SLAVONSKI BROD - Za naše pojmove ekstremno niske temperature, koje ovih dana ljude „tjeraju“ u zatvorene prostore, najveći su problem ipak onim građanima Slavonskog Broda koji se ne mogu skloniti u četiri zida, barem ne svoja. Mnogi od njih alternativno utočište pokušavali su pronaći na Autobusnom i Željezničkom kolodvoru, o čemu smo pisali u više navrata.

S obzirom na to da im na raspolaganju stoji prihvatilište namijenjeno baš građanima bez krova nad glavom, provjerili smo je li to pomoglo da se problemi na slavonskobrodskim kolodvorima riješe.

- Ranije ih je znalo biti, pogotovo kad smo bili preko, u starom kolodvoru, ali sad ih više ne viđam - kazala nam je djelatnica iz kioska na „novom“ Autobusnom kolodvoru, predloživši da provjerimo nisu li se pojedinci o kojima je riječ, a na koje su se ovdašnji djelatnici često žalili, „preselili“ na Željeznički.

- Nisu vam to beskućnici, svi oni imaju nekretnine, nego imaju problem s alkoholom. Više se ne skupljaju ovdje jer se WC naplaćuje, a u čekaonici ne smiju boraviti. Znali su i prositi, i nas i putnike, ali mi znamo da im novac treba za piće, pa im ga više ne dajemo. Nemaju oni dakle više razloga da budu ovdje i jednostavno su otišli - potvrdila nam je djelatnica Autobusnog kolodvora da problem na ovome „okupljalištu“ zasad ne postoji, istaknuvši da ti ljudi imaju zapravo jedan drugi problem.

Uvjerivši se da ovome mjestu, i novom i starom dijelu, zaista nema nikoga tko bi „odgovarao opisu“, na prijedlog sugovornice, uputili smo se na Željeznički kolodvor. Prizor nešto drugačiji, bilo je nekoliko „potencijalnih kandidata“, koji su, čim su nas spazili, na trenutak prekinuli međusobni razgovor, prateći nas „ispod oka“.

- Da, ovdje se stalni skupljaju, najviše popodne i navečer. Ljeti ih bude ustvari još više. Tu spavaju i jedu, ali i piju alkohol, praveći buku. Onda moramo zvati policiju da ih smiruje. Policajci ih „izbace“, ali se oni, čim policija ode, ponovno vrate - opisala je dežurna djelatnica na ovome mjestu i dalje uobičajene situacije, „otkrivši“ nam jednu osobu koja, kako tvrdi, na Željezničkom kolodvoru boravi već nekoliko dana.  

Približivši se, vidjeli smo da je riječ o mladiću. Opušteno razgovarajući s od sebe malo starijim muškarcem, ničime posebno, osim možda djelomično odjećom, nije odavao dojam da ima neki od problema koje su nam opisale sugovornice. Ni uz zajamčenu anonimnost, o „priči“ koja ga je ovdje dovela ipak nismo uspjeli saznati mnogo.

- Ma nisam ovdje baš danima, dođem povremeno. Ne radim ništa, snalazim se nekako - kazao je šturo, ispijajući kavu, dok su ga pokraj „čekale“ dvije kifle, možda današnji „ručak“. Na pitanje zašto uopće boravi ovdje, ovaj Brođanin nije htio odgovoriti, pa se „ubacio“ poznanik.

- To je malo osjetljivo pitanje. Ima on gdje biti, ali ne smije.

Ovi momci za prenoćište za beskućnike u Podvinju prije nisu bili čuli, ali im ni prijedlog da razmotre tu opciju nije bio zanimljiv.   

I ovime se pokazalo da Slavonski Brod inače tipičan gradski problem - postojanje beskućnika kao takvih i njihovo okupljanje na javnim mjestima - strogo gledano, zapravo nema. Ali jedno su pravne kategorije, a drugo život i praksa. Problemi dakle, ako i nisu izraženi kao u nekim drugim gradovima, postoje  te bi nadležne institucije trebale istrajati dok se oni ne riješe.