SLAVONSKI BROD - Prošlotjedni slučaj nestanka dvojice maloljetnika u Slavonskom Brodu, koji su, zahvaljujući dojavi građana, pronađeni u petak poslijepodne, aktualizirala je pitanje odlaska adolescenata od kuće.
"Pitanje dječjeg napuštanja roditeljskog doma u zavisnosti je od uzrasta djeteta i faze njihovog psihološkog razvoja, ali i brojnih obiteljskih i čimbenika okoline."
Nažalost, ova pojava nije tako rijetka kako nam se čini. Barem ako je suditi po objavama na Nacioalnoj evidenciji nestalih osoba, na čijoj se stranici neno.hr i danas, 2. listopada nalazi objava o nestanku 15-godišnjakinje iz Slavonskog Broda, a koja je od kuće otišla još 16. rujna.
I dok u njenom slučaju obitelj pretpostavlja kako je otišla u Glinu, u mnogim slučajevima zapravo najbliži niti ne znaju što je razlog odlaska njihovih kćeri i sinova, kao niti to gdje su otišli.
- Nažalost imamo dosta slučajeva prijavljivanja nestanaka tinejdžera. Uglavnom razlozi njihova odlaska iz domova su avanturističke prirode, ali tu su kao razlozi i loše ocjene u školi, loši odnosi u obitelji, a ponekad i ljubavni problemi - kazala je Kata Nujić, glasnogovornica Policijske uprave brodsko-posavske.
Odlazak djeteta od kuće ne događa se uvijek drugima. No, nažalost ima slučajeva kada se ti odlasci ponavljaju, što su potvrdili i u policiji.
- Imamo nekoliko mlađih osoba koje vrlo često odlaze od kuće, no oni se vrlo brzo i vraćaju. Ponekad to budu izbivanja od 24 sata do dva dana no uglavnom oni se vrate sami kući ili se jave obitelji gdje su - naglašava Nujić.
No, u slučajevima kada to nije tako, potraga traje sve do trenutka dok osoba ne bude pronađena. U taj postupak, naglašava Nujić, uključeni su djelatnici svih ustrojstvenih jedinica, no nerijetko, kao i u posljednjem slučaju, u potrazi policija zatraži i pomoć građana čije informacije vrlo često urode pronalaskom mladih osoba. A nakon njihova pronalska i obavljenog razgovora policija obaviještava sve mjerodavne službe kako bi se toj djeci i njihovim obiteljima, ukoliko za tako nešto ima potrebe, pružila sva potrebna pomoć u prevladavanju problema koji su doveli do odlaska djece od kuće, a sve s ciljem kako se to više ne bi ponovilo.
No kako se odlazak djeteta ne događa uvijek samo drugima, nego i sami danas sutra možemo doći u situaciju suočiti se s ovim, jednim od najvećih roditeljskih strahova, valja znati i zašto mladi i djeca bježe od kuće i kako spriječiti tu pojavu.
"Pitanje dječjeg napuštanja roditeljskog doma u zavisnosti je od uzrasta djeteta i faze njihovog psihološkog razvoja, ali i brojnih obiteljskih i okolinskih faktora", navodi se u članku kojeg potpisuje svjetski priznata psihijatrica Dubravka Kocijan-Hercigonja, a objavljen je na portalu Nestali. Prenosimo ga u cijelosti:
'Ako ćete me ljutiti, otići ću od kuće pa ćete vidjeti kako će vam biti'
Djeca predškolske dobi i prvih razreda osnovne škole najčešće napuštaju dom pod utjecajem momentalne ljutnje ili povrijeđenosti, najčešće na članove obitelji pod utjecajem filmova i priča koje opisuju takve situacije, ali i pod utjecajem dobivenih spoznaja kao npr. kada majka u ljutnji kaže: "Ako ćete me ljutiti, otići ću od kuće pa ćete vidjeti kako će vam biti" i slično, kao i u situacijama kada jedan od roditelja napušta dom nakon konflikta i nakon izvjesnog vremena se vraća, a situacija u obitelji nakon toga postaje bolja.
Napuštanje djece u toj dobi, posebno djece predškolskog uzrasta, rezultat je dječjih fantazija o nekom drugom životu temeljenom na aktualnoj situaciji.
Kod djece osnovnoškolskog uzrast,a koja imaju spoznaje o opasnostima odlaska od kuće, a ipak reagiraju kao da iste nemaju, odnosno ponašaju se kao dijete mlađe dobi, rezultat je regresije kao posljedica određenih emocionalnih čimbenika.
Djeca u toj dobi često su i nedovoljno ili neadekvatno informirana o opasnostima, razgovora ili odlazaka s nepoznatim osobama. Važno je na kakav će način djeci biti prikazane opasnosti, kako isto ne bi izazvalo strah i nesigurnost kao trajni oblik funkcioniranja i ponašanja, a da se istovremeno zaštiti dijete od mogućih problema vezanih uz kontakte s nepoznatim osobama.
Djeca koja žive u manjim poznatim sigurnim sredinama isto prenose i na sve druge sredine i osobe koje nemaju iste sigurnosne karakteristike što može rezultirati odvođenjem djece. Uzrastom djeca postaju sve ovisnija o utjecaju sredine, medija, posebice starijih vršnjaka.
Ono što su naučili u roditeljskom domu minimaliziraju, a prihvaćaju pravila vršnjaka, te ih počinju oponašati (uzimanje alkohola, pušenje droge) ili ne želeći da budu smatrani 'roditeljskim mazama' prihvaćaju neodgovorne savjete i provociranja starije djece nastojeći se dokazati pa i odlascima od kuće.
"Djeca napuštaju dom kada se u njemu osjećaju nesigurni, nevoljeni, kada su tužni ili osjećaju da ih roditelji ne razumiju i da im nisu važni."
Djeca napuštaju dom ako su nesigurna
Često se djeca pretpubertetskog i pubertetskog uzrasta natječu tko će biti hrabriji, bolji, manje pod utjecajem roditelja, te prihvaćaju međusobne oklade i dokazivanja uključujući i hrabrost da napuste roditeljski dom kod čega su posve nesvjesni i zanemaruju sve opasnosti.
Kod takve djece često postoji i neadekvatan odnos s roditeljima, od kojih se osjećaju omalovažavani, kritizira se njihove prijatelje, omalovažavaju njihove potrebe, nema se vremena za razgovor, podvrgnuta su podsmjehu, što razvija potrebu da se dokažu negdje drugdje i često na neadekvatan način.
Ne smije se zaboraviti da često djeca u toj dobi napuštaju dom kada se u njemu osjećaju nesigurni, nevoljeni, kada su tužni ili osjećaju da ih roditelji ne razumiju i da im nisu važni.
Nekada odlaze iz straha od kazne, što također ukazuje na odnos nepovjerenja u roditelje.
Uloga medija
Adolescenti često odlaze od kuće unatoč tome što su svjesni opasnosti npr. autostopom i sl. iz potrebe da žive u nekom drugom svijetu, za njih interesantnijem, u svijetu u kojem će ostvariti sve svoje želje o kojima kod kuće ne mogu niti razgovarati.
Utjecaj na takvo ponašanje imaju često mediji navodeći primjere 'uspješnosti' njihovih vršnjaka.
Kada mediji opisuju traume vezane uz njihove vršnjake koji su stradali, ponašajući se na takav način, zanemaruju isto vjerujući da se to njima ne može dogoditi.
Kako su u periodu adolescencije mlade osobe vrlo sugestibilne, to će često inducirati jedna drugoj i to su situacije kada djeca odlaze u paru.
Ne smijemo zaboraviti da kod adolescenata odlazak može imati i kažnjavajući karakter.
Bez obzira o kojoj se dobi radi i koji su neposredni povodi osnovni problem leži u obiteljskim odnosima, nedostatku povjerenja, razgovora i adekvatnog prikazivanja situacija i posljedica takvog ponašanja primjerenih njihovoj dobi.
Važno je da kod toga dijete ili adolescent to ne čuju kao 'ispiranjem mozgova od strane odraslih'.
Može li se to izbjeći?
Što učiniti s obzirom na brojne i različite utjecaje medija, pomanjkanje kvalitetnog odnosa u obitelji iz neznanja, načina života i pomanjkanja vremena. Kako poboljšati kvalitetu informiranja mladih u obitelji, školi, crkvi i drugim mjestima gdje se mladi okupljaju, a da to oni ne shvate kao izraz staromodnosti, nerazumijevanja i slično.
Rješenje je u dobroj informiranosti roditelja, nastavnika i svih osoba koje su u kontaktu s mladima, edukaciji kako poboljšati odnos sa svojom djecom, učenicima, edukaciji mladih primjereno njihovom uzrastu o opasnostima, a da isto ne bude izazov da isto isprobaju.
Otvoriti savjetovališta za djecu roditelje i stručnjake gdje će moći pitati i razgovarati o stvarima koje ih zanimaju.
"Imajte vremena za svoje dijete, pokušajte ga razumjeti, razvijajte kod njega osjećaj sigurnosti i povjerenja u vas, upoznajte njegove prijatelje, a važno je da dijete zna da ga volite, da mu dajete sigurnost."
Poseban problem su internet i Facebook nad kojim roditelji moraju imati kontrolu.
Zaključno je važno naglasiti imajte vremena za svoje dijete, pokušajte ga razumjeti, ali prije svega razvijajte kod njega osjećaj sigurnosti i povjerenja u vas kao roditelja, upoznajte njegove prijatelje, zajedničke aktivnosti bitne su u odnosima i nada sve važno je dijete zna da ga volite, da mu dajete sigurnost, jer onda su negativna iznenađenja svedena na minimum, piše nestali.hr.
Na kraju valja napomenuti. Ako unatoč svim poduzetim mjerama predsotrožnosti, roditeljske ljubavi i skrbi, dijete ipak ode od kuće, valja znati kako na prijavu njegova nestanka ne treba čekati. Odgađanje može samo produljiti traganje za djetetom.
- Ne treba čekati 24 sata ili 48 sati. Odmah nakon što primjetite da je dijete nestalo treba obavijestiti policiju, a mi ćemo onda poduzeti sve potrebne radnje kako bismo ih pronašli što prije - poručila je i Kata Nujić, iz PU brodsko-posavske.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
AculeusApis02.10.2017. u 22:01
Sve lijepo rečeno. Ali ako netko od vrsnih stručnjaka ne poradi s ovim dečkima(i konkretno i praktično primjeni gore napisano) , za očekivati je da ponove avanturu (tko zna kakvu). Ovo je bio njihov poziv :"U pomoć"
-