- Bili su to odlični momci jer je u ono ludo ratno vrijeme bila potrebna posebna hrabrost sjesti u tenk, a kamoli izaći na liniju i djelovati po neprijatelju.- kazao nam je Mato Vidović.
SLAVONSKI BROD - U sjedištu Udruge dragovoljaca i veterana 101. bosansko-brodske brigade, u subotu 7. lipnja 2025., organizirano je druženje članova ove Udruge, ponajviše bivših tenkista, zajedno sa članovima Udruge tenkista iz Domovinskog rata Brodsko-posavske županije. Naime, ove dvije udruge već nekoliko godina organiziraju zajednička druženja kako bi njegovali uspomenu na Domovinski rat i sjećanje na svoje poginule suborce.
Na subotnjom druženju u slavonskobrodskom naselju Podvinju okupilo se oko stotinjak hrvatskih branitelja, a jedan njihov kolega je čak došao iz Bala. Priliku za susret sa svojim nekadašnjim suborcima iskoristio je i general pukovnik Siniša Jurković, aktualni glavni inspektor obrane, rodom iz Nove Gradiške.
- Nekoliko zadnjih godina družimo se s veteranima 101. bosansko-brodske brigade, ponajviše sa njihovim tenkistima i to polako postaje tradicija. Ima jedna zanimljivost vezana baš za to. Naime, prije par dana sam zvao naše članove na ovo druženje pa me jedan od njih pitao zašto se sastajemo sa 101. brigadom. Ja sam odgovorio protupitanjem. Ako smo se mogli 1991. i 1992. sastajati, surađivati, ratovati zajedno, čuvati leđa jedni drugima, ali i ginuti zajedno, zašto se ne bi sada družili? Upoznali smo se u ratu, pa zašto se ne bi družili u miru. Intencija je da se sastajemo jer smo zajedno surađivali u jednom jako turbulentnom vremenu, a danas ipak nastojimo živjeti u jednom opuštenijem ambijentu i pomagati jedni drugima. - rekao nam je Anto Andrijanić, predsjednik Udruge tenkista iz Domovinskog rata Brodsko-posavske županije.
Anto Andrijanić. Foto: DZ/PLUS
- S obzirom na to da brodsko-posavskih tenkista u ratu nije bilo puno, naša Udruga broji 60-ak članova. Uglavnom su to veterani iz 108. brigade, 121. brigade te iz 3. gbr. i 5. gbr. Čak smo primili i dečke sa osječkog i đakovačkog područja jer imamo u statutu mogućnost da članovi budu i sa područja drugih županija. Inače, imamo svoje prigodne datume koje obilježavamo, kao što je primjerice dan proboja naših tenkova za Vukovar (19.9.1991.). Sjetimo se i dana kad smo uzeli tenkove sa poligona Đure Đakovića u Kindrovu, zatim obilježimo i dan (6.5.1991.) kad nismo dali da JNA uzme 21 tenk iz kruga tvornice Đuro Đaković itd. - kazao je Adrijanić.
"U 101. bosansko-brodskoj brigadi HVO-a bilo je pet poginulih i 19 ranjenih pripadnika naše oklopne bojne"
- Svake godine se ovdje sastajemo, prvenstveno kao veterani tenkisti, s nadam da ćemo moći još dugo godina ovako se družiti jer nas je sve manje i manje. Želimo sačuvati uspomenu na Domovinski rat, osobito sjećanje na naše poginule i ranjene suborce. A u 101. bosansko-brodskoj brigadi HVO-a bilo je pet poginulih i 19 ranjenih pripadnika naše oklopne bojne. Bili su to odlični momci jer je u ono ludo ratno vrijeme bila potrebna posebna hrabrost sjesti u tenk, a kamoli izaći na liniju i djelovati po neprijatelju. Naravno, to ne znači da drugi pripadnici brigade nisu bili hrabri. Dapače, bilo ih je jako puno. - napomenuo nam je Mato Vidović, ratni zapovjednik prve oklopne bojne 101. bosansko-brodske brigade HVO-a i ratni načelnik 4. Zbornog područja za oklopna vozila u Bosanskoj Posavini.
Mato Vidović. Foto: DZ/PLUS
- Tenk je u ratu velika meta i svima dragocjeni "plijen". Koliko je on bio važan za hrvatsku vojsku pokazuje i jedna činjenica sa novogradiškog ratišta. Naime, kada smo mi u jesen 1991. došli tamo sa tenkovima srpski protivnici više nisu išli u napad. Dakle, neprijatelj je došao do Kovačevca (prvo selo do Nove Gradiške), a poslije 3. listopada 1991., kada su se pojavili naši tenkovi i kada smo počeli djelovati, došlo je do povlačenja srpske vojske do Mašića i tu je linija stala. Naši su tenkovi sudjelovali i u napadu na Šagovinu i Širince i bez njih ne bi ta akcija bila uspješna. Evo ovdje pristuni Anto Andrijanić je u Bljesku 1995. bio zapovjednik satnije sa deset tenkova i 4 BVP-a koja je iz Novske krenula prema Okučanima i to sa vlaka direktno u borbu. A to je bilo izuzetno zahtjevno za napraviti, ali zahvaljujući višemjesečnom uvježbavanju zadaću su uspješno izvršili. - prisjetio se Branko Cindrić, bivši zapovjednik oklopne bojne 108. brigade ZNG-a i nekadašnji zapovjednik oklopne bojne 3. gardijske brigade HV-a.
"Vozači i ciljači sa poligona u Kindrovu bili su među najboljima u bivšoj Jugoslaviji"
Branko Cindrić i Anto Adrijanić radili su prije rata na tenkovskom poligonu Đure Đakovića u Kindrovu na ispitivanju tenkova. Kažu da je tamo bilo desetak posada, vrsnih ciljača i vozača koji su znali s tenkovima i za koije tvrde da su bili među najboljima u bivšoj Jugoslaviji.
- Što nitko drugi nije mogao napraviti mi smo mogli. I vozači i ciljači. Kad smo krenuli u rat, mi smo uzeli četiri tenka i TZI-ja. Pola tih naših ljudi, koji su bili domoljubi, sposobni vozači, nisu htjeli ići u tenk. Išli su radije u pješaštvo, ali nisu htjeli u tenk. - kažu Cindrić i Andrijanić.
Navode kako su prvi uspješni proboj za Vukovar napravili tenkisti 108. brigade ZNG-a 19. rujna 1991. godine i da je to bio ujedno i zadnji uspješni proboj.
Branko Cindrić. Foto: DZ/PLUS
- Dan ranije smo izvukli streljivo iz skladišta JNA u Gromačniku. Tada smo, preko Marinaca i Bogdanovaca, uz pomoć četiri tenka u Vukovar uveli konvoj sa desetak vozila, autobusa i kamiona koji su prevozili oružje, hranu i sanitetski materijal. Jedan naš tenk je čak ušao duboko u grad. Dečki iz treće bojne 3. gardijske brigade HV-a bili su tada u pratnji tenkova i među njima je bilo jako puno ljudi iz Slavonskog Broda i okolice. Nažalost, u tom proboju je Mesud Šabanović teško ranjen. Nakon povratka iz Vukovara otišli smo na novogradiško bojište i tamo ostali do kraja 1991. godine. Sljedeće godine ratovali smo u Bosanskoj Posavini kao tenkisti 108. brigade, a nakon pada Bosanskog Broda (u listopadu 1992.) većinom smo otišli u 3. gbr., pa smo tako sudjelovali i u operacijama u zadarskom zaleđu 1993. godine. - naveo je Anto Andrijanić.
- Bojište u Bosanskoj Posavini je bilo izuzetno zahtjevno, sa ogromnim gubicima, jer je Srbima koridor bio od životne važnosti, a mi smo ga nekoliko puta presjecali. Znali smo i mi i oni da bez koridora nema Krajine, nema pobunjenog Knina… A bilo je jako teško suprotstaviti se neprijatelju koji je bio znatno vojno nadmoćniji. Međutim, uspjeli smo našim akcijama oduzeti dosta tehnike, pa smo tako 16. travnja 1992. u Kolibama zarobili Srbima sedam tenkova i dva OTM-a što je bio temelj oklopne bojne 101. bosansko-brodske brigade . Isto tako smo 23. lipnja 1992. zarobili šest tenkova na području Novog Sela i Zborišta. Inače, oklopna bojna ima oko 30 tenkova i oklopnih vozila, a mi smo više od 25 tenkova zarobili Srbima. Nakon pada Bosanskog Broda, većina pripadnika oklopne bojne 101. bbx otišla je na oraško bojište. - rekao nam je Mato Vidović.
Tenkisti su u početku oskudijevali u streljivu pa je na bojištu bila nužna štednja granata
Naši sugovornici su se složili kako su tenkisti u početku oskudijevali u streljivu pa je na bojištu bila nužna štednja granata. Zbog toga, u kontekstu manjka streljiva, vojni uspjesi hrvatskih tenkista prvih godina na bojištu time su bili još značajniji. Tek 1994. su počeli dobivati streljivo i za vježbanje i za bojevo djelovanje u znatno većim količinama nego što je bio slučaj 1991. i 1992. godine. Zato u akciji "Bljesak" 1995. nije bilo štednje streljiva.
S obzirom na to da smo se zatekli u prostoru u kojem je sjedište Udruge dragovoljaca i veterana 101. bosansko-brodske brigade iskoristili smo priliku i razgovarali sa Ivom Đogašem, njezinim predsjednikom. Kazao nam je da njihov prostor koriste brojne udruge, ne samo braniteljske. Objekt je napravljen još 1993. godine i u početku je služio kao službeni ured za prognane osobe sa područja Bosanske Posavine. Nakon 2001., ovaj prostor je sedam-osam godina bio zapušten i potom su ga članovi udruge sredili i počeli koristiti za razna događanja. Kaže da se kao udruga danas bore za svoje suborce koji trebaju rješavati određena svoja prava (zdravstvena, mirovinska itd.).
Ivo Đogaš. Foto: DZ/PLUS
Udruga danas broji oko 170 članova, ali i Đogaš potvrđuje da ih je sve manje i manje. Redovno se prijavljuju na projekte koje raspisuju državne (Ministarstvo hrvatskih branitelja), županijske i gradske vlasti, s kojima imaju vrlo korektnu suradnju.
Predsjednik Đogaš, za PlusPortal, prisjetio se ratnih dana i doprinosa brigade ćije ime nosi udruga kojoj je na čelu.
- Onaj koji je prošao ratišta u Bosanskoj Posavini, posebice na bosanskobrodskom i derventskom prostoru, zna koliko je to bilo teško i krvavo bojište. Naša 101. bosansko-brigada imala je najveće gubitke, sa čak 426 poginulih. I neprijatelj je na tom prostoru imao najviše gubitaka, što su i sami priznali. Oko 30 posto ukupnih gubitaka vojske bosanskih Srba u Bosni i Hercegovini bilo je na području Bosanske Posavine i to većinom za vrijeme šestomjesečnih borbi 1992. godine. Inače, na području Bosanskog Broda je oko 25 posto odraslog stanovništva (Hrvata i Bošnjaka) sudjelovao u redovima 101. bbb HVO-a, što je ogroman broj. Za usporedbu, tijekom Drugog svjetskog rata udio vojnih pripadnika bio je oko 12 posto odraslog stanovništva. - kazao nam je Đogaš.
"Od nas petorice braće jedan je poginuo, a četvorica smo ranjeni"
- Svi brojčani pokazatelji govore da smo mi dali ogroman doprinos obrani prostora na kojem smo živjeli i na kojem i dalje smatramo da imamo pravo živjeti. Mi smo sa našom 101. brigadom dali nekim drugim bosanskoposavskim brigadama po mjesec dana vremena da se ustroje i pripreme za obranu. Počeli smo prvi sa obranom još u ožujku 1992. i tako smo dali svima mjesec dana da se naoružaju i organiziraju. Brčkom smo možda omogućili i tri mjeseca pripreme. Bili smo brana i most za ulazak u Bosansku Posavinu. Nakon pada Bosanskog Broda, u 10. mjesecu 1992. godine, 101. brigada je otišla na oraško bojište kako bi pomogla u obrani toga prostora i mostobrana. - rekao je Đogaš.
O velikom doprinosu Hrvata sa područja Bosanskog Broda u obrani njihovih domova svjedoči i Đogašev osobni primjer.
- Evo od nas petorice braće jedan je poginuo, a četvorica smo ranjeni. Maksimalno smo se odazvali i branili smo naše domove sa željom da Hrvati ostanu tu živjeti, međutim nakon Daytona 1995. godine mnogi od nas su svoj život organizirali u Hrvatskoj. Srce nas i dalje vuče u Bosansku Posavinu, ali političke okolnosti u Republici Srpskoj su takve kakve jesu i mi djelujemo sukladno tim odnosima. - zaključio je na kraju razgovora za PlusPortal Ivo Đogaš, predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana 101. bosansko-brodske brigade HVO-a.
Pripadnici 101. BBB HVO-a. Foto: DZ/PLUS
