"A new medium is never an addition to an old one, nor does it leave the old one in peace. It never ceases to oppress the older media until it finds new shapes and positions for them.”, Marshall McLuhan

Prijatelj Veljko Lukić spomenuo mi je prije par mjeseci da se okuplja respektabilna ekipa kako bi pokrenula news web portal. Skeptičan prema većini lokalnih web projekata, pomislih da se opet radi o nekim očajnicima koji misle da je web novi Eldorado, gdje doslovno svatko bez znanja, značajna ulaganja, samo sa dobrom voljom može izvući neku korist. Međutim, po prvi put u lokalnom okruženju stvorila se solidna jezgra profesionalnih novinara koji, pomislih, imaju viziju i razumijevanje novog medija te se poželjeh uključiti i iz blizine vidjeti što će se od toga izroditi.

Sjetih se, također, događaja od prije petnaestak godina kada sam dobio hitan poziv da sudjelujem na sjednici gradskog Vijeća. Ponadah se tada da će se donijeti nekakva strategija o razvoju informatike u našem gradu, međutim, gradonačelnik i Vijeće trebali su savjet neovisnog informatičkog eksperta jer su zaprimili vrlo neobičan, njima nerazumljiv, zahtjev. Naime, bivši branitelj i informatički stručnjak zahtijevao je od Grada da financijski potpomognu web portal koji će donositi svježe i servisne informacije o našem gradu. Radilo se o jednom od brodskih pionira weba, koji je još tada spoznao snagu novog medija i tražio to isto od mjerodavnih kako bi naš grad bio dostojno predstavljen i na tom, tada mladom mediju. Kako se radilo o mizernim sredstvima (doslovno par tisuća kuna), o plemenitom cilju koji je zahtijevao sate i sate predanog rada i mnogo znanja, naravno, predložio sam gradskim ocima da mu izađu u susret. Od tada pa sve do danas on i nekolicina drugih entuzijastično i požrtvovno izrađuju i uređuju razne gradske portale. Ipak, koliko god neki od portala bili kvalitetani i nagrađivani, obično je to u osnovi one-man-show koji, znači, ovisi o jednom čovjeku i njegovoj (ne)sposobnosti da "pokrije" sva bitna događanja u gradu.

"People in the media say they must look at the president with a microscope. Now, I don't mind a microscope, but boy, when they use a proctoscope, that's going too far.”, Richard M. Nixon

U međuvremenu, pojavljivali su se i nestajali razni portali sličnih ciljeva i tematike, uglavnom neuspješni, neugledni i neprimjetni. Jedan od rijetkih koji se "primio" bio je SBiportal, koji je, ako je vjerovati njegovim veselim osnivačima, ovih dana objavio vlastiti nekrolog. Nekoliko prijatelja pokrenulo je gradski portal koji je po mnogo čemu specifičan: neformalan, ne-književni ulični izričaj itekako primjeren alternativnom mediju, sarkastično-cinično-humorističan pristup lokalnim pojavama i veličinama, krajnje subjektivan, ponekad politički nekorektan i hotimično neobjektivan pristup temama, sa fanatičnom sljedbom ozbiljnih i neozbiljnih komentatora uz uključivanje (ako je vjerovati upućenijima) i samih aktera brodske političke i upravljačke kreme. I sam sam povremeno posjećivao SBi te se uključivao u zanimljive rasprave s komentatorima različite političke orijentacije. Znao sam se nasmijati duhovitim tekstovima ali i upitati koja je svrha novosti koje su u startu deformirane osobnim tumačenjima autora. Tehnički neimpresivno realiziran, ne uvijek redovit i ažuran, selektivan i ponekad pretenciozan, SBi je ipak postao svojevrsni fenomen možda više zahvaljujući vjernim komentatorima nego samim prilozima koji su često bili samo poticaj građanstvu da u komentarima iskažu svoj stav i izliju svu žuč. Iako su vremenom "provaljena" imena i prezimena autora priloga, dodatna kontroverza portala bila je intencija "hrabrog", ali pravim imenom nepotpisanog aktivizma.

"The media's power is frail. Without the people's support, it can be shut off with the ease of turning a light switch.”, Corazon Aquino

Danas, čak i u našoj kasabi, web teško da je alternativni medij. Entuzijastični i voluntaristički projekti poput SBonline i SBiportala su dobrodošli i potrebni, ali ne i dovoljni za zaokruživanje medijske lepeze lokalnog prostora. Na toj premisi nastao je SBplus, kao "ozbiljno" i profesionalno internet ili web glasilo koje će ažurno i nepristrano, popratiti sve (ili gotovo sve) relevantne događaje na prostoru županije. Web portal koji želi zadovoljiti takve zahtjeve mora preuzeti profesionalne, organizacijske i upravljačke temeljne elemente "klasičnih medija": uspostava jasne hijerarhijske strukture - novinari, urednici, direktor; postojanje redakcije, dizajnerskog i marketinškog odjela; jasna podjela zadataka prema kompetencijama za pojedino područje; financijsko, poslovno i sadržajno planiranje i praćenje izvršenja plana i ostali elementi. Međutim, tu se više ne radi o amaterskim web projektima koji se pokreću s nekoliko stotina kuna, nego o projektima koji zahtijevaju veliko inicijalno ulaganje i dugotrajno stabilno financiranje. Postavlja se pitanje kako financirati takav projekt? Jedna od mogućnosti je osnivanje privatne tvrtke ili udruge, medijske kuće koja će se financirati isključivo tržišno: putem sponzora tj. promidžbe ili kod nas nikad ukorijenjenih donacija čitatelja ili naplaćivanja internet/web sadržaja. U sadašnjem gospodarskom trenutku to je nedostižan cilj, bar za medije lokalnog dosega.

"All of us who professionally use the mass media are the shapers of society. We can vulgerize that society. We can brutalize it. Or we can help lift it onto a higher level.”, William Bernbach

Druga ili dodatna mogućnost financiranja je kroz potporu lokalne zajednice: Grada ili Županije. U svijetu u kojemu klasična tiskana izdanja polako idu svom kraju, kada se novi televizijski aparati isporučuju s obveznim mrežnim priključkom za Internet, kada triple play usluge preko IPTV-a preuzimaju primat nad klasičnim TV programima (vidi „Internet za šaku kuna"), mogu li jedinice lokalne uprave i dalje ignorirati nove medije kao javni servis? Koliko su za lokalnu zajednicu značajni ili značajniji polako odumirući klasični mediji, često očito pristrani, neprofesionalni i neobjektivni, samostalno financijski neodrživi u odnosu na iste takve ili bolje web projekte?

Može li se od lokalnih uprava uopće očekivati financijska potpora za bilo kakve medije? Ako se neke djelatnosti već proglašavaju društveno korisnima, kada će se transparentno prezentirati kriteriji po kojima će se određena sredstva distribuirati? Da li će biti odlučujuća naklada i broj konzumenata, broj zaposlenih i vrijednost tvrtke, pripadnost određenom političkom krugu ili kvaliteta sadržaja i doprinos razvoju otvorenosti, pluralizmu i objektivnosti? Pitanja su to na koja željno očekujemo odgovore nadležnih.