Velika proslava barem na jedan dan oživjela je ponovno Kolibe. Iz čitave regije pristigli su gosti koji su željeli čestitati jednom posebnom župniku na 25 godina predane službe.
Željka Gavranović / PlusPortal
OŽIVJELE su jučer Kolibe zbog posebnog čovjeka i dugoočekivanog slavlja. Tom kraju u Bosanskoj Posavini trajno ranjenom i opustošenom ratnim zvjerstvima, posebice nad civilnim stanovništvom, samo poseban događaj poput subotnjeg može vratiti dio starog života.
Željka Gavranović / PlusPortal
Stotine ljudi čiji su djelići srca i duše zauvijek ostali u tom nekad bajkovitom mjestu, a danas praznom selu, slilo se u Kolibe samo zbog jedne osobe. Don Antonio Čutura proslavio je četvrt stoljeća svećeništva. Tog nekadašnjeg brodskog, a danas župnika u Kolibama i Brusnici, njegovi mještani nazivaju „zlatnim”, mada je misa koju je proslavio u župnoj crkvi svetog Mihovila Arkanđela „srebrna”.
„Neopozivi su dari i pozivi Božji!” - geslo je koje je don Antonio odabrao za veliku proslavu održanu baš na 53. godišnjicu njegova krštenja. Kad se osvrne na prošlost, čini se kako ga je sve vodilo ka oltaru.
Željka Gavranović / PlusPortal
- Mislio sam, najprije, da svećenik mora biti savršen, da nikad ni u čemu ne smije pogriješiti, da mora biti kao anđeo Božji. Kad sam shvatio da to nije tako, onda sam se ohrabrio. Sjećam se kao danas trenutka kad sam prvi put odjenuo crnu svećeničku haljinu. Imao sam dojam kao da sam se u njoj rodio, kao da je nosim već godinama. Obično se mladi dečki prvo zapliću o nju, ne znaju hodati. Ja sam se osjećao kao u nečemu svome, kao da sam nečemu što mi pripada i bio sam jako ponosan. - prisjetio se don Antonio za nas prvih svećeničkih dana. To mu je, kaže, bio znak da je na pravom putu.
Željka Gavranović / PlusPortal
A taj put prije deset ga je godina doveo u Kolibe. U tom je periodu šest godina služio u Brodu (BiH), a već četiri godine drži Župe u Kolibama i Dobroj Vodi. Danas je još teže službovati na području Bosanske Posavine. Od puno se vjernika don Antonio oprostio i ispratio ih na vječni počinak.
Željka Gavranović / PlusPortal
- Mi smo ovdje kao svjetionik u moru. Ljudi se okupljaju oko nas. Kad bi se ta svjetla ugasila, odnosno, kad bi svećenici otišli, mislim da bi i ovo malo naroda što je ostalo napustilo ovo područje. Iako je i nama teško kao ljudima, mi smo tu da im dajemo nadu, ljubav i vjeru da će u budućnosti biti bolje te da će se ovaj kraj dignuti poput feniksa iz pepela i ponosno poletjeti. - kazao nam je uvijek pozitivni don Antonio.
Najvažnije mu je u narednim godinama i dalje biti uz narod i pratiti svoj dosadašnji svećenički put. Ne želi otuđenost ili udaljenost od ljudi, nego teži bliskosti i prisnom odnosu s vjernicima. Pastoralni rad želi kombinirati s profesorskim te predavati mladima na fakultetu. No, poručio je jasno, ovo drugo nikad ne može zamijeniti prvo, nego ga samo nadopuniti.
Propovjednik je jučer bio velečasni Ivan Tolj, župnik u susjednim Gornjim Močilima - Sijekovcu. S oltara je, kao i uvijek, poslao snažnu poruku, opisavši i neumoran rad svog dragog kolege. Uz njega su u slavlju sudjelovala još 19-ica svećenika.
Željka Gavranović / PlusPortal
- Svatko od nas bira hoće li služiti svojim slabostima ili svrsi. Slabosti znamo, ali znamo li svoju svrhu i u čemu se ona sastoji? Oko toga se razilazimo. Često nam je to formalno jasno, ali zaboravljamo što je naša svrha. Ispada da radije služimo slabostima. Biti svećenik znači također biti čovjek sa slabostima. Da bismo to postali, moramo zadovoljiti formalne uvjete. No, naša svrha jest svjedočiti Boga živoga, radosnu vijest svjedočiti svijetu. Iz te svrhe živimo i ona nas definira. To nas u mnogočemu međusobno razlikuje. Biti svećenik ne znači imati najbolju organizaciju, puno vjernika ili dobar status nego biti na Božjoj liniji. Suradnja s Bogom jedini je pravi put za svećenika. Onaj tko s Bogom živi, on gradi Crkvu. Ona je više od građevine. Svećenik mora biti krotka i ponizna srca. To ne znači da se odriče svoje snage, nego da svu snagu stavlja u Božju svrhu. - kazao je velečasni Tolj.
Željka Gavranović / PlusPortal
Gosti su jučer u Kolibe došli iz Zagreba, Beograda, Osijeka, Slavonskog Broda i bosanskog Broda, Đakova, Požege, Posušja, Zenice, Žepča,... Među njima su bili i oni koji slavljenika poznaju odmalena.
Željka Gavranović / PlusPortal
Željka Gavranović / PlusPortal
- Od samog djetinjstva bio je poseban. Ono što smo mi vidjeli nije upućivalo na to da bi mogao biti bilo što drugo osim svećenika. U pubertetu je pokazao punu volju za tim pozivom. U najgore vrijeme, kad je to bilo najteže zbog ratnog stanja, napravio je taj korak i uputio se tim stazama. Hvala Bogu u tomu je uspio. Zbog njega smo došli iz Zenice... kako bismo mu zahvalili za sve ono što je dosad učinio i pokazao prema nama, narodu i Bogu. - kazao nam je Drago Jurić.
Zvonimir Kalić i Noel uljepšali su predivnom duhovnom glazbom atmosferu tijekom misnog slavlja, a proslava 25 godina svećeništva nastavljena je druženjem i ručkom u župnom dvorištu.
Željka Gavranović / PlusPortal
Don Antonio Čutura rođen je 14. lipnja 1973. godine u Zenici, od oca Ljube i majke Katice. Kršten je 4. srpnja u zeničkoj Župi svetog Ilije Proroka. Krstio ga je fra Domagoj Šimić, ni ne sluteći da će taj dječak jednog dana njegovim stopama. U Zenici je završio osnovnu, a potom i srednju tehničku školu. Sve kao odlikaš i uvijek pohvaljen učenik. Student je i dan-danas. Nezasitan znanja. Od 1994. do 1998. godine u Mostaru je studirao religijsku pedagogiju i katehetiku. Završio je s dekanovom nagradom i kao student generacije. Potom je godinu dana radio u Osnovnoj školi Tina Ujevića, a u međuvremenu je sazrijevala želja za svećeništvom. Upisao je 1998. Filozofiju i Teologiju na Vrhbosanskoj katoličkoj akademiji u Sarajevu. Seti red đakonata primio je 3. prosinca 2000. godine. Već 2001., u Sarajevu je na blagdan svetog Petra i Pavla zaređen za svećenika. Godinu dana proveo je kao župni vikar u sarajevskoj katedrali Srca Isusova. Sljedeće odredište na kojemu je proveo tri godine jest Rama-Prozor. Nakon odlaska, upisao je studij iz dogmatske teologije u Zagrebu, gdje je stanovao kod otaca isusovaca u Palmotićevoj. Godine 2008. završio je studij na KBF-u i postao magistra teoloških znanosti. Sedam godina služio je u Gospićko-senjskoj biskupiji, a posljednje desetljeće je u Bosanskoj Posavini (Brod, Kolibe, Brusnica).
