BESPOVRATNI europski milijuni posljednje se desetljeće - gotovo neumoljivo rasipnički - ulažu u izgradnju, rekonstrukciju, dogradnju ili obnovu različitih objekata. Pa tako brojne općine i gradovi sada imaju različite kuće, centre, muzeje,...

Ž.G./PLUS

Kako stoji u službenom pojašnjenju, dio se tog projekta odnosi na revitalizaciju već odavno poznatog arheološkog nalazišta Dobrevo, a drugi na izgradnju i opremanje spomenute Kuće radi provedbe kulturnih, obrazovnih i ostalih sadržaja.

Velika cifra opravdava jednako takva očekivanja posjetitelja pa sam se iskreno radovala posjetu Eko-etno kući u Vrpolju, posebice s obzirom na to da sam zbog drugih obveza propustila njezino svečano otvorenje. Prvi dojam i osjećaj... blago rečeno: razočaranje. Ne zbog toga što je riječ o ružnoj građevini s nedostatcima nego zbog toga što bi nešto što nosi naziv 'Eko-etno kuća' trebalo izgledati drukčije i nuditi određen sadržaj. Ili su barem takva očekivanja. Ovako - 'eko-etno' se svodi na nekoliko eksponata i već viđeni standardni 'slavonski postav' (nošnje, tkalački stan, stari kredenac, ormar, dječja kolijevka) uz pokoji dašak moderne tehnologije (interaktivni stol, posude s mirisima i slično).

Ž.G./PLUS

Kraljice Eko-etno kuće u Vrpolju Ž.G./PLUS

Dakle, osim što je potpuno promašen naziv Kuće koji neminovno gradi drukčija očekivanja, taj će objekt s izvrsnom dvoranom biti koristan Vrpoljčanima i posjetiteljima za okupljanja, različite manifestacije, predavanja, ali i kulturne programe u organizaciji, primjerice, susjedne Spomen-galerije. Na neki je način on moderni slavonski mjesni dom s luksuznim stolicama koje (meni, nažalost, nepoznat) proizvođač treba ponuditi svima koji očekuju da se na višesatnim predavanjima sjedi na neudobnim sjedalicama.

No, vratimo se s oduševljenošću izborom namještaja na značaj i korisnost ovakvih objekata. Vrpolje je udaljenije od gradskih sredina i riječ je o mjestu čiji stanovnici već generacijama dokazuju kako ih kultura, očuvanje identiteta i tradicije iznimno zanima i brine pa će ovakva Kuća tamo možda i biti korisna. Upravo zato je iznimno važno ovdje istaknuti kako je riječ o projektu koji uzimam kao primjer za problematiziranje šire teme, a nikako kao izuzetak.

Ž.G./PLUS

Moguće da me osjećaj vara, no zabrinutost zbog odgovora na gore postavljena pitanja raste iz godine u godinu jer je sve manji razmak u kilometrima između tih otvorenih objekata. U Slavoniji ih je na desetke. Čime će biti popunjeni? Tko će ih obilaziti? Što će u njima vidjeti i doživjeti? Kako će razlikovati jedne od drugih? Oni, naime, donose vrlo malo toga što već nije viđeno, a u njih su 'ulupani' milijuni.

Više no ikad voljela bih kada bi me rad i djelovanje takvih mjesta kroz nekoliko godina opovrgnulo, kada bi programi koji se odvijaju u njima uspješno pokrenuli turizam u prekrasnoj Slavoniji i kada bi mi sposobni ljudi dokazali da je moj loš osjećaj bio samo to. Poruka ovog teksta nikako nije da sva ta mjesta nemaju što pokazati ili da nisu trebala izložiti prikazano, nego više pitanje - je li za takve aktivnosti bilo uistinu potrebno izgraditi nove objekte i potrošiti silne milijune. Je li Europa u tom smislu dobro gospodarila novcem ili su se euri ulijevali samo kako bi se okretao brojčanik uloženog u Hrvatsku - bez jasnog smjera, strukture, cilja, vizije, budućnosti, opstojnosti, samodostatnosti?