SLAVONSKI BROD - Dok je Kuća Brlić, smještena na slavonskobrodskom korzu, danas u vlasništvu Slavonskog Broda i trenutno se nalazi u fazi nastavka sveobuhvatne obnove, Vila „Brlićevac", zaštićeni spomenik kulture i jedan od malobrojnih sačuvanih ljetnikovaca Brodskog Vinogorja, i dalje je u privatnom vlasništvu.

No, Grad Slavonski Brod sada i tu jedinstvenu građevinu želi uključiti u turističku ponudu, mada je planinari već redovito obilaze na svom putu.

- Grad Slavonski Brod kao vlasnik kuće Brlić sa nadležnim je Ministarstvom i Središnjom agencijom za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije potpisao ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za obnovu kuće Brlić. Kako bismo objedinili kulturnu ponudu grada Slavonskog Broda, vlasniku Vile „Brlićevac" Grad se obratio pismom namjere kojim je istaknut interes za kupnju iste. - objavili su javno svoju namjeru iz Gradske uprave.

Poznato je, Ivana je inspiraciju za svoja brojna djela nalazila boraveći ljeti u idiličnom kraju brda iznad njezinog Broda na Savi, daleko od gradskog središta i vreve u kojoj se nalazila njezin glavni objekt za stanovanje.

Zgrada ljetnikovca Brlićevac stara je više od 120 godina. U njezinoj je blizini nekad bio i Brlićev čardak - još stariji ljetnikovac. Obje se zgrade nalaze usred vinograda velikog desetak jutara koji je u vlasništvu obitelji Brlić duže od dva stoljeća.

Pretpostavlja se da je sadašnju zgradu zamislila slikarica Fanika Brlić, rođ. Daubachy. Izvedena je u tada pomodnom alpskom stilu, poput čuvene Švicarske kuće u zagrebačkom perivoju Maksimir, ali i pod utjecajem lokalne tradicije graničarskih čardaka na Savi prema granici s Otomanskim Carstvom. Taj se element posebno uočava po obodnoj verandi koja okružuje čitav prvi kat vile. No zgrada svojim izgledom dijelom podsjeća i na ondašnje vinogradarske kuće.

Elaborat Nenada Milčića, dipl. ing. arh., sina vlasnika Ljetnikovca, autori Irena Vukas i Branko Nadilo iskoristili su za članak objavljen pod naslovom „Vila Brlićevac iznad Slavonskog Broda i njezini stanari", iz kojega smo izdvojili najbitnija arhitektonska obilježja te živopisne ljepotice.

Tamo stoji kako je građena na južnim obroncima Dilj-gore koji se iznad Slavonskog Broda blago spuštaju prema panonskoj nizini, na lokalitetu zvanom Rozinka. Smještena je na 175 metara nadmorske visine ili, približno, 80 metara iznad grada. Dominira predjelom koji su nekad okruživali vinogradi. Unatoč adaptacijama zadržala je osnovni oblik i tehničke značajke pa je 1980. godine, zajedno s parkom i okolnim pomoćnim objektima, upisana u Registar nepokretnih spomenika kulture kao primjer ladanjske graditeljske cjeline.

Dignuta je kao jednokatnica s masivno zidanim prizemljem i laganom drvenom konstrukcijom kata. Ispod središnjeg dijela kuće nalazi se podrumska prostorija, a na katu je izgrađena otvorena konzolna istaknuta veranda s prozračnom željeznom ogradom. Cijelu površinu kata zajedno s verandom i kasnije izgrađenom zapadnom terasom pokriva simetrično krovište križnog tlocrta. U nastavku je dodana prizemna drvena kanatna gradnja prislonjena uz istočno pročelje. Brlićevac je nastao između 1878. i 1880. i u početku je bio zamišljen kao „Lustschloss", dakle kao lovački dvorac za jednodnevne zabave društva. Sastojao se od dvije veće stambene prostorije – ljetne lovačke sobe na katu i iste u prizemlju.

Adaptacija ljetnikovca obavljena je između 1901. i 1907., vjerojatno pod vodstvom Ivane Brlić-Mažuranić. Tada je cijela zgrada produžena prema zapadu za otprilike 1,8 m. Tu je smješten novi ulaz i hodnik sa stubama za kat. U vili su dobivene dvije prostorije u zidanom prizemlju, a zatvaranjem prostora terase vanjskim zidom i dvije spavaće sobe na katu. Uklonjeni su i zazidani svi prozori čardaka na sjevernoj strani. Sve je izvedeno za ljetni boravak, budući da su prostorije na katu ostale bez mogućnosti izravnoga zatvorenog pristupa. S vremenom su u vili obavljene najnužnije funkcionalne izmjene i provedene najnužnije instalacije. Izvedena je i toplinska izolacija te adaptacije radi sanitarnih potreba.

Najvažnija tehnička zaštita vile izvedena je 1979. kada je kompletno rekonstruirana krovna konstrukcija koja je bila gotovo u cijelosti dotrajala. Zamijenjena je i sva daščana oplata ispod strehe verande i obloge na zidovima. Svaki je ornament i vidljivi detalj izrađen vjerno i prema predlošku dotrajalog elementa. Pokrov je zamijenjen novim utorenim crijepom, a izrađeni su i nove limene obloge i oluci. Poslije su obavljene još neke manje izmjene, a najviše je problema bilo s redovitim održavanjem.

Bili su predviđeni opsežni radovi na popravku i rekonstrukciji drvene konstrukcije na katu, rekonstrukcija pojedinih dijelova verande, hidroizolacija, rekonstrukcija istočne prigradnje i uređenje okoliša. Ujedno se predviđalo zaštititi nosive drvene dijelove konstrukcije, prozorske kapke i vrata, oblogu i konzole verande, konstrukciju krovišta i oblogu zabata, ukrasne rezbarije i obnoviti pročelja od cigle. Također je ta pročelja valjalo obojiti, a trebalo je još obojiti lijevanu željeznu ogradu i zaštititi je antikorozivnim sredstvima te održavati krovne površine pokrova i građevnu limariju. Neki su od tih radova već obavljeni, a cijeli opis i vrijednost te živopisne građevine dovoljno govore koliko je potez Grada opravdan.