SLAVONSKI BROD - Jedna od vječnih hrvatskih „opsesija“, koju je kao strateški cilj isticao, u osvit mlade države, čak i po mnogočemu „neeuropski“ Franjo Tuđman, jest konačna „tranzicija“ s Balkana u Europu.

Išlo je to, unazad 30-ak godina, dosta sporo, zbog niza razloga i okolnosti, a jedan je svakako i ono što obično zovemo mentalitetom. Na drugim poljima, političkom i ekonomskom, na primjer, proces je tekao brže, pa se Hrvatska iz godine u godinu, uključivanjem u niz asocijacija i sadržaja s europskim predznakom, sve više približavala tom „idealu“, koji je po važnosti u novijoj povijesti bio odmah iza „tisućljetnog sna“. Kruna svega u toj težnji bio je, dakako, ulazak u Europsku uniju, a evo nas i „opasanih“ šengenskim „zidom“ te s valutom kojom se koriste i naši narodi „uzori“.

Što je, međutim, s mentalitetom? Jesu li hrvatski građani „konvertirali“ s „balkanskog“ na „europski“ način razmišljanja i ponašanja? Ovdje je, naravno, riječ o generalizaciji, nekom prosječnom stanju, pa se mogu pronaći argumenti i za jedan i za drugi zaključak. Uzmimo za primjer, geografski kriterij. Mnogi će se složiti da su, recimo, Međimurci „slični Slovencima“, što će reći - „pravi europejci", dok bismo predstavnike „balkanjerosa“ mogli pronaći u... Slavonskom Brodu?

Ako se složimo da možemo, i to je opet, dakako, pojednostavljivanje. S jedne strane, imamo „cajke“ posvuda, s druge, urbanu „rokersku“ generaciju ili ljude koji će ponedjeljkom navečer poslušati gudački kvartet u Velikoj crkvi. Ima Brođana koji će parkirati automobil ili razgovarati nasred ceste i onih koji će upaliti žmigavac i u praznom kružnom toku. Ili, da upotrijebimo najsvježiji primjer, onih koji će bez problema sortirati otpad, onako kako to već desetljećima čine Nijemci i Francuzi, ali i onih koji će zbog toga ne samo negodovati nego i, npr. bacati smeće u tuđe kante.

Odnos prema okolišu

Brođani su, u pogledu mentaliteta, reklo bi se, negdje „na pola puta“. Nisu u tome u Hrvatskoj usamljeni, ali, u svakom slučaju, ima još dosta prostora za napredak. Recimo, na polju ekološke svijesti, o čemu svjedoče nedavno uočeni prizori.

Nakon povlačenja nabujale Save, pokazalo se da je mnogi Posavci - a to su svi koji žive uz ovu rijeku - još uvijek doživljavaju kao kantu za smeće. Budući da rijeka teče, netko će reći da je to krivica „onih uzvodno“, možda Zagrepčana ili Siščana. Ne bi to bilo pogrešno zaključiti jer su i prema znanstvenim istraživanjima ta dva grada najveći zagađivači Save u Hrvatskoj, ali je to i Slavonski Brod.

Ako netko misli da su Brođani ekološki svjesni, urbani tipovi, uvjeren da su boce na savskom nasipu iz Bosanskog Broda ili Slavonskog Kobaša, možda ga razuvjeri primjer iz Tvrđave. Ondje smo u kanalima pored hrpe boca i raznog otpada, zatekli kontejner i kantu za smeće.

Tko je i zašto osjetio potrebu da velike spremnike za otpad baci na mjesto koje pretendira biti turističko-društveno i kuturno središte grada, nije poznato, ali je sigurno da je to pojedinac ili skupina koji spomenutu „tranziciju svijesti“ nisu prošli. Tek kad se to ostvari, barem u mjeri koja će jamčiti da ovakve i slične prizore više nećemo gledati, moći ćemo reći, s ponosom i bez zadrške, da je Slavonski Brod postao pristojni europski gradić na granici. Za to će vjerojatno trebati ipak malo više vremena.