DONJI ANDRIJEVCI - Nakon što je pola stoljeća proveo u andrijevačkom Ličkom kraju, odselio je u Osijek kako bi, uglavnom, živio u aljmaškoj vikendici uz Dunav. Sjećajući ga se često, poznanici su pričali kako se smirio te da je sretan s novoosnovanom obitelji. Da po cijeli dan peca na Dunavu i uživa s novim prijateljima.

Prema službenoj osmrtnici, pogreb Franje Bukovića Švrake bit će u srijedu 10. listopada 2018. godine u 13.00 sati na mjesnom groblju u Donjim Andrijevcima.     

Osim Nene Seletkovića, koji se ponekad družio s njim, nitko ništa novo nije znao o ponajvećoj andrijevačkoj legendi, Franji Buković Švraki, koji je u nedjelju, "8. listopada 2018., u 82. godini života, blago u gospodinu preminuo".

Mada je završio srednju metaloprerađivačku školu, malo se tim poslom bavio. Tek, u ured ondašnjeg generalnog direktora Đure Đakovića, Antuna Milovića, povremeno, ulazio bi kao k susjedu u pivnicu, najčešće kako bi zaposlio nekoga od poznanika.

Pored ljubavi prema nogometu, koja se ogledala u činjenici da je bio jedan od najboljih centarfora andrijevačke 'Budućnosti', Švraka je svoj cijeli radni vijek proveo u nadaleko poznatoj Krčmi Tihe noći kod Švrake koja je, dakle, nosila ime po njegovu nadimku - 'Švraka'.

Vrlo je malo andrijevačkih momaka koji svoj prvi alkohol nisu okusili upravo kod Švrake, a još manje je Đurinih radnika koji su, po povratku s posla prošli vrata te krčme, a da u nju nisu svratili - barem "na jednu".

Iako je uvijek puno birtija u Andrijevcima bilo, a u okolici još i više, niti jedna nije imala takvo ime (hrv. brand), kao 'Švraka'. Na daleko poznatu Švrakinu janjetinu dolazili su svi koji su si to mogli priuštiti. Naročito česti i 'opaki' gosti bili su Đurini monteri.

Evocirajući uspomene u andrijevačkoj Pizzeriji Best, sinoć je Josip Marič Tate društvu ispričao anegdotu koja ponajbolje karakterizira pokojnog Švraku.

- Kad je nas Švraka 70-ih godina prošlog stoljeća vodio kod Milovića kako bi zaposlio Ivicu Bordića Bobiku i Tomu Brekala Dimčeta, prvi put sam vidio koliki je on autoritet bio. Dolazimo kod Milovića, nas trojica i Švraka, a on ne sjeda u fotelju, nego otvara uredski ormar s pićem, donosi bocu te svima sipa po malo. Kao da je u svojoj birtiji. Milović se samo smješka i govori nam "sjedite dečki". Pokazujući na Dimčeta, reče Švraka Miloviću: "Vidiš ovoga. Ovaj ti nikad ništa nije radio, jer mu je stari godinama u Njemačkoj, ali ćeš mi ovoga zaposliti" i upire prstom u Bordića. Nakon što smo popili piće, vratili smo se u Andrijevce. Sutradan je Bobika počeo raditi u Đuri.- svjedočio je Tate istinu o dobričini Švraki, koji je često svojim šalama druge znao i "nasanjkati".