REŠETARI - Slavonija se voli na različite načine. Kad u kolu cikne snaša, kad grlo pusti baja, kad se zemlja raznježi od egeda i gajdi, kad tambura srca razgali, kad vino ubije bol, a pjesma izliječi dušu! Kad začujemo rič narodnu, ruvo i običaje, kad osluhnemo zvono pastirsko, omirišemo Peićevu crnicu, kad udahneom Kozarčeve šume, kad se zasladimo iz papučkih i krndijskih vinograda, kad čuvamo sjećanje na naše bake i blagoslov žita, kad krišom uhvatimo osmijeh majke za tkalačkim stanom, kad i danas očekujemo dadina kola i konje.

Jer, postoje oni rijetki među nama koji u sebi nose izrazitu, opipljivu regionalnu notu, sve specifičnosti zavičaja, podneblja koje ih je kreiralo, a strast prema Slavoniji i baštini čuvaju duboko skrivenu u miomirisnim škrinjama. Uglavnom su to, prema definiciji, žene, majke i roditeljice, čuvarice zemlje i narodne riječi, čuvarice pjesme i ognjišta, Slavonke koje prema tradiciji oduvijek nose tri, ili čak sva četiri "ćoška" kuće.

Ivanka Grgić jedna je od takvih žena, na kojima počiva budućnost Slavonije i Šokadije.

Ivanka Grgić je i žena koju su 2010. na nacionalnom izboru u Pazinu prepoznali i proglasili Najuzornijom seoskom ženom. Po mnogočemu jedinstvena, Ivanka Grgić je i žena koja vlastitim primjerom, izrazitom lokal-patriotskom notom, osjećajem za selo i tradiciju, po mogočemu može biti uzor brojnim djevojkama i djevojčicama. Jer, ona je dokazala kako se i iz sela može uspjeti, a tradiciju i običaje učiniti istinskim brendom koji prepoznaju i Japanke i Amerikanke.