NOVA GRADIŠKA – Predstavkom upućenom novogradiškom gradonačelniku, Vinku Grgiću, tamošnje „Braniteljske i stradalničke udruge proistekle iz Domovinskog rata" izražavaju svoje "neslaganje s postavljanjem spomen ploče na središnjeg gradskom trgu u Novoj Gradiški te traže hitno uklanjanje iste".

Da nije bilo onih doba, bilo bi onih crkava, međutim, tad ne bi bilo ovih ploča niti recentnog nacionalističkog podsjećanja na velikosrpski hegemonizam. Dakle, nije svako zlo za zlo, reći će oni. Nacionalisti. 

U svojevrsnoj prosvjednoj noti, uvodno, 'braniteljske i stradalničke udruge' konstatiraju kako je „početkom mjeseca listopada, na Trgu kralja Tomislava, doslovno osvanula spomen-ploča pred zgradom gradske uprave grada Nove Gradiške ispisana ćiriličnim i latiničnim pismom sljedećim sadržajem: „Isus-Hrist-Pobjednik (u simbolima) Na ovom mjestu stajao je pravoslavni hram svete trojice podignut 1758., a srušen 1941. godine".

Potom, „braniteljske i stradalničke udruge" ističu kako „koriste svoje pravo i obvezu na javni prigovor i osudu ovog čina kao nedopustivog" te ističu da takve teme „za cilj imaju provociranje većinskog stanovništva, izazivanje incidenata, širenje političkog utjecaja neke druge države i omalovažavanje vrijednosti Domovinskog rata", zbog čega one, 'braniteljske i stradalničke udruge', „moraju uvijek i apsolutno imati negativan stav".

Zatim, 'braniteljske i stradalničke udruge' tome „dodaju i tvrdu činjenicu kako u Novoj Gradiški nikad nije postojao niti jedan natpis na javnom mjestu i prostoru ispisan ćiriličnim pismom, niti je ikad ćirilica bila u upotrebi" zbog čega „izražavaju ozbiljnu zabrinutost za razumijevanje naših sugrađana takvih poteza koji nisu u skladu s današnjim važećim zakonima i propisima Republike Hrvatske".

Obrazlažući u svojoj prosvjednoj noti kako, ustvari, Srpska pravoslavna crkva nastavlja s provođenjem velikosrpske politike na prostorima Republike Hrvatske, 'Braniteljske i stradalničke udruge proistekle iz Domovinskog rata' ističu kako se „opravdano pitaju tko to i s kojom namjerom želi izazivati incidente u (njihovu) Gradu" te konstatiraju:

„Postavljanjem ove potpuno nepotrebne spomen-ploče cigli (jer Hram je građevina) javno ste uvrijedili naše nacionalne, domoljubne osjećaje, ponizili ste nas kao branitelje ovog Grada i omalovažili izgubljene živote naših poginulih suboraca i članova obitelji."

Nakon svega napisanog, na četiri stranice svoje prosvjedne note, 'Braniteljske i stradalničke udruge proistekle iz Domovinskog rata' poentiraju oštrim zaključkom: „Ugroz(b)u hrvatske države i stečevina Domovinskog rata hrvatski branitelji grada Nove Gradiške neće dopustiti i učinit ćemo sve na legalan i legitiman način kako bi ovaj problem riješili i onemogućili daljnje ekscese velikosrba pod vodstvom SPC-a (Srpske pravoslavne crkve op.a.) i Pupovčevog SDSS-a (Samostalna demokratska srpska stranka op.a.).

Prema kazivanju tzv. koordinatora za braniteljske udruge Nove Gradiške Vlatka Greinera portalu SBplus, na nedavno održanom sastanku 'Braniteljskih i stradalničkih udruga proisteklih iz Domovinskog rata" i gradonačelnika Vinka Grgića, dogovoreno je kako će, do srijede, 27. listopada, „svaka udruga ponaosob očitovat se što ustvari konkretno traži od Grada Nove Gradiške".

Neslužbeni izvori za SBplus predmnijevaju (hrv. pretpostavljaju) kako će „iracionalna euforija" nekih od lidera „Braniteljskih i stradalničkih udruga proisteklih iz Domovinskog rata" uskoro splasnuti te da će većina njih zahtijevati „doslovno poštivanje ugovora sklopljenog između Grada Nove Gradiške i Srpske pravoslavne crkve".

Povodom ovog, posebno Hrvatima nacionalističke provenijencije svojstvenog, problema, nije moguće ne primijetiti činjenicu kako njihove kolegice i kolege u Slavonskom Brodu nisu tako revnosni u čuvanju (i) onodobnih vrednota. A da jesu, odavno bi u zrak letjela spomen-ploča podignuta na mjestu gdje je - prije NDH koja, jelte, „nije bila samo kvislinška tvorevina i fašistički zločin, nego je predstavljala i izraz težnji hrvatskog naroda za samostalnošću” – stajala arhitektonska ljepotica u funkciji Hrama židovske zajednice. Tim više što je, pored slike crkve, prvo na hebrejskom, a potom i na hrvatskom, jeziku napisana povijesna činjenica: „Na ovom mjestu stajala je sinagoga brodske židovske zajednice sagrađena 1895., zapaljena i srušena tijekom Drugog svjetskog rata".

Svaka sličnost sudbina židovske sinagoge i pravoslavne crkve u Slavonskom Brodu sa pravoslavnim crkvama u Novoj Gradiški, jelte, sasvim je slučajna. Kao i natpisi na pločama koje svjedoče o njihovom postojanju. Prije onih doba. 

Da nije bilo onih doba, bilo bi onih crkava, međutim, tad ne bi bilo ovih ploča niti recentnog nacionalističkog podsjećanja na velikosrpski hegemonizam. Dakle, nije svako zlo za zlo, reći će oni. Nacionalisti.