SLAVONSKI BROD - Voditelj istraživačkog tima Ronilačkog kluba Marsonia, Kevin Radošević, ove godine je predvodio ekipu koja je po prvi put izvela istraživačke radove na rijeci Savi. Tijekom dva mjeseca, od 10. srpnja do 5. rujna, preplovili su više od 900 kilometara rijeke, aktivno plovili 90 sati i obavili više od 120 urona. Njihova istraživanja rezultirala su otkrićem srednjovjekovne keramike, artefakata iz Osmanskog Carstva te pronalaskom dvije potonule vodenice iz 18. stoljeća.

Projekt je uključivao mapiranje riječnog korita i dubina uz pomoć napredne sonar tehnologije, kao i detaljno bilježenje nalazišta. Radošević i njegova ekipa ujedno su označili nekoliko podrtina, potonulih čamaca i drugih zanimljivih podvodnih struktura. O svom iskustvu, motivaciji i izazovima tijekom ekspedicije, Kevin je govorio u intervjuu.

PlusPortal donosi intervju s Kevinom Radoševićem. 

Kako je počela vaša strast za istraživanjem rijeke Save i što vas je motiviralo da se uključite u ovakve projekte?

Moja strast za istraživanjem rijeke Save potječe iz djetinjstva, jer sam uz nju odrastao i provodio bezbroj sati uživajući u njezinim prirodnim ljepotama. Sava nije samo rijeka, ona je izvor života, hranila je polja, služila za trgovački promet i bila granica koja je oblikovala povijest ovih prostora. Njezina dubina i misteriji koje skriva uvijek su mi budili pitanja i potaknuli želju da je istražim dublje. Kao ronilac, godinama sam stjecao iskustvo i spremnost za zahtjevne urone u teškim uvjetima, a postavši voditelj ronjenja prošle godine, odlučio sam započeti projekt sustavnog istraživanja Save. Prvi izazovi s kojima sam se suočio bili su logističke prirode i nedostatak zainteresiranih ronioca, ali kroz zimu sam se fokusirao na rješavanje tih prepreka – organizirao sam potrebnu opremu i motivirao kolege, proučavao stare karte i knjige, kako bismo bili spremni za novu istraživačku sezonu. Ove godine, od 10. srpnja do 5. rujna, naš tim je preplovio više od 900 kilometara Save, s 90 sati aktivne plovidbe, mapirajući riječnu dubinu i plovni put od Svilaja do Davora. Tijekom tog razdoblja obavili smo preko 120 istraživačkih urona, uz četiri ekopatrole i ekološke akcije, te smo izvukli više od dvije tone otpada iz rijeke. Posebno su nas uzbudila otkrića potencijalnih arheoloških nalazišta iz srednjeg vijeka i Osmanskog Carstva, te dvije potonule vodenice iz 18. stoljeća.

Možete li nam detaljnije opisati kako je izgledao vaš projekt mapiranja riječnog korita i dubina Save? Koja tehnologija i metode su korištene?

Projekt istraživanja i mapiranja riječnog korita Save bio je vrlo zahtjevan, posebno uz svakodnevne poslovne i privatne obaveze, ali i izuzetno vrijedan. Svaki korak, od proučavanja knjiga i starih karata, pa do planiranja ronjenja i logistike, zahtijevao je pomnu organizaciju. Ključ uspjeha bio je u preciznom planiranju, kako bi se timski rad maksimalno uskladio, a svaki uron iskoristio do maksimuma, uz strogo poštivanje sigurnosnih protokola, osobito zbog teških uvjeta ronjenja u Savi. Često smo radili i do kasno u noć, čak i provodili noćne urone. Zanimljivo je da u Savi nema značajne razlike između ronjenja po danu i noći zbog slabe vidljivosti. To je zahtijevalo dodatnu koncentraciju i izvrsnu koordinaciju među članovima tima. Koristili smo najnoviju tehnologiju kako bismo osigurali što preciznije podatke. To uključuje sonar s višestrukim GPS-om za točno pozicioniranje, specijaliziranu livescope sondu koja omogućava skeniranje u stvarnom vremenu, kao i bočne i vertikalne skenere za detaljno mapiranje korita. Sve ove metode zajedno omogućile su nam da precizno utvrdimo dubine, strukture i potencijalna arheološka nalazišta u rijeci.

Tijekom istraživanja ste preplovili više od 900 kilometara. Koji su bili najveći izazovi s kojima ste se suočili na tom putovanju?

Na više putovanja, gdje smo ukupno preplovili više od 900 kilometara, najveći izazovi s kojima smo se suočili bile su nepredvidive prirodne sile i logistički problemi. Prva prepreka bio je konstantan priljev sedimenata i promjene u riječnom toku, što je otežavalo precizno mapiranje i navigaciju. Teren rijeke Save je dinamičan, s često promjenjivim dubinama i strujama, a vidljivost pod vodom je bila vrlo loša, što je dodatno kompliciralo naše ronilačke operacije. Pored toga, vremenski uvjeti su često bili nepovoljni – posebno u ljetnim mjesecima kada su temperature i poplave činile plovidbu i urone zahtjevnijima. Logistički izazovi uključivali su koordinaciju opreme i ljudi u udaljenim dijelovima rijeke, što je zahtijevalo preciznu organizaciju i spremnost na improvizaciju.

Možete li podijeliti neke od najzanimljivijih otkrića i kako ste ih dokumentirali?

Sva otkrića su mi jednako draga i svako nosi svoj jedinstveni povijesni značaj. Ipak, među najzanimljivijima za moj tim bile su vodenice iz 18. stoljeća, koje su savršeno očuvale djelić prošlosti, te keramičke posude i vrčevi iz osmanskog razdoblja. S druge strane, splavarima je poseban dojam ostavio pronalazak ostataka srušenog MIG-a 21, što je izazvalo mnogo znatiželje i rasprava. Proces dokumentacije svakog otkrića bio je temeljit i precizan. Započinjali smo bilježenjem GPS koordinata, a zatim smo koristili sonar za stvaranje detaljnih snimaka podvodnih struktura. Uz te snimke, zabilježili smo i stvarne fotografije predmeta snimljenih tijekom ronjenja.

Kako su vaše istraživanje i otkrića primljena među stručnjacima, poput arheologa i muzeologa, s obzirom na potvrdu srednjovjekovne keramike?

Naše istraživanje i otkrića su naišla na izuzetno pozitivan odjek među stručnjacima, posebice arheolozima i muzeolozima. Otkriće srednjovjekovne keramike potaknulo je zanimanje Muzeja Brodskog Posavlja, čiji su stručnjaci izrazili oduševljenje našim nalazima. Predmeti koje smo otkrili sada čekaju daljnju stručnu obradu, kako bi se preciznije datirali i kontekstualizirali unutar šire povijesne slike ovog područja. Istraživački tim Ronilačkog kluba Marsonia planira daljnja istraživanja na rijeci Savi i drugim rijekama regije. Ovaj projekt predstavlja tek početak sustavnog istraživanja bogate povijesti riječnih korita Hrvatske.