SVETI Stjepan, prvi kršćanski mučenik, bio je jedan od sedmorice đakona u počecima Crkve. Brinuo se za siromašne i navješćivao radosnu vijest svog učitelja, Isusa Krista. Njegovo mučeništvo zabilježeno je u novozavjetnoj knjizi Djela apostolska. Stjepana su židovske starješine lažno optužile da je uvredljivo govorio protiv Mojsija i Boga.

Nakon što se on počeo braniti vijećnici su ga izveli izvan grada i pogubili ga kamenovanjem. Prema Svetom pismu posljednje riječi koje je klicao dok je umirao bile su: "Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh".

Sveti Stjepan je prvi koji za Krista posvjedočio svojom krvlju i zato ga danas slavimo. Zbog toga je nazvan i Prvomučenik, a njegov lik je u povijesti Crkve i spasenja ostao kao primjer svih ostalih mučenika. Ne zna se točno kad se rodio, a pretpostavlja se da je mučeništvo podnio u mjesecu svibnju.

Svetkovina svetog Stjepana Prvomučenika slavi se drugi dan Božića, 26. prosinca i to od 380. godine. Zbog svoje blizine najradosnijoj i jednoj od najvećih kršćanskih svetkovina, svetkovini Božića, ova svetkovina i ovaj svetac su promovirani kao najbliži Kristu i to onom malom djetetu, malom Bogu, Božiću, da se time naglasi i Kristova žrtva koju će na Kalvariji podnijeti za ljudsko spasenje.

Priča o kamenovanju svetog Stjepana povezana je s još jedinim značajnim likom kršćanske povijesti, koji se u to vrijeme zvao Savao i tada je bio najvećim progoniteljem Isusa i njegova nauka. On je odobravao Stjepanovo kamenovanje. Kod njega su odložili Stjepanovu odjeću. Bio je to sveti Pavao, kasnije, nakon obraćenja, najveći borac za Krista i najveći propovjednik Kristova evanđelja svih vremena. Sve se ovo, naime, zbilo, prema Svetom pismu sedam mjeseci nakon Uzašašća Isusova na nebo.

Nakon Stjepanove mučeničke smrti, njegovo je tijelo preuzeo židovski pismoznanac Gamaliel i pokopao ga u nov grob na svojoj zemlji u blizini Jeruzalema. Prema tradiciji, oko 415. godine, svećenik imenom Lucijan je u ukazanju saznao za grobno mjesto gdje je sahranjen đakon Stjepan.

Ostaci tijela sv. Stjepana su iskopani te su kasnije čašćeni i na zapadu. Jedan dio relikvija je prenesen u Carigrad, a drugi dio u Rim te zakopan uz tijelo sv. Lovre, još jednog đakona.

Treći dan Božića, dakle sutra, 27. prosinca kršćani obilježavaju svetog Ivana Evanđelistu. 

Božić je blagdan koji se proslavlja u krugu obitelji, a sljedeći dan na dan sv. Stjepana posjećuju se rođaci, prijatelji i susjedi i s njima se svečano proslavlja uz bogatu trpezu. Ove godine, taj će dio, zbog epidemije koronavirusa i važećih epidemioloških mjera i preporuka taj dio izostati. Na svetog Ivana blagoslivljalo se vino, a slama se iznosila iz doma i postavljala na voćke, da bi bolje rodile naredne godine. Na dan Nevine dječice, koji je 28. prosinca, čest je običaj tzv. šibanja, kada bi se ljudi lagano udarali vrhovima šiba, obilježavajući bol ubijene dječice. Djeca su se blagoslivljala na misama. Na Novu godinu međusobno bi se čestitalo, ali bi ugođaj bio manje intiman za razliku od božićnog.

Svršetak dvanaestodnevnice, dvanaest božićnih dana, blagdan je Sveta tri kralja ili Bogojavljenja. Na taj se dan spominjemo triju mudraca koji su darivali Isusa, odlazi se na misu, skidaju se ukrasi te završava blagdansko razdoblje. Blagoslivljaju se kuće za narednu godinu, a blagoslovljenom su se vodom blagoslivljali i vrtovi te buduće ljetine.