Očito JZ nije sve pročitao pa ponavljam: Što je previše, previše je. Javne radove financira RH i oni bi trebali obuhvatiti svu komunalnu infrastukturu primjerenu onom što ti djelatnici mogu učiniti a ne popravljati PRIVATNE nadgrobne spomenike. Na centralnom groblju... Prikaži sveu kada je oštećen spomenik policija načini uviđaj a vlasnik grobnice popravlja sam svoj spomenik dok se ne pronađe počinioc. Osim toga pravoslavno groblje je zapušteno zato što NITKO NE PLAĆA grobnu naknadu iz koje se održava groblje. Pravoslavci ne plaćaju ništa za svoje grobove i sad hrpa ljudi ide na račun države uređivati grobove i spomenike neurednih platiša. Strašno. Pouka je; prestanite svi plaćati svoje obveze pa će Vam država popravljati bez naknade sve što Vam je sveto.

0 0

Odgovori

Općepoznata činjenica kako su se, nakon rata, Partizani, svim silama, trudili dostići Ustaše u količini zločina nad nedužnim ljudima, nema nikakve veze s vandalskim ponašanjem hrvatskih huligana na srpskom groblju, pedeset godina kasnije. Kako ustaški zločini ne opravdavaju partizanske tako... Prikaži sve niti srpski ne opravdavaju hrvatske. Zločin nema nacionalno nego neljudsko obilježje. Toliko samo kao upozorenje kako se na ovom portalu neće tolerirati relativiziranje zločina niti njegovo pravdanje tuđim – ma tko to činio.

0 0

Odgovori

VREBINO BRDO - JEDINO MJESTO GDJE JE OBILJEŽEN KOMUNISTIČKI ZLOČIN Na Vrebinom brdu podignut je u svibnju 2007. godine križ za žrtve križnog puta koje su na tom mjestu ubijene i pokopane. Prema kazivanju Slavka Stokića, bivšeg političkog zatvorenika, smatra... Prikaži sveatra se da je na novogradiškom području bilo između 3.500 i 4.000 žrtava ubijenih nakon 1945. Godine, a osim na Vrebinom brdu masovnih grobnica komunističkog režima ima na igralištu NK „Sloga, kod naselja Mala i u Mašiću. Inicijativu da se križ podigne pokrenuli su Mjesni odbor Ljudevita Gaja, Udruga Hrvatski domobran, Bratovština Pax dei populi, Štovatelji križnog puta i poraća i Društvo političkih zatvorenika. Postavljanje križa organizirali Franjo Šmer, Željko Pevec, Mato Modrić i Slavko Stokić. Križ je posvetio fra Ilija Stipić, a o stradanjima velikog broja ljudi govorio je sudionik križnog puta Franjo Šmer, predsjednik Udruge hrvatski domobran. - Križ je podignut svim žrtvama 2. svjetskog rata bez obzira jesu li ih počinili pripadnici vojske NDH ili partizani. Dogovorili smo se da na Vrebinom brdu napravimo postaju križnog puta. Rekli smo da neće biti nikakvih prozivanja na osvetu jer jedino s ljubavlju i razumijevanjem možemo ići naprijed i širiti mir. Križ su podigli i uredili okoliš potomci partizana i ljudi koji su završili u Jasenovcu jer su spašavali Židove i oni čiju su preci stradali od partizana – kazao je tada Mato Modrić. Godine 2004. u Novoj Gradiški je po prvi puta obilježeno stradavanje nedužnih žrtava komunističke vlasti nakon 1945. godine s novogradiškog područja. Uz sudionike tih događanja inicijativu su pokrenuli i hrvatski branitelji. Vijenci su položeni i svijeće zapaljene na mjestima masovnih grobnica u Novoj Gradiški i okolici. Održana je komemoraciji i služena sveta misa zadušnica. Na mjestu gdje su pokopane godinama zatajivane žrtve križnog puta i komunističkog režima, najavljena je tada izgradnja spomenika žrtvama i Kapelici hrvatskih mučenika. Na Vrebinom brdu najavljen je u dogovoru s Hrvatskim šumama urediti spomen park koji bi bio i najbliže izletište za Novogradiščane. Prošlo je četiri godine, a od tih najava nema ništa.

0 0

Odgovori

Jedna poveća grupa civila je pogubljena kod Šumetlice u blizini Strmca. Kroz grad su provedeni Beba Piškur, Josip Dragić i Slavko Lasović ( navodi tko ih je vodio). Streljani su kod pilane, a potom pokopani na mjestu zvanom mrcilište. Nakon... Prikaži sve osam godina dozvolili su obiteljima da ih pokopaju na gradskom groblju i to u jednu raku. Iz zatvora u Novoj Gradiški, gdje su bili zatočeni, izvedeni su na strijeljanje 1945. godine Tihomir Krišković iz Starog Petrovog Sela, Slavko Gomerić iz Davora, Ivica Đaković iz Prvče,Vinko Češić iz Rešetara, Stjepan Klobučar (Jure) iz Nove Gradiške i Ivan Baranac iz Nove Gradiške. Sve do 1947. godine trajali su ti zločini. Ljudi su bili hapšeni, odvođeni i strijeljani bez suda i pravde i bez mogućnosti da se brane. Dio je to iskaza Slavka Stokića iz 2001. godine.

0 0

Odgovori