SLAVONSKI BROD - Danas je jedan od onih dana u božićnom razdoblju koji najviše vesele djecu. Razlog su, dakako, pokloni.

- Dobila sam slatkiše - kazala nam je zadovoljna Elena, koja ni ove godine u svoju očišćenu i pripremljenu čizmu nije dobila šibu.

- To ona nikako ne može dobiti, ona je jako dobra - pohvalio ju je tata, Marko Ivelj, objasnivši kako za Svetog Nikolu „nagrađuje“ djecu.

- Uglavnom su to slatkiši, ništa posebno. Za svakoga po jedan paketić od 20-25 kuna, a za dvoje starijih i ponešto od garderobe. Blizu je i Božić, pa će opet biti poklona…

Prilika za darivanje u prosincu i siječnju ne nedostaje: Sveti Nikola, Božić, Nova godina, nekome možda i imendan ili rođendan… Na radost Eleninih vršnjaka, odnosno onih koji će u te dane dobiti poklone, mnogi roditelji i rodbina nerijetko će potrošiti sate u smišljanju što boljeg i originalnijeg poklona. Pritom im je u pogledu izbora, uz šoping-centre i internet, „samo nebo granica“, a i u novčaniku se nađe više „prostora“.

- Sve je to, Noć vještica, komercijalizacija, stiglo sa Zapada. Ali dobro, prije, kad sam ja bio dijete, nije ni bilo tolikog izbora. Na primjer, „Mozart kugli“, koje sam ja, evo, između ostalog, kupio svojim unucima - kazao je, pomalo razočarano, Davorin Zorko, Brođanima poznati vlasnik optike, koji je, za razliku od Elene, najčešće dobivao šibu.

On i njegov prijatelj, također poznato slavonskobrodsko lice, stomatolog Zdravko Milković, vratili su nas u vremena kada su djeca za prigode, kao u Balaševićevoj pjesmi, dobivala „par mandarina“.

- U čizmici bi se našla koja naranča, dvije-tri smokve, jabuke, možda čokoladica, ali njih baš nije bilo, i šiba - naveo je g. Milković svoje, iz današnje perspektive, skromne darove. Bilo bi zanimljivo vidjeti reakciju nekog današnjeg klinca da je jutros, sav nestrpljiv, dojurivši do prozora, umjesto „Mozart kugli“, iz čizmice istresao ove stvari.

Nije tada bilo, prisjećaju se naša dva sugovornika, ni tolikog izbora ni financijskih mogućnosti za poklone kao danas, ali nešto je ostalo „svevremensko“.

- Veselili se tom danu, kako ne! Čistili smo čizmice i stavljali ih u prozor iščekujući darove - kazao je g. Milković, koji je uvidio da je poanta upravo u tome.

- Svako vrijeme nosi svoje, ne treba ni za čim žaliti. Djeca danas dobivaju, jasno, skuplje i obimnije darove nego mi, ali to nije toliko važno. Kod nas su se ti običaji stalno njegovali, pa im i ja kupim ono što žele jer vidim koliko ih to raduje.