Jubilejska fotografija okupila je 120 sudionika, od najmlađih do veterana.
SLAVONSKI BROD - Bilo je dovoljno samo reći da se povodom obilježavanja stoljeća organiziranog planinarenja u Slavonskom Brodu, u nedjelju snima jubilejska fotografija ispred Planinarskog doma Đuro Pilar u Popovićevoj šumici i došlo je puno više planinara od stotinu. Prelijepa slika najmlađih, žireva, koje uspješno već nekoliko godina motivira nastavnik i predsjednik brodskog Planinarskog društva Siniša Damjančić, prenoseći svoju ljubav prema boravku u prirodi na učenike, pa oni u najboljim godinama kojih je trenutno u Društvu najviše i koji mogu potegnuti nebu pod oblake, ali našli su se tu i brojni planinarski veterani koji su utkali brojna desetljeća u održavanje ovog Društva, među najstarijima u Hrvatskoj.
Najbrojniju organizaciju od čak 526 članova, zabilježili su brodski planinari 1984. godine pa nije ni čudo što su baš tada, gotovo pola stoljeća od prvotne ideje, na Pljuskari postavljeni temelji za brvnaru.
A osim dobre volje i ljubavi, jer je za većinu planinara dan u susretu s prirodom (i sobom) najveća radost, značajan je i njihov doprinos održavanju objekata. Pa tako i spomenutog Planinarskog doma, mjesta gdje se proteklih sedamdeset godina planinari okupljaju jednom tjedno na sastanku, a onda i nedjeljom prije kretanja na neku destinaciju.
M.R.
Zgrada u kojoj se Dom nalazi izgrađena je prije gotovo 120 godina u Popovićevoj šumici na 169 metara nadmorske visine, a mjesto je dobilo ime po bivšim vlasnicima kuće, imućnoj obitelji Popović koja ju je koristila za odmor. U prosincu 1951. godine rješenjem Narodnog odbora Slavonski Brod, Planinarskom društvu „Dilj gora“ kuća je dodijeljena na korištenje. Premda je bila vrlo zapuštena i zahtijevala je velike popravke, trudom i radom planinara , uz pomoć Grada i sponzora, obnovljena je i stavljena u funkciju Društva koje ju je kroz protekla desetljeća više puta obnavljalo vlastitim radom. Obnovljen je krov, fasada, dograđen sanitarni čvor, uređen okoliš,… puno puta su obojani zidovi, stavljeni i lakirani parketi,… Taj Dom je za svakog planinara kultno mjesto okupljanja i dogovaranja svih akcija. Mjesto je to i gdje se održalo bezbroj fešta za Vinkovo, maškare, godišnje skupštine,… mjesto koje odražava planinarski život u Brodu.
A on je doista bogat i respektabilan. Od 1924. godine kada je osnovana planinarska organizacija „Dilj gora“ može se reći da je s godinama sve čvršća i stabilnija. Godinu dana nakon osnivanja, društvo je brojalo 22 člana, a organizirani su zanimljivi izleti na obližnju Pljuskaru, Vidovo brdo, Psunj, Lipovicu pa i puno udaljenije Julijske i Kamniške Alpe, Jahorinu.
Od tada pa do danas, za svakog pravog planinara nedjelja je izgubljen dan ako nije proveden u prirodi. Tako je bilo i jučer, uz izniman zadatak - bilježenje jubilejske fotografije, na kojoj se našlo 120 glava.
M.R.
Naravno, uslijedilo je hodanje. Oni jači koji su u većini, krenuli su na zahtjevniju stazu, od Planinarskog doma do Pljuskare što je oko dva i pol sata hoda u jednom smjeru, dok su veterani i žirevi laganini od Glogovice pješačili oko sat vremena do iste i najčešće destinacije, Pljuskare, koja se proteže iznad prekrasnog kanjona na 260 metara nadmorske visine. Još prije Drugog svjetskog rata javljala se ideja u Planinarskom društvu da na obroncima Dilja, točnije na Pljuskari, koju su često pohodili, nikne čak turistički centar, sa skloništem, bazenom i raznim zanimljivim sadržajima,... no ideju su prekinula predratna i ratna zbivanja.
Najbrojniju organizaciju od čak 526 članova, zabilježili su brodski planinari 1984. godine pa nije ni čudo što su baš tada, gotovo pola stoljeća od prvotne ideje, na Pljuskari postavljeni temelji za brvnaru. Na žalost, ona tada nije sagrađena, a tek 1999. godine samoprijegornim radom tad već nekih novih brodskih planinara, niknula je planinarska kućica s terasom. U znak davnih sjećanja na mnoge bivše planinare koji su utkali svoje želje i dobre ideje za život u skladu s prirodom, prije nekoliko godina, neki veterani, ali i brojni novi, mlađi planinari, obnovili su s istim entuzijazmom krov planinarske kuće na Pljuskari koja je namijenjena svim dobronamjernim ljudima, gljivarima, šetačima, zaljubljenicima u prirodu,... Nedaleko od kuće na sjeveroistočnoj strani nalazi se Veliki slap, a pedesetak metara iznad njega je i Mali slap. Kanjon Pljuskara počinje oko jedan kilometar uzvodno iznad ovih slapova. Na lijevom dijelu, nalazi se izvor pitke vode nazvan „izvor života“ no tu je niz zanimljivosti poput okamina i fosila Panonskog mora, školjkaša, koralja, ježinaca, puževa,… nekadašnjih „stanovnika“ Panonskog mora od prije 15 -17 milijuna godina. Na Pljuskari je naime najbogatije nalazište okamina ježinaca u kontinentalnoj Hrvatskoj, a njezini kanjoni značajan su geološko-paleontološki lokalitet. Prelijepi su vidikovci u svako doba godine.
M.R.
I kako onda ne bi i jučer taj prekrasni ambijent i sunčani dan uz ugodnu šetnju "navukli" osmijeh na lice svih koji su se našli na Pljuskari uz neizostavnu vatru i miris pečene slanine, kobasice...ali i „bakanalija“ iz ruksaka, od domaćeg kruha, ajvara do kolača i kavice. Uz smijeh i priču ponovo su svi bili uvjereni kako je onaj koji voli sebe jučerašnji dan morao provesti u prirodi. Oni koji rade, napunili su baterije i lakše će se danas suočiti s realnošću, klinci sa školom, a veterani, (dok liječe bolna koljena, kukove,…), možda od šetnje i druženja imaju najviše benefita.
I to sve zahvaljujući organiziranom planinarenju PD Dilj gora, koje nakon dužeg razdoblja ponovo okuplja sve veći broj mladih i trenutno broji oko 250 članova, spremnih čuvati davno započetu ideju o važnosti susreta s planinom i njezinom ljepotom, ali i o važnosti čuvanja i održavanja planinarskih objekata kao i poučavanja mlađih o značaju volonterskog rada, međusobnog pomaganja, čuvanja prirode od devastacije,… potičući ih da postanu bolji ljudi. Unatoč problemima i nedaćama, kada je prekidan rad, dva puta zbog ratnih zbivanja, sudeći i prema današnjim brojnim aktivnostima, pred brodskim Planinarskim društvom Dilj gora stoji barem još jedno stoljeće života.
No, sve spomenute i slične akcije zasigurno zaslužuju priznanje i pohvale planinarima koji uvijek mogu poslužiti kao dobar primjer ostalim udrugama. Jesu li ih zaslužili?
Ako mislite da PD Dilj gora, za stogodišnje organizirano planinarenje i sve dobrobiti od toga za tisuće onih koji su se uključivali u rad, zaslužuje nagradu, priznanje Grada Slavonskog Broda, dajte im svoj glas.
Treba li Planinarsko društvo „Dilj gora“ dobiti nagradu Grada Slavonskog Broda za stogodišnje organizirano planinarenje i sve dobrobiti koje su iz toga proizašle?
