DANAS je sve više rastava, a sve manje sklopljenih brakova. Čak i mnogi sklopljeni, ne potraju dugo. 

Još je manje brakova koji dočekaju velike obljetnice zajedničkog života. Posebice one poput pedeset godina zajedničkog i dobra i zla. 

Takvi se bračni parovi poznaju gotovo cijeli svoj život. Koliko poznajemo ljudi s takvim ljubavnim pričama? I prst jedne ruke previše su da bismo ih nabrojali. Zajednički, skladan bračni život, predstavlja pravo malo bogatstvo i veliki uspjeh - ne samo para, nego i pojedinaca koji ga čine.

U današnjem vremenu veoma je teško tako dugo održati skladan brak, uz sva iskušenja koja život nosi sa sobom. Možda je najteže pobijediti ona unutarnja i samo bračnim supružnicima znana iskušenja i probleme. No, uz puno odricanja, truda, ispunjavanja bračnih obaveza, oni su u tomu uspjeli.

Da ljubav nema rok trajanja i da se nakon pola stoljeća zajedničkog života može živjeti u zajedništvu i slozi, jučer su potvrdili i moji roditelji. Naime, davne 1972. godine, 27. siječnja, moja majka i otac izgovoriše sudbonosno „Da!" i ta mala riječ od dva slova i danas ih drži zajedno - jednako kao i prvog dana.

Kažu, pola stoljeća njihovog zajedničkog života prošlo je prilično brzo. Danas im se čini kao da se sve to zbilo jučer.

Svoju zajedničku ljubav okrunili su sa svoje troje djece, tako da uz baku i djeda kuća nikad nije bila prazna. Iako je otac radio u Zagrebu, njegovo odsustvo upotpunjavala je mama. Nikad ništa nije falilo niti djeci, ni baki i djedu. Ona je bila brižna i marljiva, posebno prema svojoj djeci.

Ljubavi i uspjeha nema bez tolerancije, bez vjernosti, bez razumijevanja. Sve nesuglasice i probleme riješit će iskreni i otvoreni razgovor - učili su nas.

Složit ćemo se kako je za svaki brak, prije svega, najvažnija ljubav. Ali ne postoji brak u kojem cvatu samo ruže. Nekad na njima, naime, ima i trnja. Oštrog i opasnog. No, uz pravilnu njegu takvih ruža, za nekoliko je desetljeća moguće uzgojiti najljepši ružin grm. Takav je brak.

Znamo da živimo u vremenima kada su proslave zlatnog pira postale senzacija, a razvodi se tretiraju kao normalna pojava. Nameće se pitanje – koji je recept tako uspješnih i dugovječnih brakova?

Obično, čut ćemo kako su za dugovječnost braka potrebni razumijevanje, poštovanje i kompromis. Ali sigurno ne postoji univerzalna formula koja bi garantirala dugovječan i harmoničan brak. Možda jedina zajednička osobina svih dugovječnih brakova jest - odanost braku. 

Dakle, za dugovječan se brak puno toga mora „poklopiti", zajedno izgraditi, odreći, ali ključna je činjenica, kao preduvjet da dugovječan brak - sretna i zadovoljna žena.

Iako možda nisu imali romantične večere, luksuzna putovanja, skupocjene poklone, oni su znali pružiti jedno drugom drugačije poklone koji su ih vezivali sve čvršće i čvršće. I vežu ih i dalje. Još od onog prvog dana kada je on njoj rekao – djevojko, sviđaš mi se – a ona njemu sramežljivo odgovorila – i ti se meni sviđaš.

I znam da su vaše žrtve prvenstveno za djecu nekad bile izuzetno teške. Imati djecu, znači staviti ih ispred sebe, staviti potrebe djeteta ispred svojih osobnih. Dragi roditelji, nikad ne sumnjajte da ću zaboraviti cijeniti sva vaša odricanja za bolji život vaše djece. I kad mi je nagori dan, i kad sam tužan i kad sam sretan, uvijek mi se nađete negdje u mislima.

Jedno znam sigurno, naučili ste me kako biti čovjek. Naučili ste me kako voljeti, kako poštovati, kako praštati. Naučili ste me kako se boriti i kako vjerovati u sebe.

Iako sam jučer bio na putu i umoran, nije mi bilo niti najmanje teško otići kod vas na par sati i podijeliti s vama ono što vi zajedno dijelite punih pola stoljeća - ljubav, toplinu, sreću i zadovoljstvo. Siguran sam, da vas nisam imao za roditelje i odgojitelje, ne bih danas bio ono što je sam. I da mogu birati roditelje, opet bih vas izabrao.