SLAVONSKI BROD - Trčeći prema šumi na vjetrometini, na kojoj je stajalo tek jedno drvce, uhvatio ju je snažan vjetar koji joj je zlatne vlasi upleo u grane drvca dajući mu bajkovitost koja oduzima dah promatrača. Priča je ovo o šumskoj vili, njenoj kosi, neukrotivosti prirode i bajkovitosti blagdanskog drvca koja Brođanina Stanislava Hudija 'vodi' dok svoje blagdansko drvce s bezbroj ukrasa ukrašava za blagdane.

- Na drvcu ima sigurno oko tisuću ukrasa, puno je lampica, a poseban štih daje mu upravo ta 'vilinska kosa' koju svi, koji vide ovo moje drvce, odmah uoče i kažu kako mu daje poseban štih - kazao nam je Hudi kojeg smo neposredno pred Božićne blagdane posjetili u njegovu domu.

A tamo, na svakom koraku, diše Božić. U svakoj sobi ima drvce, od onog najmanjeg u vidu glazbene kutije, preko nešto malo većeg, do modernog bijelog i na kraju onoga koje izaziva sjaj u očima onih koji vole blagdane i ukrase koji oni sobom nose. A Hudi je jedan od njih.

- Božić volim od kada znam za sebe. Držim do svih onih vjerskih obreda vezanih uz ovaj najradosniji kršćanski blagdan, ali volim i ovaj popratni dio - ukrašavanje. Zavolio sam to pa ne znam ni sam, valjda čim sam postao svjestan svih onih velikih drvaca koja je obitelj moje majke kitila, a kasnije to prenijela i u naš dom, a onda i na mene. Njihov bor je bio isto jako velik i kako se tada fotografirano starim aparatima, pred blagdane su ga iznosili ispred kuće kako bi ovjekovječili sjećanje na te trenutke obiteljskog zajedništva i radosti. U svom domu nemam prostora za baš tako veliko drvce, ali zato u svakoj prostoriji imam po jedno, s tim da ovo u središnjem prostoru uvijek mami pažnju svakoga tko mi dođe ili tko njegovu fotografiju negdje vidi - govori Hudi.

A na drvcu ukras do ukrasa. Zna li koliko ih ima pitamo ga. - Ne znam točan broj, ali negdje oko tisuću samo na ovom drvcu s 'vilinskom kosom'. Nešto je tih ukrasa na malom boriću, nešto na onom bijelom, a ima i onih koje su ove godine ostale u kutiji. Doduše takvih je vrlo malo - priča Hudi, koji za svaku kuglicu zna odakle je, tko ju je kupio. Svaka ima svoju priču. - Najstarije su dvije kuglice stare više desetaka godina. Najnovije su tri koje sam kupio ove godine. A kako za moju strast za blagdanskim ukrasima znaju svi moji prijatelji nerijetko mi ih nabavljaju i oni. Bilo je situacija kada su mi trgovkinje u Zagrebu ukrase prodavale u ljetnim mjesecima. - govori dok mu osmijeh ne silazi s lica promatrajući drvce oko kojeg uočavamo orašare. Ima ih 22 kaže nam, a jedan od njih je glazbena kutija.

- Prvog velikog orašara, koji u trgovini sasvim sigurno nije ispod dvjestotinjak kuna, ja sam kupio za 50 kuna na brodskom buvljaku. A onda je krenulo i nabavljao sam jednog po jednog. Što sam, što su mi ih prijatelji nabavili - priča Hudi dok nas iz prostorije s bajkovitim drvcem i orašarima uvodi u prostor u kojem se nalazi 'moderni' bijel bor. Pa iako je i on lijep pozornost u ovoj sobi plijene velike jaslice. Njih se sjećam još od prije dvadesetak i kusur godina kada sam ih prvi puta vidjela u njegovu domu. Tada su mi se činile i puno veće, nego danas, no njihova vrijednost nije u veličini nego u činjenici da ih je Stanislav napravio sam. - Sve sam radio ručno. Tehnike kaširanja koje sam naučio radeći u Dječjem kazalištu primijenio sam u izradi jaslica. Sam sam izradio stijene, jaslice, baš kao i Josipa, Mariju i sveta tri kralja. Pokojna majka je ručno za figurice šivala haljine. Čak su i deve bile ručno rađene, no kada sam nedavno nabavio deve od prave kože one ručno rađene zamijenio sam njima. Jedino su ovčice kupovne figure i lampice. Čak i sam i kulise radio sam. Inspiracija su mi bile jaslice u slavonskobrodskoj Velikoj crkvi. - kaže nam dok popravlja pijesak, mahovinu, figurice.

Zna, kaže satima, sjediti, gledati u svoje jaslice i bor, i uživati. - Krenem s kićenjem vrlo rano. Ove sam godine samo središnji bor kitio četiri dana. Ne, puna, nego ono kad dođem s posla pa onda odmaram dušu raspoređujući kuglice, ukrase, detalje. A sve raskitim tek krajem siječnja. Sve te dane uživam u pogledu koji nerijetko zastane u odsjaju neke kuglice te me odvede na neke bajkovite staze sjećanja. Prelijepi su to trenutci koji me raduju i u kojima uživam - govori Hudi.

Ne sumnjamo da još dobar dio Brođana uživa na način na koji to čini i Stanislav, da dobar dio njih ima drvca, koja ukrašava sa svih strana (ne preskačući onu u kutu sobe u kojoj je drvce smješteno, kao autor ovoga članka), da su i njihova drvca bajkovita i lijepa, jer uostalom ljepota i jeste u oku promatrača. Ali kroz priču o Stanislavu Hudiju i njegovu drvcu u koje se uplela vilinska kosa rasuta vjetrom ispričali smo i priče svih ostalih Brođanki i Brođana koji uživaju u blagdanskom dekoru i ukrašavanju. Ne zaboravljajući pri tome, naravno, niti onu duhovnu stranu koja je Božić prije svega. Ali čuvajući tijekom godine dijete u sebi i puštajući ga da se razigra u svojoj kreativnosti i dobrodušnosti u ove dane najradosnijeg kršćanskog blagdana i ne možemo zanemariti duhovnu stranu Božića. Jer iskrenije osobe od djeteta nema. Bez obzira koliko godina ima. Sretan Vam i blagoslovljen Božić i čuvajte dijete u sebi.