ŠUMEĆE -Za sve one koji se boje zmija, pomisao da bi je mogli sresti - užasavajuća je. Nerijetko se pak događa da zmije u potrazi za hranom, vodom, hladom... ljeti ulaze u naselja i  kuće...

Najpoznatiji hrvatski zmijolovac, Darko Karamazan, iz Šumeća, nedaleko Slavonskog Broda, od proljetos je imao pune ruke posla. Zadnjih dana zbog „pasjih vrućina" i zmije su, čini se, potražile spas u rupama, a love noću. No nedavno je jedna „prestravila" Anitu Mijić iz brodske ulice Nikole Tavelića, kad se uvukla u kuću i sakrila iza ormara.

Riđovka brzo odmicala, potrčao sam za njom, spotakao se na ostrugu  i pao-točno pred nju. Gledali smo se na 20 centimetara. Očekivao sam da će me ugristi za facu, ali nije. Vratio sam je u šumu".

„Bilo je jezivo. Nisam smjela s djecom pola dana ući u kuću, sve dok ju čovjek nije iznio. Bila je preko metar i pol",  kaže žena još uvijek u strahu od susreta s neugodnim gmazom. Do neba je zahvalna Karamazanu koji je na poziv 112 došao i uhvatio zmiju, a nije mu, veli „ništa ni platila, samo je popio kavu" ponavlja Anita, pribojavajući se nove slične situacije jer u neposrednoj blizini, kod mosta, često se zmije mogu vidjeti.

„To je bio smuk-zmija koja nije otrovna i nije opasna. Vratio sam je u prirodno stanište, državnu šumu - Migalovce gdje ih uglavnom puštam", kaže Darko. Tu je nedavno ostavio i leglo bjelice nađeno u Romskom naselju. „Riječ je o šarenoj dugačkoj zmiji, koja ima trokutastu glavu kao riđovka ali neće ugristi. Riđovka ima zube, puše i ugrizla bi.

Bosanska ljutica i posavska riđovka najotrovnije su zmije u Europi, a na petom su mjestu u svijetu. Njihov ugriz velika je opasnost za djecu, jer posljedice mogu biti kobne", poučava zmijolovac koji je kroz tri protekla desetljeća ulovio preko tisuću  zmija, posebice  otrovnica dok ih je otkupljivao imunološki zavod.

„Kada je hladnije vrijeme trome su, pa ih je lakše hvatati do svibnja. Ljeti lakše bježe. A one koje ulovi brzo mora odnijeti u prirodu. „ Riđovke ne  podnose zatvoren prostor i nakon dva sata po vrućini mogu uginuti. Neće jesti, samo popiju vode„ dodaje stručnjak, koji spašava sve ulovljene gmazove, premda je svjestan da ih veliki broj ljudi zbog straha „umlati" štapom, lopatom.

Ubiti  zaštićene vrste, poljaricu, šilac, bjelicu, kravosas, smukulju, ribaricu, zmajur, crnokrpicu, pjegavu crvenkrpicu (dok riđovka i bjelouška nisu zaštićene) može ih međutim skupo stajati, kaže biologinja Vesna Andrić iz Javne ustanove za zaštitu prirode, podsjećajući na visinu kazne od sedam do trideset tisuća kuna, što je regulirano Zakonom o zaštiti prirode, „osim ako se radi o obavljanju redovitih aktivnosti određenih planovima gospodarenja prirodnim dobrima".

Prinudno na dobrovoljnom radu

Zato  je najbolje pozvati stručnjaka. No trebalo bi ga i platiti. Karamazan smatra da je „država dužna  pomagati građanima i organizirati  hvatanje zmija, ali već niz godina ga šalju od jednog do drugog ministrastva u čijoj nadležnosti bi to trebalo biti.

„Rekli su mi da  to treba riješiti lokalna samouprava, a na kraju kažu neka se ljudi naviknu živjeti sa zmijama. Volio bih da nekada samnom dođu na intervenciju pa da vide kakav je to strah. Ljudi danima ne ulaze u kuću. A već osam godina zovu me u svako doba dana i noći, sa svih strana, iz Vinkovaca, Gradiške, Đakova, Osijeka... čak iz Bosne. A hvatao sam ih u  staklenicima, plastenicima, trgovačkom centru, u kućama, vrtićima, po tavanima, u garažama... Moram ostaviti svoj posao da bih ljudima pomogao. Trošim gorivo i još moram sa sobom nekoga povesti jer nekada ne mogu sam maknuti ormar ili neki element u kući, a vlasnici samo pokažu prstom gdje se uvukla zmija i ne smiju doći blizu. Tako se nedavno u ulici Sv. Lovre zmija uvukla  u kuhinju jedne bake, u Stupniku je ušla kroz prozor i djeca su je spazila na zavjesi, a jedna žena u Brodu s četvero djece pet dana nije smjela spavati u kući nego čak pet kuća dalje - kod susjeda, prisjeća se nedavnih iskustava zmijolovac koji godinama od države očekuje „ozakonjenje" posla kojim se rijetki bave.

No i Darko je imao bliskih susreta i neugodnih iskustava s opasnim gmazovima. „Dok sam jednom hvatao otrovnice za imunološki zavod, bilo je toplije vrijeme, i riđovka brzo odmicala, potrčao sam za njom, spotakao se na ostrugu  i pao-točno pred nju. Gledali smo se na 20 centimetara. Očekivao sam da će me ugristi za facu, ali nije. Vratio sam je u šumu".

A jednom je, kaže, u Goricama kod Gradiške, ulovio puno zmija no kako je drveni sanduk bio premalen stavio ih je u debelu najlonsku vreću. Dok se provlačio kroz šikaru vreća se poderala, a zmije su ispadale. „Jedna mi je upala u čizmu i brzo sam je istresao. Samo pukom srećom nije me ugrizla".

Kupači na Savi i na jezeru Petnja, ovih  dana češće uoče u vodi zmije ribarice. Premda nisu otrovne, mogu jako narasti pa se ljudi više plaše nego riđovke, potvrđuje i Karamazan. Riđovka inače ne voli vodu ali ako mora pobjeći zaplivat će. Može se dogoditi da dođe i do kuće, a jedini joj je neprijatelj jež. Mačka će je pokušati otjerati no može nastradati od ugriza, kaže zmijolovac.