"Želite li slušati ubojicu kako priča o ubojstvu starice koju je potom mrtvu silovao? Gledati foto-elaborat sa mjesta zločina? Želite li slušati svjedoke dok iskazuju o gadostima koje su čuli i vidjeli? Ne? Zapisničar mora. I mora, dok sluša sva ta sranja, biti koncentriran i zapisivati sve točno, jer je važno da detalji točno uđu u zapisnik. Da se iskazi točno zapišu".
ŠTRAJK službenika i namještenika na sudovima i državnim odvjetništvima u punom je jeku i ulazi već u četvrti tjedan od njegovog početka 5. lipnja. Sindikat traži porast plaća od 400 eura u odnosu na sadašnja primanja sudskih službenika i namještenika koja se kreću od tek 500 do 600 eura. Država nije uspjela sudskim putem zabraniti štrajk što je obznanjeno i presudom Vrhovnog suda RH koji je prošlog tjedna odbacio žalbu Vlade i Županijskog državnog odvjetništva na odluku Županijskog suda u Zagrebu da je štrajk legalan i legitiman u svrhu zaštite ekonomskih i socijalnih interesa zaposlenika. Država je pokušala osporiti štrajkaško pravo s tezom o obavezi tzv. reprezentativnosti, odnosno brojčanosti sindikalnog članstva, piše Novi list.
Trogodišnji razgovori sindikata i resornog Ministarstva pravosuđa oko povećanja plaća u tijelima sudbene vlasti i državnom odvjetništvu nisu urodili plodom, no zbog najave štrajka upravo u pravosuđu, vlada je povećala plaće zaposlenima u državnim i javnim službama za 100 eura, 80 eura i 60 eura u netu. Iako je sindikat pozdravio odluku, to je i dalje nedovoljno za rješavanje pitanja malih plaća u pravosuđu.
Ministarstvo je pristalo sucima povećati osnovicu za 513 eura
Prije ovoga štrajka službenika i namještenika, oko dva tjedna su u tzv. bijelom štrajku bili suci koji su tražili povaćanje plaće u iznosu od 600 eura. Krajem svibnja došlo je do dogovora te će od 1. srpnja 2023. plaća prvostupanjskog suca biti oko 2.000 eura. Naime, Ministarstvo pravosuđa je pristalo na povećanje osnovice u iznosu od 513 eura.
Dobro da je došlo do dogovora između sudaca i Ministarstva, jer je sucima trebalo podići plaće, ali nikako se ne smiju podcijeniti opravdani zahtjevi službenika i namještenika jer su oni itetako važan kotačič u funkcioniranju pravosuđa kao treće grane vlasti.
A prihvaćanjem zahtjeva, od strane Ministarstva, koji su dolazili od hrvatskih sudaca i odbacivanjem onih koje upućuju zaposleni sa najnižim plaćama u pravosuđu može nepovratno naruštiti odnose među ljudima koji zajedno rade na sudovima i u državnom odvjetništvu. Takav odnos će posljedićno dovesti do velike krize u pravosuđu te novom gomilanju predmeta i traženju izgovora u štrajku za njihovo nepravodobno rješavanje.
Svoj je stav u petak, 23. lipnja, iznio i Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Radovan Dobronić, uputivši predsjedniku Vlade Republike Hrvatske, Andreju Plenkoviću, dopis u svezi štrajka sudskih službenika i namještenika u kojem je predložio načine rješavanja problema koji su doveli do štrajka sudskih službenika i namještenika uz prijedlog sistemskog rješenja njihovih statusnih pitanja.
Predsjednik Vrhovnog suda: "Dulje od 30 godina nismo proveli načelo podjele vlasti"
Predsjednik Vrhovnog suda je za N1 televiziju rekao da je predložio premijeru da primi ne samo predstavnike sindikata nego i njega i još nekoliko sudaca tako da s te strane čuje od zapisničara i službenika, da mu oni prikažu plaće i radne uvjete, a onda bi mu on objasnio neke ustavnopravne probleme.
- Jedan od glavnih je taj da dulje od 30 godina nismo proveli načelo podjele vlasti. Potpuno je neosnovano tvrditi da bilo tko tko radi na sudu je državni službenik, nije. On je sudski službenik a sudovi ne ulaze u tijela državne uprave. To je bitna razlika između ministarstava, agencija i zavoda i sudova, sudovi su nešto drugo. Tu otpada argument da se pitanje oko 6.800 sudskih službenika i namještenika može rješavati u paketu s 219.000 drugih službenika. To je potpuno krivo poimanje. Ako netko u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti nije svjestan položaja sudbene vlasti i svojih obveza i odgovornosti, onda on može doći na ideju da može na neki način ucjenjivati sudove i sudbenu vlast jer o sredstvima odlučuje parlament na prijedlog Vlade. To je pitanje one prave građanske i političke odgovornosti koja ili postoji ili ne postoji. To je jedan od naših najvećih problema u izgradnji demokratskih institucija – što da bi on funkcionirao jedan određeni broj institucija ali i pojedinaca mora pokazati odgovornost što u ovom slučaju, vidimo da nije slučaj, - kazao je Dobronić.
Predsjednik Vlade je danas reagirao na pismo Predsjednika Vrhovnog suda. Andrej Plenković je Dobronićev nastup ocijenio "dosta neobičnim". Rekao je i da ga "malo čudi" izjava predsjednika VS-a koja po njemu implicira "da mi nismo normalna demokracija" te da je "otišao u ofsajd". Također je ustvrdio da se Dobronić "gotovo postavio u cipele ili ulogu sindikalnog povjerenika, a ne predsjednika Vrhovnog suda", donosi HRT.
- Mi ćemo proučiti to što je on nama pisao, međutim, pozicija Vlade se neće promijeniti. Jer promjenom za jedan euro da se izađe u susret službenicima koji rade u sudstvu mi bismo automatski ponovno otvorili razgovore sa svih ovih 200 i nešto tisuća s kojima smo postigli dogovor, rekao je Plenković, referirajući se na dogovor s djelatnicima u javnim i državnim službama.
Poručio je da poštuju službenike u sudstvu te da žele da imaju veću plaću - zbog čega će im, kako je rekao, i narasti plaća od idućeg mjeseca - ali da moraju skrbiti o svima.
Među službenicima i namještenicima koji su zaposleni u hrvatskom pravosuđu (sudovi, državno odvjetništvo...) već neko vrijeme kruži anonimni komentar jedne službenice, za koji nam je više ljudi koji rade u pravosuđu reklo da slikovito i istinito prikazuje odnos sustava prema onima koji su najmanje plaćeni. U nastavku donosimo komentar u cijelosti.
"Mislila sam se ne oglasiti o ovoj temi, ali prevažno je i ne želim više šutjeti! Čitam komentare na članke o štrajku državnih službenika i namještenika u pravosuđu i mogla bih pojedince našamarati. S guštom.
Poštovani, morate prvo napraviti razliku između nositelja pravosudnih dužnosti i sudskih službenika. Ovi prvi su suci, a ovi drugi smo mi - "polupismeni idioti", kako nas neki od ovih prvih od milja nazivaju. Bez ovih prvih se ne može, jer "oni odrađuju posao", a bez nas se može jer mi "smo samo pomoćno osoblje i tu smo da njima služimo". Eh, da...
Samo neki od izraza kojima su nas svih ovih godina častili neki od naših nadređenih uz već naprijed navedene su i "samo tipkačice",
"neuke piljarice", "nedostojni da s njima razgovaramo" i tako dalje, da ne nabrajam više. Slobodno se nadovežite.
Tako da, zaista, ne morate gubiti vrijeme uvjeravajući nas kako suci podržavaju naš štrajk, kao da nam je to, uostalom, i bitno.
Dobro mi znamo što o nama misli koji sudac i koji predsjednik suda. I više nego dobro znamo koji od njih nas podržava, a koji bi nas utopio u kapi 'ladne vode i obrisao pod s nama. Otresao nas kao drek s cipele.
I predugo vremena trpimo određena ponašanja koja ni jedan normalan čovjek ne bi trebao tolerirati i koja u uljuđenom društvu i ustanovi u kojoj rade intelektualci, ne bi smjela postojati. Ali, što očekivati od ljudi s kojima radite trideset godina, a oni vam na ulici ne odzdrave?! Kad im se obratite, a oni vas pogledaju kao što bi pogledali u pseće govno u koje su upravo ugazili cipelom?!
Ne, uistinu nam ne morate reći tko nas od sudaca podržava, a tko ne. Čast svim sucima koji su ljudi, a ima ih, i isprika svima koji su se našli prozvani, a ne bi trebali. Neću imenovati ni jedne, ni druge.
Dakle, poštovani, ne stoje vam predmeti godinama zbog neažurnosti "pravosuđa". Svaki odvjetnik i djelatnik pojedinog suda zna točno zbog čije neažurnosti stoji koji pojedini predmet, a to nikako nisu državni službenici. Namještenici još manje. Jedan prosječni zapisničar uredi vašu odluku (rješenje, presudu) isti, ili slijedeći dan kad bude izdiktirana. Odluku diktira, nakon što ju izradi, sudac. U momentu kada ju potpišu svi (suci) koji trebaju, zapisničar će ju otpremiti u najkraćem mogućem roku, jer mora. Sudac će ga barem tri puta dnevno pitati je li odluka otpremljena, tako da zapisničar nije taj zbog koga čekate vašu presudu.
Ni upisničar, također, ni jedan predmet ne drži kod sebe danima. Kada sve stranke prime odluku, spis se iz upisnika ponovo vraća u referadu sucu koji će iskazati pravomoćnost, ili predmet po žalbi uputiti na viši sud, gdje o potvrđivanju ili ukidanju vaše odluke, također ne odlučuje ni upisničar, ni zapisničar, nego (gle, čuda), opet sudac. (Princip je isti, sve su ostalo nijanse.)
Čistačice i dostavljači, vozači, sudski ovršitelji, informatičari i arhivari nemaju također ništa s godinama nerješavanja sudskih predmeta i nedonošenjem odluka u istima.
A sad malo o plaćama...
Potplaćeni, obezvrijeđeni, obespravljeni, nerijetko maltretirani, uskraćeni u nekim osnovnim pravima, radimo godinama, desetljećima, bezglasno. Veselimo se svakom regresu i božićnici, kao i njihovim eventualnim povećanjima po principu daj što daš.
O plaćama sudaca nećemo. Oni su se za svoje školovali. Krvarili. Završili fakultete. I na tome im svaka čast. To su željeli. (ima i zapisničara i upisničara koji rade na sudu sa završenim fakultetom jer nisu dobili posao u struci).
No, znači li to da mi ostali trebamo raditi za crkavicu? Da se pitamo svaki mjesec hoćemo li imati za režije, kredite i hoće li nam ostati za toalet papir. Ono što se zaboravlja, to je da mi ipak imamo malo više od dva razreda osnovne škole i da je plaća od 600, 700 i ni 800 eura, nedostojna za ljude koji crnče preko 30 godina u pravosuđu. Za ljude koji su svoje kralježnice i svoje zdravlje ostavili za Olimpija mašinama na kojima su krvavo odradili svaku raspravu, svaku usranu presudu koju su prekucavali milijun puta, sve dok vrhovno božanstvo nije bilo zadovoljno.
Savjetnici, koji također imaju završen fakultet i rade isti posao kao i suci, a plaćeni su malo više od mene i puno manje od suca pod čijim imenom rade? Koliko to ima smisla? I njima isto ne treba dići plaću? Ili?
"Šta se bunite, lako je vama. Idite raditi kod privatnika!" to je ono što najčešće čujemo kad se na mizernu plaću gdjegod požalimo.
Ne, ne želimo raditi kod privatnika. Ne, nakon što smo kičmu i mladost ostavili na ovom poslu. Poslu koji sam, da ne bi bilo zabune, voljela raditi. U ime naroda i u ime države. Ne. Sve što želimo je pravda. Želimo biti plaćeni adekvatno uloženom radu.
"Uhljebi!" kaže.
Mama ti je uhljeb!
Kad sam se zaposlila, 1992. godine, mogla sam birati u kojoj ću firmi raditi. Sve je bilo poluprazno i vapilo za ljudima. Eto, zajebala sam se! Da mi je bila ova pamet i ova muda koja sad imam, a ne djetinji mozak i 21 godina, otišla bih konobariti na more. I nikad se ne bih vratila.
Još uvijek mislite da je lijepo raditi na sudu? Biste li vi željeli? Za našu plaću? Naš posao? Biti tretirani od nadređenih kao mi?
Ne bih rekla.
Jeste li razvedeni? Jeste se ugodno osjećali na brakorazvodnoj raspravi? Ne? Nije ni zapisničar koji je sve slušao i zapisivao. Vi ste mu, vjerojatno bili peti brakorazvod taj dan. Ili prvi od pet.
Želite li biti prisutni dok sudac oduzima roditeljima dijete na terenu? Dok ono vrišti i otima se, dok vam roditelji psuju majku i oca, dok plaču, preklinju i prijete? Ne? Zapisničar mora.
Želite li slušati svjedoka kako priča o tome kako su mu zaklali majku, ubili dijete, silovali sestru 1991.?
Želite li sjediti i slušati pedofilla kako priznaje što je sve radio djetetu od tri godine? Ne? Ne želi ni zapisničar, ali mora.
Želite li slušati ubojicu kako priča o ubojstvu starice koju je potom mrtvu silovao? Gledati foto-elaborat sa mjesta zločina?
Želite li slušati svjedoke dok iskazuju o gadostima koje su čuli i vidjeli? Ne?
Zapisničar mora. I mora, dok sluša sva ta sranja, biti koncentriran i zapisivati sve točno, jer je važno da detalji točno uđu u zapisnik. Da se iskazi točno zapišu.
I za kraj...
Viđate nas na tržnici i po kafićima za vrijeme radnog vremena jer ništa ne radimo?
Ne. Viđate nas zato jer imamo pola sata pauze koju iskoristimo na mjestima koja su nam najbliža, da protegnemo noge i odmorimo mozak od sranja koja slušamo. Iako, ima kolegica kojima je i to pravo uskraćeno, koliko god one šutjele o tome".
