Žabe su ključne za zdravlje prirode, a danas su suočene s izumiranjem. Svake godine, posljednje subote u travnju obilježen je Dan žaba - kako bi se skrenula pozornost na njihovu ugroženost. U Hrvatskoj živi 13 vrsta žaba - a sve su vrlo bitne za zdravlje prirodnog ekosustava.
SLAVONSKI BROD - Posljednje subote u travnju svake godine obilježen je Dan žaba kao globalni pokret - počevši od 2008. godine. Cilj je skrenuti pozornost na njihovu ugroženost te potrebu očuvanja ove vrste vodozemaca.
U svijetu trenutačno živi oko 8891 vrsta vodozemaca, od čega je žaba ukupno 7842. Prema najnovijim podacima Međunarodne unije za očuvanje prirode ugroženo je čak do 41 posto populacije svih poznatih vrsta vodozemaca uključujući žabe, daždevnjake i beznožne vodozemce. Glavni uzrok izumiranja je nestanak vlažnih staništa - kako diljem svijeta, tako i u Hrvatskoj.
Vlažna staništa predstavljaju jedan od najproduktivnijih ekosustava na svijetu, a njihov nestanak predstavlja globalni problem. U Hrvatskoj svako područje ekološke mreže ima ciljne vrste ili stanišne tipove. Direktiva o staništima postavlja opći cilj očuvanja flore i faune, gdje su obuhvaćeni vodozemci, gmazovi, sisavci, biljke, ribe itd. Tu imamo i ekološku mrežu sustavno povezanih ili prostorno bliskih područja koja značajno doprinose očuvanju prirodne ravnoteže i biološke raznolikosti, kao primjerice u sustavu Natura 2000.
Žabe spadaju u vodozemce, potomke prvih kralježnjaka koji su se počeli prilagođavati životu izvan vode. No, nisu potpuno neovisne o vodi te se periodično vraćaju u nju zbog parenja, polaganja potomstva, hibernacije i slično. Žabe su životinje čije je glasanje uglavnom u blizini vodenih površina, a neke su i prirodni barometri jer osjećaju promjenu tlaka zraka te glasom nagovještaju kišu, npr. gatalinka. Dijelimo ih u dvije skupine, tzv. hodače, koje se pokreću hodanjem, npr. krastače, i skakače, koji se pokreću skakanjem.
U Hrvatskoj živi 13 vrsta žaba.
Najmanja je gatalinka (Hyla arborea), vrlo glasna, boravi na drveću i teško je uočljiva. Mužjaci imaju vokalnu vrećicu ispod grla, zbog čega proizvode snažan zvuk koji podsjeća na glasanje patki.
zastita-prirode.hr
Zelena krastača (Bufo viridis) čest je gost naših vrtova i njiva, a u vodu zalazi samo radi parenja i odlaganja jaja. Pred zimu se zakopava i izlazi tek u proljeće. Velika populacija zelene krastače nalazi se na Sovskom jezeru.
Daria Kranželić
Smeđa krastača (Bufo bufo) izrazito je velika, naraste do 15 cm, a koža joj je prekrivena žlijezdama koje luče otrov za obranu od predatora. Jež i bjelouška su na otrov neosjetljivi, čime je održan kontinuirani hranidbeni lanac. Nalazimo je također na Sovskom jezeru gdje, uz zelenu, čini veliku populaciju. Ženke su, kao i kod zelene krastače, veće od mužjaka. Tijekom zime zakopane čekaju proljeće i prve sunčane dane.
Slaven Filipovic
Šumska smeđa žaba (Rana dalmatina) vrlo je raširena u Europi, od Španjolske, Francuske, Italije, Njemačke, Poljske i Švedske preko Mađarske do većeg dijela jugoistočne Europe. U Hrvatskoj obitava na cijelom kopnenom teritoriju. Karakteristična je po kretanju u skokovima, čak do 2 metra.
Ivona Burić
Livadna smeđa žaba (Rana temporaria) rasprostranjena je u većem dijelu srednje Europe (osim Grčke, većeg dijela Španjolske i dijela Italije) do zapadnog dijela Rusije i sjevernog Kazahstana. Kod nas je prisutna u Gorskom kotaru, dijelu Like, sjeverozapadnoj Hrvatskoj, uključujući Papuk i Bilogoru.
Češnjača (Pelobates fuscus) podsjeća na krastaču, ali je lako prepoznatljiva jer ima okomitu zjenicu. Ime je dobila u Hrvatskoj po karakterističnom mirisu češnjaka, tj. sekretu kojega luči putem granula na koži.
Sara Janković
Lombardijska smeđa žaba (Rana latastei) jedna je od manjih vrsta smeđih žaba, živi na području Istre. Europski je endem, nalazi se u južnoj Švicarskoj, sjevernoj Italiji, okolici Trsta te jugoistočnoj Sloveniji. Nalazi se na crvenoj listi ugroženih vrsta u Hrvatskoj.
Žuti mukač (Bombina variegata) mala je žaba sa srcolikim zjenicama i karakterističnim žutim mrljama na stomaku. Ime je dobila po svojem glasanju, mukanju koje podsjeća na hukanje sova.
Edi Gljušćić
Ovdje je naveden dio od sveukupne populacije žaba u Hrvatskoj. One čine važan čimbenik u prehrambenom lancu i očuvanju ekosustava određenog područja. Osjetljive su, kao i gmazovi, na buku, svjetlosno onečišćenje, prekomjernu sječu šuma, eroziju tla, pesticide te sve vrste otrova.
Naša je dužnost da kao civilno društvo, pojedinci i u sklopu udruga reagiramo te komuniciramo s mjerodavnim ministarstvima i javnim ustanovama za zaštitu prirodnih vrijednosti u slučaju bilo kakvih zlonamjernih devastacija okoliša, kako bi komunikacija bila obostrana te da se spriječi donošenje loših rješenja po pitanju očuvanja okoliša i njegove daljnje devastacije. Loše odluke i loše upravljanje odgovornih dovodi do pucanja hranidbenog lanca u ekosustavu, što čini nepopravljivu štetu, a sam proces obnove je dugotrajan i zahtjevan.
Čuvajmo vodozemce, čuvajmo gmazove, čuvajmo prirodu i sačuvat ćemo prostor u kojem živimo!
