SLAVONSKI BROD - U veljači ove godine Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest objavila je Natječaj za „Nagradu za najbolji rad mladih povjesničara iz povijesti Slavonije, Srijema i Baranje” u kojem su mogli sudjelovati autori mlađi od 26 godina. Jučer, u čitaonici Podružnice, dodjelom nagrada najboljima, natječaj je okončan.

Žiri većinu radova smatra zanimljivim i, uz neke preinake i dorade, pogodnim za objaviti u časopisu „Scrinia Slavonica"

Većinom zanimljivi radovi...

Na ovogodišnji prvi natječaj pristigli su radovi jedanaest autora, a vrednovao ih je žiri u sastavu dr. sc. Miroslav Akmadža, dr. sc. Stanko Andrić, dr. sc. Suzana Leček, dr. sc. Zlata Živaković-Kerže i dr. sc. Dinko Župan. Iako je nekoliko radova diskvalificirano jer se njihovi autori nisu držali propozicija o opsegu rada, žiri većinu radova smatra zanimljivim i, uz neke preinake i dorade, pogodnim za objaviti u časopisu „Scrinia Slavonica" pa će, u tom smislu, rekao je predstojnik Podružnice dr. sc. Stanko Andrić, Uredništvo časopisa će kontaktirati većinu autora. O ciljevima raspisivanja natječaja rekao je:

– Raspisivanjem natječaja za najbolji znanstveni rad mladih znanstvenika Institut je želio doprinijeti življem i intenzivnijem istraživanju povijesti ovoga dijela Hrvatske. Kao drugo voljeli bismo sa svoje strane potaknuti historiografska istraživanja i pisanje u najmlađoj populaciji povjesničara, odnosno onih koji su tek stupili na polje sustavnijeg , produbljenijeg, poznavanja i istraživanja prošlosti. Pri tom nam nije bio važan kriterij jesu li ti mladi povjesničari studenti, doktoranti ili možda ne studiraju povijest nego se zanimaju nečim drugim. U središtu pozornosti bili su nam radovi koji su pristigli na natječaj. Nastojali smo vrednovati njihovu originalnost, kompetenciju, upućenost u izvornu građu i literaturu, vladanje znanstvenim aparatom i pismenom vještinom.

... i zanimljive teme

Ovogodišnje nagrade (povelja o dodijeljenoj nagradi, pet izdanja Instituta i novčani dio) osvojili su: Sergej Filipović iz Osijeka – 1. nagrada, za rad „Reguliranje prostitucije u Osijeku na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće”; Maja Vonić iz Đakova – 2. nagrada, za rad „Španjolska gripa u Osijeku 1918. godine” i Mario Tomas iz Slavonskog Broda – 3. nagrada, za rad „Obilježja krize složenog poduzeća 'Đuro Đaković' Slavonski Brod od demokratskih promjena 1990. do Domovinskog rata”.

Zanimljivo je što se većina vojnika koji su bili stacionirani u Osijeku zarazilo spolno prenosivim bolestima iako su prostitutke imale obavezne preglede svaki drugi dan.

Prostitucija i danas kontroverzna

Filipović, koji je inače na doktorskom studiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu – moderna i suvremena hrvatska povijest o temi kojom se u radu bavio rekao je:

– Na temu sam naišao slučajno, ali mi je zanimljiva jer je i dan danas kontroverzna. Prostitucija u obuhvaćenom vremenu, za razliku od danas, bila je legalna, ali kao i danas, moglo bi se reći, na marginama, a u Osijeku je stanje bilo slično kao i u ostalom dijelu Austrougarske. Zanimljivo je što se većina vojnika koji su bili stacionirani u Osijeku zarazilo spolno prenosivim bolestima iako su prostitutke imale obavezne preglede svaki drugi dan. Broj prostitutki je varirao, najčešće su dolazile iz Mađarske a djelovale su u četiri bordela od kojih su dva bila u Gornjem, a dva u Donjem gradu. Prostitutke su imale iskaznicu i plaćale su dozvolu za bavljenje prostitucijom.

Enigma manje (od očekivane) smrtnosti 

Vonić, također na doktorskom studiju moderne i suvremene hrvatske povijesti:

– Tema mojeg rada razvila se iz jednog ispita na fakultetu, a nagrada mi je na određeni način priznanje da nisam 'zalutala' u povijest. U Hrvatskoj nema puno literature koja se bavi problemom 'španjolske gripe' u Hrvatskoj, a nekoliko suvremenih članaka uglavnom se odnosi na 'španjolsku gripu' u Zagrebu. Iznenađena sam jer epidemija u Osijeku nije bila tako raširena i smrtnost tako velika kao u ostalim dijelovima svijeta. Posebno je zanimljivo što je u Osijek, u Tvrđu, krajem rata, dolazila i srpska vojska među kojom je inače, na područjima s kojih su dolazili, epidemija bila raširena, ali unatoč toj 'silnoj' vojsci u Osijeku, i masovnim okupljanjima zbog vojno-političkih razloga, smrtnost je bila daleko manja od one koja bi se mogla očekivati. 

Puno ljudi, koji su prije radili u Đuri Đakoviću, ostalo je bez posla pa je razumljivo kako ovoj temi mnogi pristupaju emotivno, uostalom kao i mnogim drugim temama iz novije povijesti.

Transformacija Đure Đakovića bila je nužna

Tomas, diplomirani povjesničar:

– S prelaskom iz jednog sustava društvenog uređenja u višestranačje poklopilo se i propadanje gospodarskog sustava koji je ranije bio prilagođen drugačijim i drugim tržištima, a zbog gubitka istih, nije bilo svrhe zadržavati razinu proizvodnje pa je bilo neodrživa i tolika zaposlenost što je, opet, dovelo do velikih gospodarskih i socijalnih posljedica po grad Slavonski Brod i širu okolicu. Transformacija iz složenog poduzeća u holding bila je nužna i jasno je da to nije išlo bez politike, no puno ljudi, koji su prije radili u Đuri Đakoviću, ostalo je bez posla pa je razumljivo kako ovoj temi mnogi pristupaju emotivno, uostalom kao i mnogim drugim temama iz novije povijesti.

Audio prilog: Cijela izjava Maria Tomasa o Đuri Đakoviću u razdoblju od 1989. do 1991. godine (mp3, trajanje 3:51)