VEĆ dugo nije iskrilo između Pantovčaka i Banskih dvora. Činilo se da je zavladalo nekakvo, nikad javno proklamiralo primirje, između dvojice najmoćnijih ljudi u državi, a onda je opet sijevnulo. Već pet godina premijer i predsjednik države ne mogu se dogovoriti koga poslati za veleposlanike u čak 23 države. Banski dvori optužuju Pantovčak da nije u stanju predložiti dovoljno kvalitetne kadrove da zadovolje visoke kriterije Banskih dvora. Jedan dnevni list je otkrio kako iz Ministarstva vanjskih poslova prigovaraju predsjedniku Republike dvije stvari: prvo, što dio njegovih kandidata dolazi iz sustava Ministarstva, a druga što ne dolazi. Kako pomiriti nemoguće nitko ne objašnjava, ali je poznato da premijer ima svoju listu veleposlanika a predsjednika Republike svoju, te da se radi o dvije posve različite liste. Dakle, listu predsjednika ne uvažava premijer, a premijerovu ne želi predsjednik. Mi ćemo biti zločesti pa ćemo reći: kad se već ne mogu dogovoriti neka zajednički prijedlog bude svima znana: Top lista nadrealista.

Svaka jesen u političkom smislu manje je ili više vruća, pa se tako ove jeseni prilično užarilo na relaciji hrvatska Vlada - poslodavci. Vlada bi trebala donijeti odluku o visini minimalne plaće za sljedeću godinu, a poslodavci su i prije nego što je iznos objavljen tražili da Vlada zamrzne minimalnu plaću na ovogodišnjih neto 750 eura mjesečno. Smatraju da je to sasvim dovoljno za život, a da bi povećanje minimalne plaće dovelo do gašenje radnih mjesta i zaustavilo investicije. Premijer je bio odlučan i najavio da ne namjerava odustati od povećanja minimalca. Sada treba vidjeti hoće li se ostvariti najave poslodavaca da će takva odluka dovesti do zatvaranja pogona i gubitka radnih. A premijer je samo trebao reći poslodavcima: ako je 750 eura mjesečno dovoljno za dostojanstven život, onda molim vas toliko isplaćujte i sebi.

Nakon što je Vlada pustila s lanca do sada kontrolirane cijene energenata - ali tako će je to činiti postupno, kako ne bi došlo do šoka građana - i gradovi su odlučili učiniti isto. Poskupjet će troškovi javnog prijevoza, vrtića, vode, komunalne naknade, odvoza smeća i pogrebnih usluga. Tako u Zagrebu već najavljuju da grad više neće moći, kao do sada, subvencionirati te troškove, pa će ih prebaciti na leđa građana. Sasvim je sigurno da Zagreb u tome neće ostati usamljen. Ali što se Zagreba tiče, zanimljiva je još jedna stvar; predsjednik uprave Zagrebačkog holdinga objavio je da im manjka grobara, pa će taj posao sada obavljati Filipinci i to za mjesečnu plaću od 1.500 eura, dakle dvostruko više od minimalne. A zašto od tog posla bježe Hrvati? Šef holdinga veli: to je težak i neugodan posao. Filipincima očito nije: nije ih briga što pokapaju Hrvate.

Poznata poslovica kako nije zlato sve što sja, pa tako ni svaka petica koju neki učenik dobije nije stvarna petica. Ali dobro dođe kada žele upisati srednju pa im petice omogućavaju upis u gimnaziju, a ako ih nemaju morat će se zadovoljiti upisom u neku strukovnu školu, ili će pak morati u obrtničke. Svake godine u Hrvatskoj održavaju se Nacionalni ispiti koje pišu svi učenici četvrtih i svi učenici osmih razreda, pa su ovih dana objavljeni rezultati koje su učenici osmih razreda postigli na nacionalnim ispitima. A objavljeni su rezultati iz 39 najvećih gradova u Hrvatskoj. Pobjednici su bili osmaši iz Makarske. No, što im to vrijedi kada su po stvarnim ocjenama, koje su dobili na kraju školske godine, bili tek na 33. mjestu od ukupno 39 gradova. Na dnu ljestvice uspješnosti bili su učenici iz Virovitice, mada je taj grad, na kraju školske godine, imao puno više odlikaša nego Makarska - i mada je njihovo znanje na Nacionalnim ispitima bilo iznimno loše. Šteta da nije ispitivano i znanje njihovih profesora koji petice dijele šakom i kapom, pa su omiljeni kod učenika, a posebno njihovih roditelja.

Kako su neki mediji ovih dana objavili, iz ureda riječke gradonačelnice netko je ukrao čokoladu, pa su anonimni izvori iz gradske uprave brzo obavijestili medije da je gradonačelnica nakon nestanka čokolade zabranila dijelu zaposlenika da ulaze u njen ured. Gradonačelnica je novinarima, koji su joj se javili nakon te bizarne krađe, poručila da nije riječ ni o kakvoj zabrani djelatnicima, nego da je tek za nekoliko osoba, koje su sudjelovale u preseljenju namještaja, određeno da u Ured mogu samo po pozivu. Gradonačelnica kaže da krađu čokolade nije prijavila policiji jer se radilo o maloj vrijednosti, ali je podnesena prijava povjereniku za etička pitanja. Nije stvar u čokoladi, kaže pokradena gradonačelnica, već o povjerenju u suradnike. Pa sada, pored svih silnih poslova i briga, nakon krađe čokolade, gradonačelnica se suočava i sa slatkim, čokoladnim brigama.

Nije problem što Hrvate sahranjuju Filipinci, problem je tko će ih rađati.