Nije isključeno kako samo ja vidim moguću opasnost od stabla u "Širokoj" ulici. Ipak, odlučio sam, za sada jedini, makar na fotografiji, obilježiti ga svima razumljivim znakovima.
SLAVONSKI BROD - Stablo nekog od varijeteta gorskog, ili mliječnog javora, ili jasena možda, nisam siguran, u ulici Kralja Petra Krešimira IV., ispred upravne zgrade „Hrvatskih šuma", ima svoj šarm i ljepotu. Ljetos sam na polegnutu granu koja strši prema nogostupu posjeo unuka koji je, „jašući" imaginarnog konja, osvježavao se sladoledom iz nedaleke slastičarnice i uživao u debeloj hladovini. Zapravo, čini mi se, ovo bi stablo bilo idealno u nekom gradskom parku.
Ovdje gdje jest – opća je opasnost. Ne mislim to samo zato što smo, tek prije nekoliko dana, na Trgu Josipa Godlara, imali lom slične grane koji, srećom, nije izazvao teže posljedice.
Nedavno su mi ispod stabla pozirala dva sportaša u tenisicama i samo što nisu tjemenom dodirivali granu. Nažalost, fotografije su mojom nepažnjom propale. Ne znam bi li se usudili protrčati ispod grane jer, svatko viši od 198 centimetara, može stradati.
Promatrajući danas prolaznike, susreo sam jednog dugovječnog (političkim stažom) visokog (stasom) brodskog političara. Pitao sam ga bi li komotno prošao ispod te grane, na što je on sumnjičavo odmahnuo glavom.
Nekoliko biciklista, vozeći (protupropisno, naravno) pješačkom stazom izbjegavali su sraz vlastitog čela i tvrde jasenovine (čega li već!).
Ne manja potencijalna opasnost krije se u poluzi koju predstavlja grana u odnosu na stablo. Ne znam je li Arhimed, razmišljajući i praveći izračune odnosa momenta sile prema momentu tereta imao pred sobom i ovakvu prirodnu „polugu", ali kako još uvijek teret grane nije pokrenuo stablo, vjerojatno bi zaključio da se „poluga" nalazi u ravnoteži. Sjećam se svojeg profesora grčkog i latinskog jezika, vječito, i "svjetlosnu godinu" prije nego što ju je otkrio dr. Boro Grubišić, u graničarskoj rekli i s drvenim klompama na nogama, dr. sci. Slavka Kalinića - Cezara iz Štitara, koji je, osim Gaja Cezara volio citirati i Arhimeda: „Δώσε μου πού να σταθώ και τη Γη θα κινήσω", nakon čega bi to ponovio i na latinskom „Des, ubi consistam, caelum terramque movebo!" a nama bi ostavljao patiti se s prijevodima...
U svakom slučaju, djeca, koja prolaze ili se zadržavaju ispod polegnute grane, ne zamaraju se ni Arhimedom, ni Cezarom, ni samom granom. Netko bi možda trebao. Makar granom.
