"Osmi kolovoza je dan kad svaki Hrvat, domoljub, a posebno svaki HSS-ovac u tišini i miru, izmoli "Oče naš" i prisjeti se lika i djela Stjepana Radića. To su, u ponedjeljak, učinili i HSS-ovci Brodsko-posavske županije polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća kod biste Stjepana Radića i sudjelovanjem u misnom slavlju u crkvi Presvetog Trojstva u Slavonskom Brodu", stoji na početku priopćenja objavljenog na službenoj stranici brodsko-posavskih HSS-ovaca.
A, je li to baš tako? Jesu li 'domoljubi' i 'Hrvati' tek oni koji u tišini i miru, izmole 'Oče naš' i na taj način 'prisjete se lika i djela Stjepana Radića'? Naime, iz govora samog Radić ne bi se moglo zaključiti kako bi on bio miran član HSS-a kojeg predvode fanatično klerikalizirane 'europska' Marijana Petir i 'brodsko-posavska' Klara Šćuka.
'Gdje svećenik nije agent, agitator i huškač klerikalac, ljudi se s njim sa nadčovječnim naporom slože i daju mu često više nego on i traži. Ali tamo gdje je sukob, gdje oni dođu u sukob, prva im je riječ: Badava se vaš Radić i vi radićevci križate, nećete Boga niti jedan od vas vidjeti'.
I ovako je govorio Radić
"Vjeruj u Boga, ali ne i u popa" glasovita je Radićeva krilatica, izgovorena mnogo puta. "Svećenike, biskupe, učitelji vjere - njih kao takve - slušamo u crkvi, pa i izvan crkve. Ali, kad vjeru pomiješaju s politikom i to s ovakvom poganom politikom osvete, krvi, oholosti i proždrljivosti, onda nisu učitelji, nego rušitelji vjere i crkve". (Govor u Krašiću, rujna 1924.)
"Kad naši biskupi pišu političko pismo i kad oni hoće da budu hrvatskom narodu i politički vođe, onda je moja i naša dužnost, da to prosudimo i ako treba i osudimo". (Govor u Krašiću, 28. rujna 1924.)
"Popovi se najmanje mole, i onda kad se mole, misle na kuharicu". (Iz govora na pogrebu gradskog zastupnika Krpić-Močilara, 1921.)
"Stari satrapski popovski ugled raspao se kao što nestaje gusta magla na suncu. Narod je prestao da vjeruje u popa, ali zato nije izgubio svoje kršćanske vjere. Time je najbolje oborena u prah ona popovska doskočica, da oni čuvaju vjeru u narodu. Ne čuvaju je oni, nego je čuva narod od njih". (Starokatolik, 1928. broj 8, Iz govora u Krašiću 28. rujna 1924.)
"Klerikalizam znači zloupotrebu najsvetijih osjećaja religije da se razruši porodica, da se razruši narod radi političke vlasti". (Nova revija, 1926. broj 1, 67-68)
"Ja sam nekada držao mnogo do kulturnoga i nacionalnoga rada bosansko-hercegovačkih franjevaca, ali sam se najzad razočarao i uvidio da su to ljudi neiskreni i lašci. Čitav njihov život i nacionalni i kulturni rad nije ništa drugo nego zavaravanje i zaglupljivanje toga naroda sa tendencijom da ga onda mogu lakše guliti i pljačkati. Ukoliko je taj narod još neprosvijećen, nepovjerljiv i zaostao, to je jedino njihova zasluga, jer su ga oni tako učili. Crkvu, propovjedaonicu i ispovjedaonicu iskorišćavali su i iskorišćavaju samo u svoje niske i sebične svrhe. To su vrste zelenaša, koji deru narod, imaju svoje banke i zajme sirotinji novac uz zelenaške kamate. Oni državu samo lažu, da ne mogu dograditi svoju školu; i ja ću nastojati ne da je potpomažem, nego da je zatvorim. Moja je glavna briga da rastavim narod od njih. Fra Didak Buntić je bio lažac i varalica, a najmanje je prijatelj toga naroda..." (Nova revija, 1926. broj 1, 89-90)
"Vjeru vjerujemo, Bogu se molimo, a popa prosuđujemo. Ako je službenik božji: Živio!, ako je vražji: Dolje!" (Govor u Krašiću, 28. rujna 1924.)
"Svaka duša ima svoj ravan put k Bogu. I po svaku dušu dolaze božji anđeli, a ne vode je u nebo nikakvi popovski mešetari". (Govor u Krašiću, 28. rujna 1924.)
"Boji se dr. Korošec, jer ima nečistu savjest, da će biti u kaznenom zakonu, da se sa propovjedaonice i ispovjedaonice ne može govoriti protiv naroda i države. Eto, to oni znaju i zato su se tamo zaklonili da mogu tamo uvući i razarati našu državu dok se još ne konsolidira. I ako hoćete zato, što naš narod od ovoga najopasnijeg protivnika, ne od vjere, jer narod vjeruje, ne i od crkve kao cjeline katoličke ili pravoslavne, nego od onih zalutalih, zabludjelih, nesvećenika i neduhovnika, od njihove gramzivosti, od takve opakosti želi da se oslobodi". (Stenografske zabilješke Narodne skupštine, 1927/1928, IV, 274-280)
"Otkad su se fratri udružili sa žandarima, a naročito sada u zadnjih nekoliko dana, otkad se policija udružila sa jezuitima, ove su pritužbe još oštrije i strašnije... Po čitavoj Dalmaciji, a još više po Bosni i Hercegovini župnici, svećenici neće da krste, neće da vjenčaju, neće da pokopavaju dok im se ne plati dužna redovina za pet, šest, sedam i osam pa i više godina... Taj naš svijet u Bosni i Dalmaciji kome je religija čista kao biser, onaj vukodlak dođe i u ime Isusa kaže: Daj deset hiljada dinara, inače te neću vjenčati... I to vlasti gledaju mirno, a najgori su oni koji su bili radikalni korteši, kandidati, oni su išli sa deset-dvanaest žandarma i tri do četiri fratra. Ala ih je krasno bilo vidjeti, kada dođu zajedno da rasturaju naše zborove. Svuda gdje sam išao po Dalmaciji išli su zajedno fratri sa žandarima... Gdje svećenik nije agent, agitator i huškač klerikalac, ljudi se s njim sa nadčovječnim naporom slože i daju mu često više nego on i traži. Ali tamo gdje je sukob, gdje oni dođu u sukob, prva im je riječ: Badava se vaš Radić i vi radićevci križate, nećete Boga niti jedan od vas vidjeti. To ide tako redovno u cijeloj Hrvatskoj i Dalmaciji. Kad smo osnivali Seljačku stranku, mi neznabošci protiv kojih još i sada vrijede okružnice da smo bezbožnici, mi smo kazali: Vjeru u katoličku crkvu primamo onako kako je do nas došla. Primamo je i priznajemo. Samo podavanja koja narod ima da daje imaju se urediti prema novim prilikama i novim potrebama. Eto, to je naše bezboštvo". (Stenografske zabilješke Narodne skupštine, 1927/1928, IV, 274-280).
Mada je to manje poznato, Radić je bio sklon, s vremena na vrijeme, pisati i pjesme.
Stjepan Radić: Nova Habsburžka himna (1914.) (ulomak)
Bože živi, blagoslovi
Glavu Doma Habsburžkog,
Red i pravo da obnovi
Usred kopna evropskog:
Hrvatsku da ujedini,
Kruni Češkoj vrati sjaj,
Negve skine Ukrajini,
Mukam Poljske učini kraj.
Nakon himne 'Habsburžke', Radić je napisao panegirik Aleksandru Karađorđeviću, koji nije prezao, tri godine kasnije, putem radikala Puniše Racića, ušutkati Radića i njegove. I to "U skupštini, u sred Beograda..."
Stjepan Radić: Živio kralj! Živjela kraljica! (1925.)
Hrvatski sokol sad k Tebi leti
Zvijezdo Karađorđeva doma
Iznad oblaka, munja i zvona,
Pozdrav će tebi donijeti.
Pozdrav od roda Hrvata
Roda seljaka, ribara,
Koji nauk povijesti shvata
I seljačku državu stvara.
Stvara ju sa srpskim džinom
Slavenskoga uma dubinom,
Slavenskoga srca širinom,
Sokolskoga lijeta visinom.
Na tisućljetne duvanjske dveri
Tomislava, kralja seljaka,
Karađorđeva zvijezda treperi
Snagom sunčanih zraka.
Novi su dani, novo je doba,
Tirana nema, nema ni roba.
Pjesme se poju, pletu se vijenci
Složni Hrvati, Srbi, Slovenci.
Do zvijezda kruže ko sokolovi
Novo je doba, dani su novi
Pravice, mira i rada.
A Ti nas Bože sve blagoslovi,
Sporazum vječno da vlada.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
Gerilac09.08.2016. u 17:33
Klerofobono Zovačenje. Radić nije favorizirao Crkvu pa što ? nije bitan on, već masovno članstvo koje je njegova stranka imala i koja je osim njegovog republikanskog narodnjaštva imala itekako snažan prokatolički osjećaj koji je nadživio i Radića i njegovu programsku... Prikaži sve formulu. Ne komemorira se u Radiću samo on kao osoba već sve što je taj pokret značio između dva rata.
-