PRESELJENJE u prvi unajmljeni stan za mnoge mlade predstavlja važan korak prema samostalnosti, ali i izazov ispunjen nepoznanicama i potencijalnim problemima. U Hrvatskoj je tržište najma stanova slabo regulirano u praksi, što često rezultira situacijama u kojima podstanari ostaju bez adekvatne pravne zaštite, osobito ako nisu upoznati s osnovnim pravilima i zakonima. Zbog toga je iznimno važno razumjeti koja su prava i obveze najmoprimaca te kako se zaštititi od mogućih zloupotreba.

Prvi korak pri sklapanju najma je potpisivanje ugovora. Ugovor o najmu stana, prema Zakonu o najmu stanova, mora biti u pisanom obliku i sadržavati osnovne podatke o najmoprimcu i najmodavcu, opis stana, trajanje najma, iznos najamnine, način plaćanja, dogovor o režijskim troškovima te eventualni polog. U praksi se često događa da se stanovi iznajmljuju bez formalnog ugovora, što ostavlja obje strane, a osobito najmoprimca, bez pravne sigurnosti u slučaju spora. Potpisani ugovor jedini je pravno valjan temelj koji omogućuje rješavanje potencijalnih nesuglasica, uključujući situacije poput iznenadnog otkaza najma, zadržavanja pologa ili nametanja dodatnih troškova. Osim toga, ugovor je nužan dokument za prijavu boravišta, koja je zakonska obveza za osobe koje planiraju boraviti u stanu duže od tri mjeseca. Boravište se prijavljuje u policijskoj postaji, a za to je potrebna suglasnost vlasnika stana.

Uobičajena praksa kod najma uključuje i plaćanje pologa, najčešće u visini jedne do dvije mjesečne najamnine. Polog predstavlja jamstvo najmodavcu za slučajeve neplaćanja, oštećenja stana ili neočekivanog iseljenja bez prethodne najave. Kako bi se izbjegle nesuglasice prilikom povrata pologa, preporučuje se dokumentiranje stanja stana prilikom useljenja, uključujući fotografije i pisani zapisnik koji će biti potpisan od strane obje ugovorne strane. Na taj se način može nedvojbeno utvrditi odgovornost u slučaju sporova prilikom iseljenja.

Osim najamnine, u većini slučajeva najmodavci i najmoprimci dogovaraju tko će snositi troškove režija, koji mogu uključivati struju, vodu, plin, pričuvu, otpad, internet i druge usluge. Ključno je da ti dogovori budu jasno definirani u ugovoru. Česta je praksa da računi dolaze na ime vlasnika stana, dok ih podmiruje najmoprimac, stoga je važno osigurati redovit uvid u iznose i datume dospijeća, osobito u slučajevima kada se stan dijeli s više osoba.

Problemi u odnosu između najmodavca i najmoprimca nisu rijetkost. Moguće su situacije u kojima najmodavac odbija vratiti polog, zahtijeva iseljenje bez poštivanja otkaznog roka ili ne reagira na prijave kvarova u stanu. U takvim slučajevima, najmoprimci se mogu obratiti relevantnim institucijama i organizacijama za pomoć. Postoje udruge za zaštitu podstanara i savjetovališta za potrošače, a moguće je i pokrenuti građansku parnicu ukoliko dođe do većih nesuglasica. U slučajevima kada se stan iznajmljuje bez prijave Poreznoj upravi, takva se praksa može prijaviti nadležnim tijelima jer je riječ o protuzakonitom poslovanju.

Prije sklapanja ugovora preporučuje se dodatno provjeriti je li stan etažiran i uredno upisan u zemljišne knjige, postoji li valjani energetski certifikat, tko sve posjeduje ključeve stana te jesu li jasno definirani uvjeti i rokovi za otkaz najma. Naizgled sporedni detalji mogu imati značajan utjecaj na kvalitetu i sigurnost stanovanja.

Najam stana nije samo neformalni dogovor između dvije strane, već pravni odnos koji uključuje niz obveza i prava. Iako mnogi mladi prvi put ulaze u taj odnos bez dovoljno informacija, upravo poznavanje zakonskog okvira omogućuje sigurniji i mirniji podstanarski život. Pravni minimum, poput potpisanog ugovora, prijave boravišta i jasnih dogovora o troškovima, čini osnovu odgovornog najma i prvi je korak prema dugoročno stabilnom stanovanju.