SLAVONSKI BROD - Kad se ja zaletim kod mene je sve moguće - kroz smijeh nam govori 29-godišnja Snježana Radić. Djevojka koja je završila za upravnu referenticu, ali i pomoćnu kuharicu, a kojoj je neostvarena želja studij prava ili filozofije. Želja je to od koje nije odustala i za koju vjeruje kako će jednog dana biti ostvarena. - Nikada nije kasno, a kao što rekoh, ja kad nešto odlučim to i ostvarim - dodaje ova vedra mlada žena, koja je, za razliku od većine njezinih susjeda izabrala nešto drugačiji životni put. 

Naime, osim što je Brođanka, Snježana je i Romkinja te živi u slavonskobrodskom Romskom naselju Josip Rimac. Ulaže u svoje obrazovanje i znanje, ali se trudi i na drugim poljima razbijati predrasude o mladim Romkinjama. Njezina netipičnost itekako je bila dobar povod za dublji razgovor. 

- Imam 29 godina, nisam udana i nemam djece. Za sada. - govori nam, dodajući kako je svjesna da ju neki iz Naselja ne gledaju najljepšim očima. No, to joj ionako nije najbitnija stvar u životu.

U Slavonskom Brodu nedavno su održane radionice namijenjene upravo mladim Romkinjama - onima poput Snježana, ali i drugima koje žele krenuti njezinim stopama - postati neovisne, neopterećene, slobodoumne. 

- Nedavno sam sudjelovala na radionici o rodnoj ravnopravnosti i raduje me što je tamo bilo dosta djevojaka koje su se zanimale s jednakim interesom i o svom reproduktivnom zdravlju, ali i o obrazovanju. - kaže nam Snježana dodajući da je sretna što sve veći broj Roma završava ne samo osnovnu, nego i srednju školu. Prema podatcima Vijeća Romske nacionalne manjine Brodsko-posavske županije 2015. godine imali su osam učenika u srednjim školama, a sada u Industrijsko obrtničku ide 14, u Obrtničku 23 i u Ekonomsko birotehničku četvero Romkinja i Roma.

- Nevjerojatno je važno da uz djecu i roditelji shvaćaju kako je obrazovanje danas iznimno bitno i da bez završene škole danas ne možemo ništa. Kada sam ja išla u školu moje vršnjakinje uglavnom su morale čuvati mlađu braću i sestre dok su im roditelji radili. I dok njihovi nisu shvaćali važnost obrazovanja, moji su roditelj inzistirali na tome. Da nije bilo njih možda bi se povela za prijateljicama i odustala od školovanja, ali otac je uvijek govorio da moramo učiti i završiti školu i na tome sam mu neizmjerno zahvalna - govori Snježana, čija najmlađa sestra Estera pohađa obrtničku školu za krojačicu, dok srednja Sanja završava za upravnog referenta.

Nažalost, unatoč školovanju posao je teško dobiti. - Radim uglavnom na sezoni. Pokušala sam u Slavonskom Brodu dobiti posao kao pomoćni kuhar, no nisam uspjela. Ne bih htjela nikoga optužiti kako sam odbijenicu dobila jer sam Romkinja, ali znam da me takve stvari neće pokolebati. - kazala je Sanja vraćajući se na kraju razgovora svojoj želji s početka priče. San o fakultetu ju još uvijek 'drži' i bit će presretna ako ga i kad ispuni, ali isto tako, dodaje, sretna je što sve veći broj njenih sunarodnjaka ovdje u Slavonskom Brodu razmišlja kao i ona.

- Priča ima još jači efekt jer je i sve veći broj roditelja svjestan koliko je važno da im djeca budu obrazovana - zaključuje ova mlada djevojka. Brođanka koja se veseli uspjehu svojih sunarodnjaka i sugrađana jednako kao i svom. I koja, bez obzira na predrasude s kojima se ponekad susreće, pa čak i u svom poznatom okruženju, gleda otvorena srca i pogleda u budućnost, dajući na taj način i putokaz mlađima da se upornost i ulaganje u sebe na kraju uvijek isplate.