SLAVONSKI BROD - Ljudima u Ukrajini postalo je jasno - sad ili nikad. Teško je tu nešto prognozirati, nadamo se samo što manjem broju žrtava i patnji naroda. Mnogo je stradalih i izbjeglica, općenito ljudi čiji su životi potpuno izmijenjeni. Svi su svjesni da u toj zemlji više ništa neće biti isto - kazao je Aleksandar Hmilj, ukrajinsko-grkokatolički svećenik iz Slavonskog Broda, prepoznavši u aktualnom ratu prijelomne, povijesne procese u svojoj pradomovini.

„Tektonski pomaci“ u toj zemlji zahvatili su i donedavno „okamenjenu“ situaciju na polju religije. Sve se „zakompliciralo“ 2019., kada je carigradski patrijarh, nazovimo ga „pravoslavni papa“, crkvenopravnim dokumentom pod imenom „tomos“, de iure priznao autokefalnost Pravoslavne Crkve Ukrajine, izdvojivši je time iz okrilja višestoljetnog „velikog brata“, Ruske pravoslavne Crkve.

- U Ukrajini sada djeluju tri velike crkve: Katolička, koju najviše čine grkokatolici, dok su rimokatolici manjina, zatim od Moskve „odmetnuta“ Pravoslavna Crkva Ukrajine te Ukrajinska pravoslavna Crkva Moskovske patrijaršije, koja je ostala vjerna Rusima - opisao je Hmilj složenu vjersku sliku ove mnogoljudne i prostrane zemlje.

Simbolika datuma

Usporedno sa sukobom, jačao je sveopći ukrajinski antagonizam prema svemu ruskom. Tako je nova, „službena“ vjerska organizacija, PCU, odlučila da ukrajinski pravoslavci i grkokatolici Božić slave 25. prosinca, kao zapadne zemlje, a ne više 7. siječnja, kako je to tradicija u ruskoj, najvećoj i najmoćnijoj pravoslavnoj zajednici.

- Ne radi se tu, barem zasad, ni o kakvoj službenoj odluci, nego o dopuštenju i prijedlogu. PCU i Grkokatolička Crkva svakom su svećeniku, odnosno župi prepustile da same odluče hoće li ove godine Božić slaviti 25. prosinca ili trinaest dana kasnije. I na taj, simboličan način Ukrajinci su htjeli iskazati protest protiv agresije na svoju zemlju - objasnio je najnoviji prijepor u odnosu dviju najvećih pravoslavnih crkava.

Od koga su se i zašto htjeli distancirati, bit će jasnije ako podsjetimo da je ruski patrijarh Kiril, u maniri ekstremnih bliskoistočnih mula ili, da usporedba bude „prirodnija“, križarskih papa pljačkaša, pozvao ruske mladiće u „svetu smrt“. Zbog ubijanja „zlih“ Ukrajinaca, svi će grijesi tim golobradim „mučenicima“ biti oprošteni - starački smireno i ozbiljno „obznanio“ im je jedan od najuglednijih vođa u kršćanskom svijetu.

Hoće li Ukrajinci prihvatiti novi kalendar, pokazat će vrijeme. Kakva god praksa zaživi, za ukrajinske vjernike iz Slavonskog Broda, odnosno Hrvatske, to je pitanje odavno riješeno.

- Ukrajinci u domovini, osim rimokatolika, tradicionalno su Božić slavili po julijanskom kalendaru. Međutim, mi u Hrvatskoj ne potpadamo ni pod jednu crkvu u Ukrajini. Zasebna smo biskupija, koja oduvijek, od dolaska naših predaka na ove prostore, Božić slavi i kad i Katolička Crkva. Taj sport dakle kod nas uopće ne postoji jer je naša grkokatolička biskupija još tijekom reformi Drugog vatikanskog koncila bila prihvatila novi kalendar.

Zabluda o 'dva Božića'

Božić u prosincu bio je međutim novost pristiglim izbjeglicama iz Ukrajine.

- Oni su se bez problema priklonili našem običaju i zajedno s nama Božić proslavili 25. prosinca. Još da napomenem da je ta priča o „katoličkom“ i „pravoslavnom“ Božiću netočna. Naime, postoje i katolici koji ga slave 7. siječnja, npr. grkokatolici u Ukrajini, koje sam već spomenuo, ili u Bosni i Hercegovini, odakle ja dolazim. Isto tako, Grci, Bugari i Rumunji, veliki pravoslavni narodi, Božić oduvijek slave kad i katolici - demantirao je naš sugovornik rašireno krivo mišljenje.

Sukladno datumu Božića, hrvatski Ukrajinci dočekali su i novu godinu prije trinaest dana. Sutra, kada se ona obilježava po starom kalendaru, naročito veselo neće biti ni u Ukrajini, ali ne samo zbog rata.

- Novoj godini po julijanskom kalendaru Ukrajinci ne pridaju takvo značenje kao npr. Srbi 7. siječnja ili Hrvati 31. prosinca. Nama je to više blagdan sv. Bazilija, jedan od nekoliko važnih vjerskih datuma u božićnom vremenu.