POŽEGA/JAKŠIĆ - Poznanstvo još iz iz djetinjstva, točnije iz osnovne škole, posjete kod njegove obitelji i dopisivanje tijekom studija izrodili su se u ljubav između Stjepana (75) i Jozefine Ljerke (70), rođene Soukup, koja je donijela vjenčanje 30. studenog 1968. godine, a ovih dana oni su zajedno sa oko 60 potomaka, kumova, rođaka i prijatelja proslavili 50 godina braka, piše požega.eu.

Stjepan je rođeni Jakšićanin, završio je Gimnaziju u Požegi i elektrotehnički fakultet u Zagrebu, a radni vijek je proveo u požeškom Končaru-Električni grijaći elementi te kasnije, do mirovine, u Tehničkoj školi Požega, dok je Ljerka, rođena Trenkovčanka, završila Ekonomsku školu te radila u Građa-Brod komercu i kasnije također u Končaru. Stjepan je u Končaru bio šef kontrole, direktor proizvodnje i komercijale te zamjenik direktora, a u Jakšiću je bio ugledan društveni radnik primjerice predsjednik mjesne zajednice koja je tada provela brojne zahvate uključujući dovođenje pitke i gradnju ambulante 1982. godine, zatim je bio predsjednik sportskog i vatrogasnog društva, a sada je predsjednik ovdašnje umirovljeničke udruge. Igrao je nogomet za Jakšić i Radnički iz Požege.

- Njegov otac bio je ravnatelj škole u Trenkovu, često me slao kući po neke stvari, tada smo se upoznali te kasnije često sretali, a njegova me majka zavoljela stalno mi govoreći da ću joj biti snaha – kaže Jozefina Ljerka prisjećajući se rane mladosti.

Kada je Stjepan otišao na studij u Zagreb razmjenjivali su pisma, a nakon povratka u ovaj kraj bolje su se upoznali i ubrzo vjenčali. Dobili su sina Tomislava i kćer Ivanu te danas imaju dvije unuke i dva unuka, a sretni su što su djeca samostalna i imaju svoje obitelji te kao i roditelji imaju riješene sve životne potrebe.

- Bez ljubavi nema zajedničkog života, dakle ključni su oprost, zajedničko donošenje odluka i ljubav- nastavlja nam Ljerka i dodaje da je imala prekrasan život kroz koje su mnogo dobroga prošli i proputovali svijeta tijekom Stjepanovih putovanja.

- Najteže je bilo kad je supruga izgubila dijete, a upitno je bilo hoće li preživjeti i dalje rađati, no na sreću sve je poslije bilo dobro - kaže Stjepan zahvalivši se svima koji su došli na zlatni pir, prisjetio se onih koji nisu živi te je supruzi uručio poklon. Dodao je da su se veselili uspjehu rodbine i njihovih obitelji.

Tijekom proslave bilo je veselo pa i dosta pjesme i plesa uz svirku Konrada Katića na klavijaturama.