I Lovčić na području Općine Brodski Stupnik dobio je svoj žuti interpretacijski centar. Što će sa svima njima biti te koji će zaživjeti, a koji propasti, nažalost, teško je nagađati i bit će poznato tek za koje desetljeće.
BRODSKI STUPNIK - Slavonski Brod, Požega, Pleternica, Vrpolje, Sikirevci,... a sada i Lovčić... samo su neka od slavonskih mjesta koja se mogu podičiti različitim interpretacijskim centrima, eko-etno kućama i slično.
Općina Brodski Stupnik odlučila je staru školu u svom naselju Lovčić preurediti i prenamijeniti u centar posvećen svetom Martinu. Prigodno, otvoren je uoči ovogodišnjeg 'Martinja', promocijom knjige o životu svetog Martina koju je predstavio Kulturni centar sveti Martin - Hrvatska.
Tko je bio sveti Martin?
Sveti Martin je, piše laudato.hr, prvi svetac koji nije bio mučenik. Rođen je kao sin rimskog vojnika u današnjoj Mađarskoj 315. godine. Protiv svoje volje postaje vojnik, prema očevoj želji. Iz tog vremena postoji zgoda kada siromahu daje dio svog plašta jer kod sebe nije imao novaca. Iduće je noći usnio Krista zaogrnuta njegovom polovicom plašta koji mu je rekao: "Ovim me je plaštem zaogrnuo Martin". Nakon što je uspio izaći iz vojske, Martin je najprije bio egzorcist i djeluje na području Panonije. Odlazi u Milano, gdje se žestoko borio protiv arijanske hereze koja niječe Kristovu istobitnost s Ocem. Martin biva protjeran iz Milana nakon čega se povlači u kontemplativni život. Godine 370. je posvećen za biskupa Turona. Htio je to izbjeći, pa se sakrio u prostoriju punu gusaka. Počele su gakati i tako otkrile Martinovo sklonište. Martin je, za ono doba, kao biskup, uveo velike novosti.
Umro je 8. studenoga 397. godine, kad je bio u posjetu jednom selu. Njegov sprovod, tri dana kasnije, bila je prava apoteoza odanosti i poštovanja. U povorci je stupao bezbrojan puk, seljaci i siromasi pokazali su da znaju tko im je prijatelj, a pokojnikovo tijelo ispratilo je i oko dvije tisuće redovnika i redovnica.
Blagdan Sv. Martina, 11. studenoga, dugo je pratilo pučko veselje ne samo u nekim zemljama Europe već i u mnogim našim krajevima. Toga dana se pilo mlado vino. U Italiji i danas živi poslovica: "II nuovo vino si beve a San Martino! ("Mlado vino pije se na Svetog Martina!"). I tako je nastao običaj da se u nekim vinorodnim krajevima za dan Sv. Martina "krsti" mlado vino. Taj dan, 11. studenoga, u srednjem vijeku bio je i veliki sajmeni dan kad su se izmirivali dugovi i sklapali posljednji poslovi uoči Adventa. Bio je to i početak tada uvriježenog zimskog posta pa i posljednja prilika za dobar zalogaj. Od tuda najvjerojatnije i običaj da se Martinje najčešće slavi uz gusku.
Sveti Martin zaštitnik je Francuske u kojoj mu je posvećeno više od 3.600 crkava i kapelica.
Dugo vremena na Zapadu je Sv. Martin bio najpopularniji svetac. U pojedinim krajevima on je to ostao i danas. A, njegova gesta nesebične ljubavi, kad još nije ni bio punopravni kršćanin, pretvorio je u pučkoj mašti lik revnog biskupa u vječno mladog konjanika, koji mačem sječe svoj plašt u dva dijela, da bi pokrivanjem promrzlog namjernika ublažio djelovanje zime koja je već počela gristi.
U nas su ga za zaštitnika uzeli Beli Manastir, Dugo Selo, Virje i čepinski Martinci. Neka mjesta poput Martinaca imaju nazive po Sv. Martinu kao Sveti Martin na Muri u Međimurju te Sumartin na Braču. Zaštitnik je i vinara i vinogradara te liječenih alkoholičara, švicarske papinske garde, vojnika, konjanika, uzgajivača konja i gusaka, hotelijera i gostioničara. Slave ga i protestanti u Njemačkoj.
Što znači interpretirati
Zanimljivo je i neobično da interpretacijski centar nosi baš njegovo ime. No, što uopće znači 'interpretirati' te zašto se odjednom svi centri determiniraju kao takvi.
Hrvatski enciklopedijski rječnik kaže kako „interpretirati“ znači „razjašnjavati značenje čega objašnjavanjem ili ponovnim iznošenjem činjenica; prenositi ; prikazivati; predstavljati; izvesti izjavu ili naredbu“ te da je „interpretacija“ objašnjavanje i tumačenje smisla nečega.
S obzirom na broj takvih centara, čini se kako je u Slavoniji puno toga za interpretirati.
Tko će brinuti o centrima, a tko će ih posjećivati?
Ono što ipak najviše brine jest - kako će takvi objekti izgledati za koje desetljeće te tko će o njima brinuti - hoće li stajati zaključani i prazni, hoće li služiti za dodatna uhljebljivanja i neopravdana nova zapošljavanja ili svakodnevno vrvjeti posjetiteljima.
Pokazat će to samo vrijeme, a odredit će to, u velikoj mjeri, općine i gradovi koji njima upravljaju. Naime, dobar i pametan sadržaj potrebno je osmisliti kako bi takvi objekti bili u stalnoj upotrebi.
Najbliže tom konceptu trenutno je Etno kuća u Sikirevcima koja će imati kušaonicu domaćih prozvoda te lokalni Turističko-informativni centar. Podsjetimo, riječ je također o prenamijenjenom i rekonstruiranom prostoru stare zgrade škole i nekadašnje općinske Uprave. Kako nam je otkrio načelnik Josip Nikolić cilj je da taj prostor zaživi u punom smislu te riječi te da postane okupljalište ljudi i kulturni centar svakojakih zbivanja. Želja mu je da bude neprestano otvoren (rad u dvije smjene) te da na toj lokaciji posjetitelji, ali i domaći ljudi, mogu popiti kvalitetna pića i kušati svježe domaće proizvode - kako slane, tako i slatke. Ugodan ambijent za sastanke, posjetu nekog tko je u prolazu, različite radionice i predstavljanja,... - možda će uspjeti oživjeti još jednu žutu kuću u Slavoniji.
Sikirevci
Vrpolje
