Mlada Brođanka Edita Poljac s nepunih 14 godina briljira u A1 ligi. Za nedavnog susreta s Pulom ubacila je 14 poena što je u tim godinama pravi uspjeh.
SLAVONSKI BROD - Mlada supertalentirana Edita Poljac rođena je 15.
svibnja 2002. godine, a u ŽKK Brodu na Savi igra playmakera, poziciju na
kojoj je uvijek najpotrebniji talent, neočekivano riješenje i hrabrost. Editina briljantna predstava u
nedavnom susretu A1 lige protiv Pule - kada je ova mlada košarkašica ubacila
nevjerojatnih 18 poena, što do sada nikome nije uspjelo u elitnom
razredu u njenim godinama - bio je povod slavonskom sportskom portalu da s njom napravi razgovor koji u cjelosti prenosimo.
Naravno da bih voljela otići u Ameriku na koledž te tamo i
igrati košarku i studirati. Ali do toga imam još dosta vremena, vidjet ćemo što
vrijeme nosi.
Edita ideš tek u 7. razred osnovne škole, a igraš u najjačoj košarkaškoj ligi u državi. Kako su krenula u košarkaške vode?
– Košarkom sam se počela baviti u 3. razredu osnovne škole.
Odlučila sam se baviti tim sportom na nagovor prijateljice te sam prve
korake naučila u Školi košarke Rehlicki sa svojim prvim trenerom
Draženom Rimarčukom. Nakon par mjeseci prešla sam u svoj današnji klub
kod trenera Damira Božića.
Kako uspijevaš uskladiti školu s treninzima i utakmicama?
– Nastavnici mi izlaze ponekad u susret, pogotovo sada kada
imamo dosta putovanja te im stvarno hvala na tome. Odlična sam učenica,
te nemam nekakvih problema u školi, jer sve se može kad se hoće.
Nastavnici dakle pomažu, što je s društvom u razredu?
– Društvo u školi mi je super, s curama ne razgovaram baš o
košarci, ali budući da se par dječaka iz razreda bavi košarkom s njima
nekada popričam o košarci. Inače trenutno pohađam 7. razred Osnovne
škole Antun Mihanović.
Kako obitelj gleda na tvoju košarkašku karijeru, ima li više kritika ili pohvala?
– Budući da se moja sestra također aktivno bavi košarkom, a
tata se bavio u mladosti smatram da mi oni daju najbolje i najkorisnije
savjete, no podršku mi daju svi članovi obitelji. A kritike su ponekad
tu, ali naravno dobronamjerne.
Tko je za tebe najbolji košarkaš svijeta, tko ti je uzor?
– Svaka čast svima ali najbolji igrač mi je Steph Curry te
mi je on igrački uzor budući da igra i na istoj poziciji kao i ja.
Čovjek je čudo!
Mnogi mladi koji su u košarci sanjaju o Americi, kakvi su tvoji planovi za budućnost?
– Moj daljnji cilj školovanja je svakako vezan uz
košarku, naravno da bih voljela otići u Ameriku na koledž te tamo i
igrati i studirati. Ali do toga imam još dosta vremena, vidjet ćemo što
vrijeme nosi.
Koji ti je najdraži dosadašnji košarkaški uspjeh?
– Dosadašnji najdraži uspjeh..baš sada izrazito nemam, ali
uvijek ću se sjećati kada smo na školskom državnom prvenstvu u Poreču
osvojile 2. mjesto iako smo imale šansu i za zlato ali biti 2.u državi
nije mala stvar!
U utakmici s Pulom si napravila nešto što do sada nije nitko u tvojim
godinama u A1 ligi, prije svega čestitamo ti na sjajnoj utakmici, a
zanima nas da li to na neki način mijenja nešto u tvojoj karijeri?
– Utakmica protiv Pule ne mijenja nikakva moja razmišljanja
sada, samo mi daje još poticaja za daljnji rad. Ako izborimo ostanak u
A1 nadam se da će slijedeće sezone biti malo veća minutaža u seniorkama,
ipak ću biti malo starija, ali ovo stvarno ništa ne mijenja.
Kakava je atmosfera među suigračicama, s kim se najviše družiš od cura? Postoje li podjele na vas mlađe i one malo starije cure?– U klubu se svi družimo sa svima,stvarno smo prava mala obitelj, ali nekako najviše vremena provodim s Ivonom Vukojević.
