Mato se zagledao u Tereziju u Zbjegu te je odlučio oženiti - iako je tek bio punoljetan, a ona je tada imala samo 16 godina.
ŠUMEĆE - Tijekom misnoga slavlja u župnoj crkvi Pohođenja Blažene Djevice u Šumeću kod Slavonskog Broda u subotu, 11. kolovoza, bračni par Mato i Terezija Sokolović obnovili su svoja bračna obećanja koja su u toj crkvi prije 50 godina dali jedno drugome i zahvalili Gospodinu za darovane im milosti. - stoji na službenoj stranici Đakovačko-osječke nadbiskupije.
Svjedok njihovoj obnovi bili su kumovi Filip i Marko Sokolović.
Misno slavlje uz upravitelja župe Davora Tomića i prijašnjeg župnika Ivana Lovrića predvodio je vlč. Stjepan Sokolović, prijašnji župnik te župe. Misi su nazočili rodbina i prijatelji jubilaraca.
Kako je vlč. Sokolović rođak slavljenika on je u prigodnoj homiliji iskazao svoju radost na taj, kako je rekao, u današnje vrijeme rijedak događaj.
djos.hr
Ustvrdio je da je to sretan događaj ne samo za njih, njihovu djecu unuke i praunuke, nego i za njihove pretke te im je, istražujući prethodno genealogiju njihovih predaka, približio kako su oni živjeli, što im je u životu bilo važno…
„Ovdje su sada vaša djeca i unučad. Za sve se molimo Gospodinu da ih uzdrži u svemu dobru, da poštuju obiteljske vrijednosti i da svojim životom budu na ponos i predcima i nasljednicima. Vi ste im svojim životom, poštenim radom i bračnom vjernošću pokazali pravi put“, rekao je uz ostalo vlč. Sokolović. Uz prigodnu molitvu obnovili su jubilarci svoja obećanja koja su iskazali i prije 50 godina na vjenčanju - da će ljubiti i poštivati jedno drugo u dobru i u zlu.
Mato je rođen 1. veljače 1954. u Šumeću, a Terezija 7. srpnja 1957. u Zbjegu. Mato se zagledao u svoju mladu Tereziju u Zbjegu te je odlučio oženiti - iako je imao 18 godina, a ona samo 16. Sakrament braka sklopili su 9. kolovoza 1973. godine u župnoj crkvi u Šumeću.
Živjeli su oni u Šumeću gdje su im se rađala djeca: sin Anton i kćeri Željka i Barbara. I dok je Mato radio u 'Đuri Đakoviću' i često bio po terenima u Njemačkoj, Terezija je bila kućanica i brinula za djecu. Kada je počeo Domovinski rat i ona je s djecom došla k mužu u Njemačku gdje su zajedno živjeli svi osim sina Antona koji se brzo vratio u svoje selo gdje i danas živi.
Iz Njemačke su za stalno u Šumeće došli 2017. godine i otad tamo zajedno žive u obiteljskoj kući. Ističu kako je ipak najljepše u svojoj domovini te su danas sretni što tu žive. Najveće su im bogatstvo njihova djeca, unuci kojih imaju šestero i praunuci kojih je također šestero. Za sretan i dugovječan život u braku, ističu, važno je međusobno razumijevanje, poštovanje, vjernost, poštenje, praštanje, ljubav, a iznad svega vjera i pouzdanje u Gospodina.
