6060
Prikaza
0
Komentara
POŽEGA - U tjednu „crvenih haljina“, kada podižemo svijest o moždanom udaru kod žena, PlusPortal imao je priliku razgovarati s jednom od mnogih žena koje su upravo takvo što i doživjele. Naime, u svojoj 31. godini života Kristina Koutni iz Golobrdaca - naselja na području Grada Požege - doživjela je moždani udar i s ciljem da osvijesti žene o toj pojavi, odlučila je javno podijeliti svoju nimalo laku priču.
Bitno je naglasiti kako je te, kobne, 2018. godine Kristina sa suprugom i trogodišnjom kćerkom Lucy živjela na Tajlandu gdje nije bila uz niti jednog drugog člana obitelji - što je situaciju činilo još težom.
Na samom početku sugovornica nam je otkrila kakvi su bili prvi simptomi moždanog udara i kada je otkrila o čemu je riječ.
- Bila sam u kupaoni i odjednom mi se krenulo vrtjeti u glavi. Prvo sam mislila da je to samo jedna standardna vrtoglavica jer do tada nisam ništa pojela. No, vrlo brzo sam shvatila da to i nije baš obična vrtoglavica jer se cijela prostorija krenula vrtjeti. Trajalo je to, po mojoj procjeni, oko dvije minute i išlo je samo ka gorem. Pretpostavila sam odmah da nešto nije uredu.
Uspjela sam ustati i krenula u drugu prostoriju po mobitel koji sam prethodno stavila na punjenje - tako da sam znala gdje se nalazi u tom trenutku. Izašla sam iz kupaone i hodala uz zid jer sam se zbog vrtoglavice jako teško kretala, kad sam napokon uspjela doći do mobitela, uzela sam ga te primijetila da mi je lijeva strana tijela oduzeta i 'teška'. - otkriva nam Kristina te dodaje kako je zbog već tada „duplog vida“ nakon nekoliko pokušaja uspjela nazvati supruga koji joj se odmah javio.
- Rekla sam suprugu da mi nije dobro i da nešto nije uredu, na što mi je rekao da ostanem na liniji te da odmah stiže kući. Tijekom cijelog tog vremena na telefonu samo mi je govorio da me ništa ne razumije što mu pričam. Tada mi se lijeva strana oduzela još više nego na samom početku. - nastavlja nam svoju priču otkrivši kako joj se u trenutku dolaska supruga vratio vid te su odmah otišli na hitnu.
Pri dolasku na hitnu, primili su je odmah te poslali na snimanje glave, a tada su doktori i utvrdili da je došlo do zastoja kisika u mozgu - na lijevoj strani, što su doktori smatrali jako čudnim jer joj je zahvaćena lijeva strana ujedno bila i oštećena. Inače je obrnuto, ako je zahvaćena lijeva strana, onda je desna oštećena što kod Kristine nije bio slučaj.
- Sjećam se da su mi dolazili razni doktori i kroz razgovore s njima tek kasnije sam shvatila da sam im govorila neke stvari od prije, kao da ih sada proživljavam. Primjerice, nisam znala koji je mjesec i dan, a kada su me pitali uzimam li nekakve lijekove nabrojala sam one koje sam uzimala prije deset godina. Sve je bilo kao da proživljavam sada, a ne da sam ih proživjela prije toliko godina.
Budući da sam u „zlatnim satima“ došla na hitnu, dobila sam lijek koji je zbog dolaska u prvih par sati imao bolju prevenciju, odnosno, djelovanje. Tri dana sam tada provela na odjelu intenzivne njege i od tog dana uzimam lijekove za razrjeđivanje krvi. - otkrila nam je gospođa Koutni.
Nakon izlaska iz bolnice, kako nam otkriva, bila je jako iscrpljena i nije bila sposobna za ništa.
- Najviše mi je teško palo to što se nisam mogla brinuti za svoje dijete jer sam fizički bila jako iscrpljen. Nažalost, nisam se svom djetetu mogla posvetiti onoliko koliko je ona to zahtijevala s obzirom na njezinu dob. Posebno mi je teško bilo kada bi suprug kćer dovezao kući iz vrtića, a on bi se vratio na posao.
Jedan dan mi je prijateljica došla i rekla da sam jako usporena i da pričajući nešto jako odugovlačim što sam i sama na kraju primijetila. Osim tih posjeta bila sam uglavnom sama u takvom nezavidnom stanju. - govori nam s grčem prisjećajući se tih dana.
Dakako, moždani udar utjecao je na njezino fizičko, ali i psihičko zdravlje. Kako nam otkriva strah od ponavljanja iste situacije nikada je nije, ali ni neće proći.
- Osjećala sam se jako teško tada. Na prvu nisam shvaćala što se događa i jako sam se uplašila. Mislila sam da ću umrijeti. Bila sam u svemu tome toliko izgubljena i dan danas se bojim da mi se to ne dogodi ponovno. Od tog dana bez mobitela ne idem ni u WC i svaka vrtoglavica mi 'budi' strah da se ista stvar ne ponovi.
Naknadno sam shvatila da sam simptome imala i ranije - utrnulost i oduzetost lijeve ruke, a to mi se zna događati i danas. Što se fizičkog zdravlja tiče, nikada nisam bila u lošoj formi, ali sam se nakon toga počela baviti yogom koja pomaže i psihički i fizički. No, na mentalno zdravlje mi je najviše ostavilo posljedice jer stalno sam u oprezu - 'grču'. Mislima sam stvarno opterećena time. - pojašnjava nam.
Podupirući kampanju „Dan crvenih haljina“ Kristina je i za ovaj razgovor odlučila nositi crveno. Onima koje su doživjele moždani udar, ali i one koje ga, nažalost, dožive, 35 godišnjakinja je poručila kako se nijedna od njih tada ne smije predati, nego nastaviti živjeti.
- S tim život ne staje, dapače, smatram da svi trebaju biti upoznati s tim kao i posljedicama svega toga. O moždanom udaru treba razgovarati i dijeliti svoja iskustva kako bi jedni od drugih imali podršku. Taj strah ostaje u svakoj od nas koja to proživi, no trebamo se naučiti nositi s time jer život ide dalje i s njim svake naše obveze - obitelj, djeca, posao,…
Ne smijemo se predati jer prvenstveno trebamo misliti na sebe i svoje zdravlje kako bi mogli brinuti - u mom slučaju - za svoje dijete, a onda i za sebe. - zaključila je Kristina Koutni.