2008. godine, ali godinama, zbog kvara koji je nastao uslijed lošeg idejnog rješenja, nije radio. Nakon čega su ga djelatnici Komunalca popravili te je potom odmah bio na usluzi građanima i turistima. Prvobitno je radno vrijeme bilo samo do 15 sati te je za korisnike, na prijedlog građana koji je Gradska uprava usvojila, produženo do 22 sata.

Sljedeći na redu je javni toalet na Gradskom kupalištu Poloj koji je tijekom ljetnih mjeseci na usluzi posjetiteljima Športsko-rekreacijskog centra, a o čijem smo stanju pisali prošlog tjedna te bismo ga ocijenili također prihvatljivim svim namjernicima kojima ne smeta čučavac i mjestimično sklizak pod, za koji nema oznake, ali bismo mogli reći kako se to podrazumijeva jer su korisnici više-manje kupači.

Zadnji javni toalet koji smo posjetili je u sklopu Gradske tržnice na koji se svi u potrebi mogu osloniti samo u radno vrijeme tržnice – od ponedjeljka do subote od 5 do 16 sati ljeti, a zimi od 6 do 15 sati te nedjeljom tijekom cijele godine od 7 do 12 sati. I dok u ženskom toaletu postoje tri kabine, jedna je nedostupna korisnicima, u srednjoj je čučavac te je u zadnjoj, do ulaza, zahodska školjka – rekli bismo kako kome što odgovara, u muški nismo niti ulazili.

Osim neizostavnog neugodnog mirisa koji dijele sva tri javna zahoda te skliski pod koji jednostavno možemo i zanemariti jer su isti često prebrisani, nismo niti u jednom zatekli nikakve zabrinjavajuće prizore koji bi ukazali da se o njima ne vodi računa. Još ako k tome uvažimo činjenicu da je riječ o besplatnoj usluzi koju može koristiti svaki domaći prolaznik, ali se ne bi postidio zaći niti turist. Ipak je riječ o nuždi.