POŽEGA - Sociolog te autor brojnih djela iz područja popularne psihologije i duhovnosti 43-godišnji Bruno Šimleša, u Gradskoj knjižnici Požega govorio je o svojoj posljednjoj knjizi „(P)ostati zdrav" kojom je zaokružio 20 godina uspješne spisateljske karijere.

Sociolog po struci, spisatelj po pozivu u razgovoru za SBplus, otkrio je kako je postao spisatelj i što njegove knjige čini posebnima.

- Prije, sada već, više od 20 godina napisao sam prvu knjigu završavajući studij sociologije, no proučavajući jako puno psihologiju, filozofiju, duhovnost i religiju. Počeo sam pisati tek toliko da mi misli ne 'raščerupaju' glavu, odnosno, da uspostavim kontrolu nad svojim mislima. Nisam znao da pišem knjigu, nego sam samo katalogizirao svoja mišljenja o temeljnim filozofskim pitanjima; „Tko smo mi?", „Zašto smo tu?", „Što radimo?",… Ta prva knjiga „Sudbina duše" je duhovno-metafizički spis o dijalektici duhovnog i materijalnog dijela nas - koju nitko nije čitao jer je bila 'pretvrd orah' za mnoge. - otkriva nam u smijehu spisatelj, dodajući kako je upravo nju pisao teškim znanstvenim jezikom koji je za njega bio sasvim normalan budući da je studirao sociologiju.

Kako smo doznali u razgovoru sa spisateljem početak mu nije bio lak. „Sudbina duše" knjiga je koju je objavio 2001. godine i to u vlastitoj nakladi jer, kako nam je kazao, svi izdavači odbili su objaviti njegovu knjigu.

- Tada sam imao 22 godine i izdavači su rekli da je „knjiga prepametna za glupe Hrvatske čitatelje". Dakle oni su rekli da u tom području duhovnosti i samopomoći prolaze samo one knjige koje podcjenjuju inteligenciju čitatelja te su svi do jednog odbili objaviti moju knjigu. Unatoč tome, ona se uspjela progurati i time dokazala da mogu proći i knjige koje nisu pisane u smislu 'Tri koraka do sreće' ili, pak, 'Budite sretni', odnosno, one koje stvarno podcjenjuju inteligenciju čitatelja. - pojašnjava nam autor te dodaje kako bi u prvoj knjizi promijenio samo način pisanja, odnosno, koristio bi se svakodnevnim jezikom.

- U međuvremenu sam shvatio da većina ljudi nije studirala filozofiju ili društvene znanosti te da termini koji su meni bili normalni, drugima nisu. Iz tog razloga u svojoj svakoj sljedećoj knjizi koristim svakodnevni jezik, iako mislim da je upravo jedan od problema izvrsnih stručnjaka koje imamo u Hrvatskoj upravo taj što veliki broj njih ne zna govoriti nikako drugačije nego što bi govorio na kongresu psihologa - što je za većinu običnih ljudi, to jezik s previše nepoznatih pojmova. - kazao nam je Šimleša.

Nova knjiga (P)ostati zdrav govori o tome kako misli, emocije i odnosi utječu na zdravlje, što je dobro a što loše otkrio nam je sami autor.

- Mi danas više ne moramo spekulirati o tome, znamo da nam pola sata bliskosti s nekim pomaže da (p)ostanemo zdravi. Zašto? Zato što tada lučimo hormon koji se zove oksitocin - hormon bliskosti ili ljubavi - a koji podiže snagu našeg imuniteta. Njime se možemo lakše 'othrvati' nekim bolestima. No, kada smo pod intenzivnim stresom i ne možemo ga se riješiti lučimo kortizol, takozvani hormon stresa, koji snižava snagu našeg imuniteta. Naše srce i um su tvornica lijekova. Cilj je zapravo što svjesnije i savjesnije upravljati tom tvornicom lijekova tako da što češće proizvodimo osjećaj mira, zadovoljstva, zahvalnosti te bliskosti s nekim. Ja sam, na neki način, obrnuo paradigmu zdravog života jer smo mi obično naučili govoriti: „U zdravom tijelu, zdrav duh." Dakle, primite se za klasičan zdrav život - dobro se hranite, redovito vježbajte, nemojte pušiti, nemojte piti,… -  i s time se ja slažem, no ja bih puno više pažnje posvetio onome što 'jede' nas. Mislim da osjećaji zamjeranja i odbačenosti može štetiti više od loše izbalansiranog obroka. - zaključio je sociolog i spisatelj.