JEZIKOSLOVAC, književni povjesničar te član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, 87-godišnji Radoslav Katičić, za Večernji se list uhvatio teme o tomu koji točno dijelovi Hrvatske pripadaju Balkanu, vidno iziritiran činjenicom da ostatak svijeta, a i poneki Hrvati svojim neznanjem, neprestano Hrvatsku u cijelosti smještaju na Balkan. 

"U publicističkom se diskursu našega vremena često pojavljuje dvočlani sklop riječi zapadni Balkan kad se piše ili govori o našim prostorima. Hrvati to ne čuju rado, većinom zato što ne žele da ih smatraju Balkancima ili tako zovu, naprosto ne žele biti Balkanci, ni sjeverni ni južni ni istočni, pa onda ni zapadni", započinje Katičić objašnjenje problema balkanskog određenja.

Zatim poziva da se ozbiljno razmotre temeljne činjenice te navodi kako su Habsburško Carstvo, Kraljevina Ugarska, Osmanska Carevina i Mletačka Republika "u tijeku novoga vijeka Hrvate htjeli potpuno potisnuti i ukloniti ih iz kruga europskih nacija". Taj popis hrvatskih protivnika Katičić naziva impozantnim te zaključuje kako danas svih ti sila nema, dok Hrvati, usprkos svim silnim teškoćama, imaju svoju državu.

Bombardiranje nazivom zapadni Balkan, naglašava jezikoslovac, samo je dio postupka kojim će Hrvati sebi nesklonoj međunarodnoj okolini otprkositi ono što im je važno. To da se Hrvati smještaju na zapadni Balkan ne može ih ne iritirati.

"Uzalud je tu uporno i nepokolebljivo odbijati tvrdnje da je Hrvatska balkanska zemlja. Kao cjelina ona to sigurno nije.", piše Katičić te daje sljedeće povijesno razgraničenje Balkana:

"Zapadni Balkan, naime, ne obuhvaća Srbiju. Njegovo je područje onaj dio Hrvatske gdje se najdulje zadržala osmanska vladavina (Lika, Dalmatinska zagora), Bosna i Hercegovina, Sandžak, Kosovo, Albanija, albanski i grčki Epir i dalje na jug dok se Balkan tamo ne počne razrjeđivati i postaje istočno Sredozemlje. Zapadnom se Balkanu može pribrojiti i uski potez s obje strane granice Srbije i Bosne i Hercegovine. Ne mnogo dalje na istok nego do Užica, koje također pripada zapadnom Balkanu. Ta se kulturna zona uočljivo razlikuje od susjedne zone srednjega Balkana koja obuhvaća Srbiju, Makedoniju i Grčku sve dok se negdje na Peloponezu i ona ne utopi u istočno Sredozemlje. Treća je zona istočni Balkan. Njegovo su područje Rumunjska, Bugarska i istočni dijelovi Srbije oko Niša. Uočavanje tih zona bitan je preduvjet razumijevanju odnosa na Balkanu."

Nakon što nas je uglavnom "oprao od Balkana", Katičić ipak pomirljivo zaključuje kako "Nikako ne valja prihvaćati da su Balkan, balkanski i Balkanac oznake za drugorazredne ili čak i trećerazredne Europljane. Te su oznake i razlog za ponos te ih treba prihvaćati s nadmoćnim mirom, a ne biti uvrijeđen i ljutiti se kad se one pridaju ičemu hrvatskome. Takvo je reagiranje obilježje potpune nezrelosti nacije."

Slavonija, dakle, kako ovime neposredno tvrdi Katičić, nije na Balkanu. Ostaje nejasno trebamo li zbog te činjenice biti sretni ili tužni jer ona će, realno, vrlo malo promijeniti u našim životima. Kako god se zvali i komu god pripadali, slavonska će stvarnost ostati jednaka dok se u društvu i mentalitetu ne promijene neke bitne stvari.

Izlaganje Radoslava Katičića u cijelosti možete pročitati OVDJE, a Štulićevu opservaciju iste teme možete pogledati OVDJE.