Temperature tla su cijelu zimu bile povoljne za razvoj korijena biljaka stablašica, pa tako i voćaka, a siječanj je svojim temperaturama pokrenuo sokove od korijena prema stablu i granama no još uvijek nije kasno za uzeti plemke. Naime, za sve načine proljetnog cijepljenja (cijepljenje pod koru, cijepljenje na jezičac, postrano cijepljenje, proljetna okulacija i proljetna čip - okulacija) plemke se moraju uzeti u vrijeme mirovanja dok još u njima ne kolaju sokovi, ali ne u vrijeme jakih hladnoća, odmah ili u roku par dana ih iskoristiti, a u međuvremenu čuvati ih u hladnom i zatmnjenom stratifikatu (pijesak, zemlja) ili u gomolju krumpira ili plodu jabuke (u hladnjaku).

Svima, ne samo početnicima, preporučujem knjigu dr. Tomislava Jemrića „Cijepljenje i rezidba voćaka" kao i stranicu "Sačuvajmo stare sorte jabuka"  gdje se, kao grupa zaljubljenika u stare sorte i entuzijasta, okupljaju i svoja iskustva u ovom području razmjenjuju oni koji su već pravi majstori kao i oni koji u ovom pravcu tek nešto pokušavaju.

Što je cijepljenje 

Cijepljenje voćaka je oblik vegetativnog razmnožavanja kojim se dio biljke plemke prenosi na dio biljke, odnosno podloge, i ta dva tijela biljke, odnosno plemke, i podloge tvore novu biljku. Podloga je dio voćke s korijenom, a plemka dio poznate sorte koju smo odabrali i koju želimo uzgojiti, odnosno, koja donosi plodove po svim svojstvima (oblik, boja, veličina, organoleptički sastav i drugo) kao i odabrano stablo s kojeg smo uzeli plemku. 

Prije samog kalemljenja potrebno je pripremiti kalem-grančice, odnosno plemka. Plemke valja uzeti sa zdravijih i rodnijih stabala voća i to takozvane fideme s jugoistočne strane krošnje, a po mogućnosti s vrha stabla. Nije dobro uzimati plemke s niskih grana, osobito onih koje se pružaju do samog tla. 

Podloge za cijepljenje

Za izbor podloge važno je znati afinitet ne samo pojedine voćne vrste, nego i sorte prema određenoj podlozi. Također nije svejedno pripremamo li buduću sadnicu za hobi voćnjak ili, računamo li na veću gospodarsku korist, pripremamo li ju za neki od oblika plantažnog nasada. Zatim vrlo su bitna pedološka svojstva i vodni kapacitet tla na kojem će voćka rasti i plodonositi. 

Načelno, bujnije podloge, često divljih vrsta i srodnika, koriste se za hobi i brdske voćnjake, a slabije bujne, vegetativno uzgojene podloge, za plantažni uzgoj u kojem je moguć sklop na primjer od tisuću sadnica trešanja na jedan hektar (što je do prije dvadesetak godina bilo nezamislivo) ili čak nekoliko tisuća sadnica jabuka, krušaka i nekih drugih voćaka. 

Uobičajene podloge u hobi voćarstvu su: trešnja vrapčara (divlja trešnja) i divlja višnja za trešnju; kruška se može kalemiti na divlju (i pitomu) krušku, jabuku, dženeriku (zerdeliju), dunju i trn (glog); marelica na domaće sorte pitomih i divljih šljiva, dženeriku i breskvu (šefteliju); šljiva na domaće i divlje sorte šljiva i na dženeriku; jabuka na divlje (i pitome) vrste jabuke, na krušku, dunju i na trn (glog); dunja na divlju dunju; mušmula na dunju, divlju krušku, trn (glog), oskorušu i brekinju; breskva i nektarina na divlju breskvu, šljivu, šefteliju, badem i dženeriku; višnja na divlju trešnju i divlju višnju (magrivu); pitomi lješnjak na divlji lješnjak, i to kalemljenjem metodom na 'engleski spoj'; orah na orah (omega spoj). Zanimljive su i neke, za Slavoniju egzotičnije voćne vrste pa tako - badem se kalemi na breskvu, marelicu ili šefteliju, kivi na divlju vinovu lozu, kesten na samonikli kesten i cer. 

Pribor za kalemljenje i sredstva za učvršćivanje kalema 

U pribor za kalemljenje spadaju standardni voćarski alati – škare za rezanje, pila – ali i posebni kalemarski oštri nožići, i pomagala za proširivanje rascjepa ako kalemimo na rascjep (najpogodniji su mali drveni klinovi).

Za učvršćivanje kalema koriste se različite metode i sredstva. Ili se omataju gumom, rafijom, električarskom izolir vrpcom, pa čak i papirnom samoljepivom vrpcom, ili se lijepe voćarskim kalem voskom (topli ili hladni), pčelinjim voskom, kravljim lojem pa čak i običnom glinom (zemljom), ili se učvršćuju čavlićima. Izbor metode i sredstva ovisi i o načinu kalemljenja ali i o iskustvu kalemara. Najvažnije je kirurški precizno napraviti rezove i jednako precizno postaviti plemku (pup) na podlogu, sve mora biti čisto i dobro nalegnuto, bez mogućnosti pristupa insekata, zadržavanja vode, izravnog kontakta sa zrakom. 

Abeceda cijepljenja

Najvažniji uvjeti za dobro cijepljenje su: podudarnost podloge i plemke, čist pribor, prikladan način cijepljenja, odgovarajuće stanje podloge i plemke, pravilno postavljena plemka, poklapanje kambijalnog tkiva podloge i plemke, odgovarajuća temperatura i vlaga te zaštita cijepljenog mjesta od isušivanja.

Dodatno nije loše zaštititi mjesto cijepljenja i plemke od ptica koje bi svojom težinom mogle oštetiti nedovoljno sraslo mjesto cijepljenja. Također, za naglog rasta plemke, što se osobito događa  kod lipanjskog cijepljenja okuliranjem,  važno  je učvrstiti plemku da ju vjetar ne odlomi prije nego što dobro sraste s podlogom.

Vlastito iskustvo mi govori kako je dobro mal-te-ne dnevno obilaziti kaleme, 'razgovarati' s voćkicama i - iščekivati. Poseban je to osjećaj, svaki puta, kad transplantat, a kalemljenje jest transplantacija, sraste s podlogom i cijela biljka krene u posve novi život. 

Svima, ne samo početnicima, preporučujem knjigu dr. Tomislava Jemrića sa Zavoda za voćarstvo Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu „Cijepljenje i rezidba voćaka" kao i stranicu Sačuvajmo stare sorte jabuka gdje se, kao grupa zaljubljenika u stare sorte i entuzijasta, okupljaju i svoja iskustva u ovom području razmjenjuju oni koji su već pravi majstori kao i oni koji u ovom pravcu tek nešto pokušavaju.