POŽEGA - Rijetko tko može odoljeti komadu dobro ohlađene lubenice posebno kada je riječ o ovakvim vrućim ljetnim danima. Unatoč vrućim danima širom grada Požege svakim danom 'osvanu' štandovi sa raznolikim povrćem, kao što su lubenice, rajčica, paprika i krastavci, a naravno tu je i razno voće.

Danas smo, u obilasku grada, prošli pored nekoliko štandova te se na jednom zaustavili i to na štandu s lubenicama na kojemu nam je 17-godišnja Josipa Pavlić ispričala obiteljsku priču Povrtlarstva Pavlić.

Naime, Josipa je samo jedan od četiri kćeri, Ružice (19), Katarine (15) i Antonije(12), 50-godišnjeg Pavla i 38-godišnje Lidije koji se sadnjom lubenica, u Hrvatskoj, bave 30 godina.

- OPG Pavlić vodi otac, koji je to naslijedio od mog djeda. Posao je djed pokrenuo u Slankamenu u Vojvodini te su preseljenjem u Hrvatsku nastavili s time i tako je nakon djedove smrti moj otac preuzeo sve. Nasadi se nalaze uz rijeku Orljavu u Industrijskoj ulici veličine oko jednog hektra s lubenicama, a sve ukupno zemlje koju sadimo drugim povrćem ima oko pet hektara. Svu zemlju obrađujemo sami kao i berbu, nemamo nikakvih nadnica, samo smo moji roditelji i nas četiri kćeri. - za SBplus kazala je Josipa.

Osim lubenica, što je bilo vidljivo i na štandu, obitelj Pavlić uzgaja dinju, a rajčicu, krastavce i papriku sade za sebe, no prodaju ih ako imaju viška.

- Ove godine, što se nas tiče, lubenice su jako loše. Prvo se dogodila ona poplava i to su dobro podnijele - nije im bilo ništa, no led koji je pogodio cijelu Požeštinu uništio nam je gotovo sve. Nekako smo na kraju uspjeli obnoviti biljke pa sada imamo koliko-toliko ploda, ali to i dalje nije dovoljno jer je trebalo biti puno više. - dodala je 17-godišnjakinja.

Josipa je od svoje 8 godine bila na štandu, odnosno dvije godine s majkom i sestrom, a od 2010. svakog ljeta je ona sama na jednom od tri koja imaju.

- Ja sam na štandu od svoje osme godine, prve dvije bila sam s majkom, a već sa svojih deset godina na štandu sam bila sama. I tako sam i dan danas tu gdje sam bila prije devet godina. U početku sam samo gledala kako majka radi i nije mi se činilo teško, a nije mi niti bilo kada sam krenula sama. - pojašnjava nam mlada Josipa.

Iako je mladima ovakav posao, posebno sjedenje satima svakoga dana na jednom mjestu, veoma dosadno Josipi je to, ipak, zanimljivo.

- Otac uvijek kaže kako ostala djeca uvijek hodaju po bazenima, kafićima i slastičarnicama dok smo mi u polju ili budemo tu na štandu. Meni je iskreno ovo jako zanimljivo, svakog dana upoznam nekoga novoga, komuniciram stalno s nekime te samim time zapravo, i sestre i ja, naučimo raditi uz to pomognemo i roditeljima. Jednostavnije rečeno - ne gubimo dane ne radeći ništa. - zaključila je 17-godišnja Josipa Pavlić.