SLAVONSKI BROD - Prema vlastitim podacima, u zadnjih 10 godina, Grad Slavonski Brod je u sportske objekte uložio oko 118,5 milijuna kuna. Izgrađeni su gradski bazeni, obnovljeni su i/ili izgrađeni stadioni Stanko Vlajnić Dida, NK „Amater", NK „Graničar", izgrađene su školsko-sportske dvorane na Jelasu, u Brodskom Vinonogorju i u naselju Kolonija…

Nedavno, SBplus je objavio podatak kako je Grad Slavonski Brod među gradovima koji u Hrvatskoj najviše ulažu u sport. Trenutačno se gradi objekt za kajak kanu klubove vrijedan 9,5 milijuna kuna, a u planu je rekonstrukcija stadiona u Podvinju i na Budainci.

Bilo bi dobro kad bi se klubovi dogovorili kako će svi zajedno, načelno, u Zajednici brodskih sportskih klubova nastojati osigurati preduvjete za održivost jednog stabilnog drugoligaša (prvoligaša); jednog trećeligaša; jednog četvrtoligaša, dva petoligaša i dva šestoligaša, ili tome slično.

Kronologija gradskih ulaganja u Stadion kraj Save

U svoj predizbornoj kampanji 2007. godine Mirko Duspara je predstavio idejno rješenje potpuno novog stadiona kraj Save. Budući da je 2008. godine Hrvatska ušla u višegodišnje recesijsko razdoblje, potencijalni investitor je bankrotirao zbog čega nije došlo do realizacije plana izgradnje stadiona za 10-ak tisuća gledatelja.

U svibnju 2015. godine, povodom 8. Graffiti festa, kada su izrađeni murali dvojice najpoznatijih bivših igrača Marsonie, Maria Mandžukića i Ivice Olića na južnoj tribini, gradonačelnik Duspara je kazao:

- Stadion kraj Save dobio je krov, a s ovim grafitima bit će uređeno južno pročelje. Ono što još trebamo napraviti jeste unutarnje uređenje samih svlačionica jer se u njih godinama nije ulagalo. Osim toga, one dijelove ograde koji su opasni za prolaznike morat ćemo mijenjati, a novu ogradu ćemo moći iskoristiti kada sagradimo novi stadion. Radimo projektno rješenje budućeg stadiona, a kada će krenuti gradnja - vidjet ćemo. Do tada Marsonia mora imati primjerene uvjete za treniranje.

I zaista, u posljednje 3,5 godine Grad je uložio oko 1,3 milijuna kuna u Stadion kraj Save, koji je domaćin Nogometnom klubu "Marsonia". S 413 tisuća kuna sanirano je krovište na južnoj tribini, u uređenje svlačionica, sanitarnih čvorova za igrače i suce, kotlovnice i dio fasade uloženo je 370 tisuća kuna, a izgrađena je i nova ograda oko stadiona u vrijednosti od 593 tisuća kuna.

U travnju 2016. godine, SBplus je ekskluzivno predstavio idejno rješenje nogometnog Stadiona kraj Save koji bi trebao imati 10 tisuća sjedećih mjesta, a kojeg Grad planira graditi u četiri faze.

Petar Bašić: „Preskupo plaćena ulaganja Grada u stadion!"

Petar Bašić, član uprave NK "Marsonia" i povremeni suradnik SBplus-a, smatra kako je dosadašnje ulaganje Gradske uprave u stadion kraj Save "nedostatno i sporo u odnosu na druge stadione u Slavonskom Brodu, uzimajući u obzir činjenicu da je Marsonia najuspješniji slavonskobrodski nogometni klub te kao takav prepoznat sportski brend u Hrvatskoj".

- Iako Grad godinama najavljuje izgradnju novoga Stadiona kraj Save, koji bi bio prvenstveno dom NK „Marsonia", u praksi je izvršeno nekoliko manjih zahvata koji nisu značajnije doprinijeli poboljšanju uvjeta na stadionu jer su sjedalice na južnoj tribini i dalje u katastrofalnom stanju te od njih prijeti opasnost gledateljima. Zamjena tih sjedalica nije tako veliki trošak jer bi se mogle zamijeniti za 10 eura po komadu. Također, na stadionu nema sanitarnih čvorova za gledatelje, a svlačionice za igrače su premale te ih nema dovoljan broj, s obzirom da na stadionu treniraju brojne selekcije. Ulaganjem u reflektore na stadionu, koji koštaju oko 600 tisuća kuna, omogućilo bi se održavanje treninga i utakmica u noćnim satima te bi se povećao broj termina za korištenje terena. Mislim da bi se ti reflektori mogli kasnije uklopiti i u novo stadionsko zdanje.

- S druge strane, ono što se zadnjih par godina i ulagalo plaćeno je preskupo kao, na primjer, uređenje svlačionica i sanitarnih čvorova za 350 tisuća kuna. Ove godine Grad planira nepotrebno ulaganje proračunskih sredstava u istočnu tribinu od četiri milijuna kuna, za što se može urediti cijeli stadion na drugoligaški standard. Inače, NK „Marsonia", zbog velikih troškova momčadi i uopće igranja u 3. ligi, nije u mogućnosti sama ulagati u infrastrukturu stadiona pa smo prisiljeni igrati u uvjetima u kojima jesmo, ali smatramo da klub ne treba svoje utakmice igrati na drugim lokacijama po gradu jer je Marsonia zaslužila svoj Stadion kraj Save - kazao je Bašić.

Bašić: "Ove godine Grad planira nepotrebno ulaganje proračunskih sredstava u istočnu tribinu od četiri milijuna kuna, za što se može urediti cijeli stadion na drugoligaški standard."

Sjedalice na tribini Stadiona kraj Save su opasne za gledatelje

Prije par tjedana, uz dopuštenje nadležnih, fotografirali smo tribine Stadiona kraj Save i prostorije kluba i ostali iznenađeni stanjem zatečenoga. Iako su vidljiva ulaganja Grada zadnje tri godine, ipak, previše „bode u oči" stanje sjedalica na južnoj tribini kao i stanje tribine u cijelosti koja je opasna za gledatelje. Iz fotogalerije je vidljivo koliko loše to izgleda.

Mada će se mnogi složiti kako je sasvim legitiman i razuman prijedlog da Marsonia svoje domaćinske utakmice igra na puno uređenijem gradskom stadionu „Stanko Vlajnić Dida" (koji je dom NK „Željezničar") te da se uređenje Stadiona kraj Save provodi sukladno raspoloživim financijskim sredstvima Grada, nije nerazuman niti stav da zbog tradicije kluba, igrača koji su ponikli u njemu, ali i bolje lokacije stadiona, NK „Marsonia" igra svoje utakmice na Stadionu kraj Save.

Damir Klaić: „Nekome sa strane dinamika ulaganja može biti spora, ali Grad vodi brigu i o Stadionu kraj Save"

Od 22. ožujka 2016. godine, Stadionom kraj Save upravlja gradska Ustanova za gospodarenje sportskim objektima, a sve poslove tekućeg i investicijskog održavanja objekata vodi gradski Upravni odjel za graditeljstvo, prostorno uređenje i zaštitu okoliša. Pročelnik Damir Klaić, dipl. ing., za SBplus je kazao:

- Kao Grad napravili smo cjelovito idejno rješenje kojim će, po fazama, biti riješeno pitanje izgradnje Stadiona kraj Save. Prva faza je izgradnja prostora za kajak kanu klubove u vrijednosti 9,5 milijuna kuna, koji će svojom sjeverno-istočnom stranom biti okrenut prema Vrazovoj ulici. Tu će također biti dva-tri reda tribina usmjerenih prema pomoćnim terenima nogometnog kluba. Prošle godine smo utrošili oko 250 tisuća kuna za izradu glavnog projekta istočne tribine te smo ishodili i građevinsku dozvolu za nju. Ona bi, u prvoj fazi, trebala dobiti betonsku konstrukciju, u drugoj fazi imala bi kat, a u trećoj fazi krov. Sredstva za izgradnju prve faze istočne tribine, a prema troškovniku to je četiri milijuna kuna, osigurana su u ovogodišnjem gradskom proračunu. Koliki će doista bit troškovi ovisit će o javnom natječaju.

- Što se tiče samih sjedalica na južnoj tribini, ne bi trebao biti problem zamijeniti ih, ali prvo moramo postaviti novi završni vodootporni sloj na tribini, a tek potom nove sjedalice. Trošak bi bio veći od 10 eura po sjedalici jer je potrebno osigurati nepropusnost podloge sjedalica prije ugradnje istih, koja ustvari predstavlja ravni prohodni krov. Konačno, to se može i privremeno zakrpati, ali uređenje te južne tribine je jedna od faza izgradnje novoga stadiona i ono se mora izvršiti sukladno standardima UEFE i njihovoj kategorizaciji koja će omogućiti odigravanje i međunarodnih utakmica.

- Grad planira krenuti i sa projektiranjem igrališta s umjetnom podlogom za trening jer su i adekvatni tereni jedan od uvjeta za licenciranje klubova. Zaključno, nekome sa strane dinamika ulaganja može biti spora, ali činjenica je da Grad ulaže u svoje sportske objekte, bilo da se radi o održavanju ili o modernizaciji, sukladno svojim mogućnostima. Pritom, vodimo brigu i o Stadionu kraj Save -za SBplus kazao je pročelnik Klaić.

Klaić: "Što se tiče samih sjedalica na južnoj tribini, ne bi trebao biti problem zamijeniti ih, ali prvo moramo postaviti novi završni vodootporni sloj na tribini, a tek potom nove sjedalice. Trošak bi bio veći od 10 eura po sjedalici jer je potrebno osigurati nepropusnost podloge sjedalica prije ugradnje istih, koja ustvari predstavlja ravni prohodni krov".

Je li moguć sporazum o suradnji između brodskih nogometnih klubova?

Mada je tema članka nogometna infrastruktura, nije na odmet propitivati samu opravdanost ulaganja u novi stadion, ako će najbolji brodski klub igrati u trećoj hrvatskoj nogometnoj ligi. Zbog toga zvuči sasvim razumno pitanje: „Mogu li brodski nogometni klubovi postići strateški sporazum o međusobnoj suradnji?".

Kao šesti ili sedmi najveći grad u Hrvatskoj, Slavonski Brod bi trebao imati, u najmanju ruku, stabilnog drugoligaša „najvažnije sporedne stvari na svijetu" i primjeren stadion za njega. Međutim, s obzirom na trenutno materijalno stanje i sportske rezultate brodskih klubova, nameće se pitanje: koliko je, dugoročno, održiva aktualna politika u tom području - bez strateškog dogovora svih brodskih (pa i brodsko-posavskih) nogometnih klubova oko razvoja nogometa na ovim prostorima.

Bilo bi dobro kad bi se klubovi dogovorili kako će svi zajedno, načelno, u Zajednici brodskih sportskih klubova nastojati osigurati preduvjete za održivost jednog stabilnog drugoligaša (prvoligaša); jednog trećeligaša; jednog četvrtoligaša, dva petoligaša i dva šestoligaša, ili tome slično. Bilo bi dobro kad bi, bez iracionalne zavisti, najbolji igrači iz Brodsko-posavske županije igrali u Marsoniji, a oni koji bi bili prekobrojni u tom klubu kad bi igrali u, na primjer, Željezničaru. Oni pak koji su 'višak' u Željezničaru trebali bi igrati u drugim gradskim ili okolnim klubovima. Takva ideja nije nikakva novina, jer danas mnogi klubovi imaju svoje filijale ili suradnju s klubovima u nižim ligama, u koje šalju svoje igrače na posudbu.

Mogućim dogovorom, svi brodski klubovi bili bi na dobitku, ne bi - uglavnom iz iracionalnog inata - srljali u megalomanske projekte koji, uglavnom, vode u gubitke i ispadanje u niže natjecateljske lige. Kao primjeri mogu poslužiti NK „Kamen Ingrad" iz Velike, NK „Mladost 127" iz Suhopolja, NK „Slavonac" Stari Perkovci, NK „Zadar", NK „Split" itd.

U slučaju racionalnog dogovora svih gradskih klubova, bio bi im omogućen održiv razvoj. Naravno, uz pretpostavku da u ovome brodsko-posavskom prostoru bude dovoljno djece koja će voljeti nogomet i dovoljno kvalitetnih igrača koji neće otići trbuhom za kruhom u razvijenije krajeve Hrvatske, ili u inozemstvo, odmah po izlasku iz juniorskih kopački.