3704
Prikaza
1
Komentar
SLAVONSKI BROD - Žitelji Slavonskog Broda i okolice koji su imali prilike biti na nekom privatnom gradilištu u ovome kraju, možda su među starim ciglama zapazili primjerke s incijalima GT. Našlo bi ih se sigurno u većini ovdašnjih kuća, dvorišnih objekata, zgrada, tvornica, crkava, puteva, ukratko, u svemu što je zidano na stari način, koristeći i ciglu od prethodno srušenog objekta. Znalo ih je povremeno biti i za prodaju u oglasima, pri čemu je njihovo porijeklo posebno isticano.
One se, dakle, upotrebljavaju čak i danas - više desetljeća nakon što su proizvedene, a pogoni u kojima su se „pekle“ davno ugašeni. Stariji će vjerojatno znati da se iza inicijala krije ime Giovannija Toffolinija, jednog od poznatijih Brođana iz povijesti ovoga grada, a kad je riječ o spomenutoj djelatnosti, možda i najpoznatijeg.
- Tajna njihova uspjeha, počevši od moga šukundjeda, kasnije i moga djeda, bila je u kvaliteti proizvoda. Ne tako davno saznala sam od jedne gospođe nešto što ni ja nisam znala. Pokazala mi je Toffolini crijep i kalup. Tvornica je dakle proizvodila i to. Giovanni je porijeklom iz Udina, gdje, kako smo kasnije saznali, postoji ogranak Toffolinija koji se bavio keramičkim pločicama, a možda se bave još i danas. Očigledno je to višestoljetna tradicija u našoj familiji - kazala nam je Željka Toffolini Đaković, Giovannijeva šukununuka i jedan od više „izdanaka“ ove loze u Slavonskom Brodu.
Talijansko će prezime neki pak povezati s lijepom neorenesansnom obiteljskom grobnicom, i to s pravom jer kosti Željkina šukundjeda (i njegovih potomaka), koji je u Brod stigao 70-ih ili 80-ih 19. stoljeća, zaista od 1905. počivaju ondje. Sazidana je, treba li spominjati, njegovom ciglom.
Giovanni Toffolini bio je jedan od ciglara pristiglih iz sjeverne Italije, koja je i tada - kao i danas - bila u istoj „uniji“ kao i hrvatski krajevi. Austrougarske vlasti, poslovično ažurne na svim poljima, poslale su ih u ove krajeve kako bi, „promoviranjem“ novog materijala za gradnju, spriječile preveliku eksploataciju slavonskog hrasta (čemu su, izvozom, možda najviše doprinijele same).
Nesretan privatno, nakon čak tri bračna brodoloma i suočen s dozom tipične podozrivosti prema strancima, „meštar“ Giovanni, u ispravama svog novog grada zaveden kao Ivan, veliki je uspjeh ostvario na poslovnom planu. Krenuvši od nule, ciglu po ciglu, doslovno i metaforički, dogurao je do bogatog vlasnika proizvodnog pogona u Osječkoj ulici, koji su njegovi potomci samo umnažali.
- Moji djedovi, braća Toffolini, bili su vlasnici ogromnog kompleksa, koji je obuhvaćao dio Osječke ulice, gdje su kasnije bile „ciglanske bare“ i danas šoping-centar, dio Šestinca, područja uz Brzu cestu te, na drugoj strani, prema Vrbi... Nakon Drugog svjetskog rata, djed je bio zarobljen, pa pušten, da bi nastavio rukovoditi tvornicom, ali je velik dio posjeda nacionaliziran. Ja sam nakon dugo godina pokrenula postupak povrata oduzete imovine, od koje smo dobili tek mali dio, možda pet posto - opisala je gđa Željka tešku sudbinu „klasnih neprijatelja“, naročito veleposjednika, izračunavši da bi danas sve to zemljište koštalo jako velik novac.
- Prošlo je mnogo vremena, nemojte me držati za riječ, ali samo za dio kod bivšeg OBI-ja i šoping-centra svojedobno su dobili 4,5 milijuna njemačkih maraka.
Ondje se, na ležištima kvalitetne ilovače, kako se tada govorilo, „udarala“ cigla stotinjak godina, opskrbljujući Brod i okolicu novim, trajnim građevinskim materijalom, kojemu je vrsnoću garantirao pečat GT.
Grad, dotad sazdan uglavnom od nabijenice i drvenih greda, tako je zakoračio u urbanističku modernu eru, oličenu u cigli, betonu i armaturi.
Kvalitete u proizvodnji nema bez zdrave konkurencije. Imali su je, dakako, i Toffolinijevi - opeke su u Brodu proizvodile i mnoge druge ciglane, ali su sve, spletom raznih okolnosti, ugašene. Jedinio je proizvodnja GT u Osječkoj, nakon Drugog svjetskog rata u sklopu ciglane „Mika Babić“, opstala do devedesetih, kada je preimenovana u Ciglanu „Brod“.
Prema raspoloživim podatcima, ona je službeno ugašena 2015. Od tada se u Slavonskom Brodu opeka više ne proizvodi, ali se Toffolini cigla u građevini, na neki način, upotrebljava i dan-danas.