Slika Antoinea Watteaua Ukrcavanje za Kiteru iz 1717. prikazuje veselo društvo u otmjenoj odjeći kako se spušta do obale mora ne bi li se ukrcali na brod koji plovi na željeni otok zabave i ljubavi. Na njemu je Afroditin hram čekao pridošlice kao kakva kamena potpora njihovom shvaćanju uživanja u radostima života. Atmosfera slika nekako odiše elegičnim raspoloženjem budući da se likovi gube u maglovitom zadnjem planu slike što simbolički (prema riječima pokojnog povjesničara umjetnosti Radovana Ivančevića) prikazuje neizvjesnu budućnost visokog feudalnog društva koje će u najvećem obilju morati sići s povijesne pozornice što se nakon Francuske građanske revolucije 1789. i dogodilo.

Dva stoljeća kasnije, točnije 1916.g.svojom slikom Crna zastava Ljubo Babić citira Watteaua jer se i na njegovoj glasovitoj slici mogu uočiti skupine ljudi koje se kreću u nejasnoću i neizvjesnost nakon zalaza jedne epohe tj. propasti Austro-Ugarske.

Stoljeće nakon Babićeve slike Crna zastava, točnije 2015.g. nastaje crtež/kolaž Zadnji dan dostave radova na natječaj T-HT@msu.hr. Na crtežu se vide ljudski likovi u izmaglici koji se kreću prema meandričnoj zgradi MSU-a u Zagrebu. Arthur C. Danto je tumačeći vrijeme u kojem živi izrekao sljedeću rečenicu:

"Ovo je 'period igre', utopija sreće koja ničim ne obvezuje, već nas može dovesti do apsolutne slobode." Ova paradigmatska rečenica prilično točno (samo u drugoj formi!) opisuje strategije mnogih današnjih kustosa i njihove sklonosti ka aktualnim temama u svijetu visoke umjetnosti. Citirana babićevska zastava prikaz je kraja svih takvih epistemoloških fiksacija postmodernog čovjeka, a rad Zadnji dan dostave na natječaj T-HT@msu.hr na neki način postaje Beskrajni dan (Groundhog Day) kao u istoimenom filmu.

Izvor: blog prof. Zlatka Kozine.