Kao da želi poslati poruku kako namjerava spajati, a ne dijeliti, Hrvoje Špicer nije slučajno, službeno, fotografirao se na brodskom keju, mjestu koje je poznato i u svijetu, a ne samo u Hrvatskoj. 

Empatiju za one kojima je pažnja najpotrebnija, invalide, Špicer pokazuje uz predsjednicu jedne od najpoznatijih gradskih udruga koja okuplja ljude s posebnim potrebama. I to za vrijeme službenog otvorenja dizala za invalide u KKD Ivana Brlić Mažuranić.

Velika tajna ostat će: zbog čega predstavnik investitora, koji je uložio 70 tisuća kuna u dizalo za invalide, aktualni gradonačelnik Mirko Duspara, nije fotografirao se (slikao) ispred te sprave. Naime, njemu također teče predizborna kampanja.

Ako je važno držanje (tzv. govor tijela) gradonačelnika na javnim mjestima, onda je Špicer taj ispit položio. Njegovo hodanje hodnicima brodske bolnice, u kojoj je "povodom Svjetskog dana liječnika, uputio najiskreniju čestitku svim liječnicima, medicinskim sestrama, kao i cjelokupnom osoblju bez kojih njega i liječenje ne bi bilo moguće”, neodoljivo podsjeća na gard najpopularnijeg američkog predsjednika, John Fitzgerald Kennedy.
Izjava koju je dao tim povodom, također je svojstvena državnicima, a ne komunalnim političarima: "Liječnički poziv je odgovoran, kompleksan i težak rad prožet kontinuiranim usavršavanjem i nadogradnjom te upravo ove odrednice osnova su rada u brodskoj bolnici”. Njegov pratitelj, ravnatelj bolnice Josip Samardžić, vjerojatno, bio je vrlo zadovoljan dok je slušao tako odmjerenu ocjenu i spontanu poruku gradonačelničkog kandidata Špicera.

Mada ima gard državnika, Špicer nije odvojen od sugrađana. Dapače, on je blizak 'običnim ljudima' s kojima se na ulici, često, prijateljski pozdravlja i rukuje čak.  

Unatoč brojnim obvezama ravnatelja i profesora, Špicer ima vremena i za svoju mladu obitelj, koju ne krije od ljudi nego s njom izlazi u grad kako bi obavio planirano, ili ponosno prošetao tek. 

Za razliku od brata Krešimira, koji se kao umjetnik proslavio na hrvatskim i svjetskim pozornicama, Hrvoje s umjetnicima druži se 'iza kulisa' jer o njemu ovisi njihov uspjeh na 'daskama koje život znače'. On je više od deset godina prvi čovjek brodske scenske kulture i svega onoga što ta sintagma i njezini rezultati znače.   

S Crkvom u Hrvata Špicer je u prijateljskim odnosima. Druženje s klerom ne predstavlja mu nikakvu teškoću, a odnos s tim društvenim slojem elementarni je preduvjet za dugoročnije i ozbiljnije bavljenje politikom u Hrvatskoj.  

U prilog tezi kako je Hrvoje Špicer ustvari državnik, a ne komunalni političar, govori i njegova izjava na vlastitom Facebook profilu: "Podržavam inicijativu predsjednice Republike Hrvatske za što ranije rješavanje problema zagađenja zraka u Slavonskom Brodu".
Da ima mentalni sklop komunalnog političara, Špicer bi čekao da njega, u nečemu, podrži netko iznad u hijerarhiji vlasti, pa i predsjednica. Budući da on ima vlastitu svijest o mjestu i ulozi koju bi uskoro želio obnašati u društvu, mogući brodski gradonačelnik ne slijedi predsjedničinu 'inicijativu', niti joj se pridružuje, nego ju on podržava. Tako što mogu izjaviti tek državnici, nikad političari. Jer političari ne vode, oni tek slijede ideje i vođe.
Komunalni političari pak, što Špicer želi biti, imaju tek skromnu društvenu zadaću - održavati lokalnu zajednicu urednom kako bi u njoj život bio prihvatljiviji. Zbog toga i jeste velik, državnički čak, gard kojeg je zauzeo Hrvoje Špicer u predkampanji za izbor brodskog gradonačelnika. On ni pred kim ne namjerava pogled spuštati, a još manje bilo koga slijediti - osim sebe samog, dakako.