A je li? Jesu li zaposlenici državne uprave i samouprave, u pravilu, percipirani kao časni službenici u časnoj službi? Jesu li ove institucije reda i poretka, u pravilu, percipirane kao koristan i opravdan servis društva, bez kojeg bi nastala anarhija? Ili se žene i muškarci, državne službenice i službenici u (samo)upravi, u pravilu, doživljavaju kao 'usko grlo' i teret društva?
Birokracija, administracija, časnici, dužnosnici, činovnici, službenici, namještenici, pristavi veliki i mali, svi oni, od strane njihovih poslodavaca, poreznih obveznika, skoro svuda u svijetu, doživljavaju se kao kasta, koje je uvijek previše. I nje i njene moći.
Zašto? Zašto se pripadnike odgovorne i časne službe, najčešće, percipira kao neodgovorne i nečasne ljude, a institucije u kojima rade, kao teret društva?
Duško Sekulić je, u knjizi 'Korupcija i povjerenje', analizirao percepciju rasprostranjenosti političke korupcije i uspoređivao rezultate sličnog istraživanja iz 2004. i iz 2010. Rezultati su, na prvi pogled, obeshrabrujući: 2004. godine 71, 8% građana vjerovalo je kako je politička korupcija rasprostranjena, a sada se čini kako je ona sveprisutna, jer ju percipira 81,3% građana.
Dakle, jedan od (ne)opravdanih uzroka negativne percepcije jeste poistovjećivanje državnih službenika i namještenika s državnim dužnosnicima – političarima, njihovom nesposobnošću i korumpiranošću. Naime, korisnici usluga državnih službenika, vrlo često, između naredbodavaca - političara i izvršitelja njihove volje – službenika, stavljaju znak jednakosti. Jer, posljedice loših odluka političara i njihovu korumpiranost oni osjete u izravnom odnosu s izvršiteljima – službenicima. A, kako do političara ne mogu doći – stradaju službenici.
Drugi, opravdani, razlog jeste broj i veličina (samo)upravnih institucija, kako formalno tako i sadržajno. Na prostoru Brodsko-posavske županije npr., u službama državne uprave, uposleno je 126, a u službama lokalne samouprave još 346 dužnosnika, službenika i namještenika. Ukupno, dakle, državna uprava i lokalna samouprava imaju 472 zaposlenih. Jedan na 511 građana. Netko bi možda, kada pogleda supstrat ovog priloga - tablicu, mogao zaključiti kako, prosječno, i nismo loši, u usporedbi s Općinom Stara Gradiška, koja ima šest zaposlenih za 1 717 žitelja. Jedan činovnik na 286 stanovnika. I nismo loši u usporedbi sa najlošijim među nama, ali jesmo u usporedi s (relativno) uređenim zemljama svijeta.
Još davno sam negdje pročitao, u 'umjetnoj jugoslavenskoj tvorevini' doživio, a u monumentalnoj hrvatskoj državi tu iskustvenu spoznaju i potvrdio - birokracija ima 'svojstvo samoreprodukcije'.
Međutim, ni u prvom ni u drugom slučaju, velika većina službenika i namještenika, ništa krivi nisu. Ljudi su to koji žive sukladno uspjesima ili tegobama društva u cjelini. Za veličinu birokratskog aparata i njegovu (ne)korumpiranost odgovorni su isključivo političari, jer, tijekom provođenja svojih loših, a često i koruptivnih odluka, oni u stvari kompromitiraju cijeli (samo)upravni sustav i ljude u njemu.
Želimo li ovo društvo mijenjati, moramo znati - veličina birokratskog aparata i količina korupcije u njemu, ne ovise o političkoj volji dužnosnika, nego njihovih poslodavaca, birača.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
MatoArt16.03.2011. u 14:37
Mr. sc. Jozo Pavičić - "O ZNAČENJU ŽUPANIJA ZA OPSTOJNOST HRVATSKE DRŽAVNOSTI", Iz povijesnih izvora nedvojbeno proizlazi da su starohrvatske župe kao manje jedinice i županije kao veća područja, nastale spajanjem viže župa u jednu županiju, svoje porijelo vuku iz... Prikaži sveu iz rodovsko-plemenske teritorijalne podjele koje su Hrvati baštinili u vrijeme prije naseljavanja na današnje prostore. Zato je županijski ustroj tekovina hrvatske tradicije i doprinos hrvatskih plemena teritorijalnoj odrganizciji društva zasnovan na bitnim elementima plemenske demokracije rodovskog tipa. Svoj vrhunac teritorijalno-političkog ustroja županije doživljavaju u feudalizmu, kao drštvena organizacija plemstva u okviru županijskih skupština. Te skupštine su ustvari bile regionalne staleške skupštine koje su sastavljene od predstavnika plemstva. Te skupštine su bile potpuni organi vlasti za svoja područja, jer su obavljale sve funkcije državne vlasti, kako zakonodavnu tako upravnu i sudsku. Ove županije su čvrsto čuvale svoja municipalna prava i često su se otvoreno suprostvljale centralnim državnim vlastima, pa se slobodno može zaključiti da su imale status corpus separatum, kako u periodu narodnih vladara tako isto, ali u nešto manjem obimu, i u vrijeme vladavine obitelji Arpadovića, Anžuvinaca i Habsburgovaca. O ovim činjenicama nažalost u našoj povijsti nije vođeno dovoljno računa i svakako bi se moglo zaključiti da bi trebalo povijesni županijski ustroj u Hrvatskoj u nekom sličnom obliku ponovno obnoviti.
-