SLAVONSKI BROD - Brodsko planinarsko društvo „Dilj Gra „ ove godine obilježava 90 godina postojanja, a  sinoćnjom  svečanošću u Glazbenoj školi, u nazočnosti župana Danijela Marušića, dogradonačelnika Hrvoja Andrića, predsjednika Gradskog vijeća Darka Grubera te planinara iz Županje, Lipika, Feričanaca, Požege, Osijeka, Đakova, Rijeke, Varaždina i Kaštela, kao i iz Orašja i Odžaka (BiH) proslavili su svoj velik jubilej.

Podsjetili su na zaslužne  Brođane koji su  u ovom dijelu ravne Slavonije, gdje nema niti jedne "prave planine" niti vrha višeg od 411 metara, sad već davne 1924.godine odlučili osnovati planinarsku organizaciju i bili su među prvima u Hrvatskoj. Riječ je o  poznatom brodskom ljekarniku Eugenu Šrepelu,s nekolicinom  prijatelja, koji je i izabran na čelo organizacije.

Otkud taj neobični planinarski entuzijazam u ravnoj Slavoniji niti danas mnogima nije jasno, no nepobitno je dokazao kako planinarstvo, traganjem za ljepotom raznih krajeva, više pripada duhovnoj nego fizičkoj kulturi.

Godinu dana nakon osnivanja društvo je imalo 22 člana, organiziraju se zanimljivi izleti na obližnju Pljuskaru, Vidovo brdo, Psunj, Lipovicu  pa i puno udaljenije Julijske i Kamniške Alpe, Jahorinu. Broj planinara ubrzo je porastao na 80 a broj izleta tijekom godine na 50.  Prvi planinarski objekt, bila je drvena kućica na Lipovici , sagrađena 1935.godine, s kuhinjom i spavaonicom predviđena za deset osoba i nazvana Torbarovo sklonište, u čast osnivača hrvatskog planinarstva Josipa Torbara.

Planinari su tada, popularizirajući novi oblik druženja i aktivnosti, imali i knjižnicu, izložbe fotografija, poučna predavanja i niz izleta. Dugogodišnjeg predsjednika Šrepela 1938. je godine zamijenio Vilim Buk, a ideju da Pljuskara postane svojevrsni turistički centar, sa skloništem, bazenom i raznim sadržajima, prekinula su predratna i ratna zbivanja. Gotovo pola stoljeća kasnije (1984.godine) na Pljuskari su postavljeni temelji za brvnaru, a tek 2000. godine samoprijegornim radom brodskih planinara, niknula je planinarska kućica s terasom, najčešća destinacija brodskih planinara, gljivara, dobronamjernika i zaljubljenika u čistu, netaknutu prirodu.

Nakon Drugog svjetskog rata rad društva je obnovljen, a 1951.godine dodijeljena mu je na korištenje kuća sa zemljištem i hrastovom šumicom, koja je kasnije, poznatija kao Popovićeva šumica, postala zanimljivo i često posjećivano izletište svih, a tako je i do danas.

Planinarski dom, 1984. godine, dobio je ime po jednom od osnivača planinarstva u Hrvatskoj Đuri Pilaru. Danas je u vlasništvu Grada Slavonskog Broda, dan na upravljanje planinarima koji ga, uz pomoć Grada i sponzora, održavaju i paze. S tri lijepe velike prostorije, kuhinjom, sanitarnim čvorom i dvadesetak kreveta za planinarske goste, taj dom i danas služi kao temelj planinarskog života Brođana.

Najbrojniju organizaciju od čak 526 članova, zabilježili su planinari 1984.godine, a 325 članova već davne 1962, godine. Nakon Domovinskog rata, broj planinara  se kreće oko 150 onih koji plaćaju članarinu, koji markiraju staze, uređuju okoliš,  grade i održavaju planinarske objekte, promičući na najbolji način davno začetu ideju o značaju  vraćanja prirodi i života u skladu s prirodom.

Od tada, sekcija markacista svake godine obnavlja staze na brodskom području i dio "Premužićeve staze" na Velebitu, više je planinarskih  polaznika prošlo školu za vodiče, Brođani su organizatori nekoliko temeljnih planinarskih škola, a od 1998.godine povremeno je izlazio "Planinar", časopis ovoga društva - dokumentirajući vrijeme i život planinara.

Gotovo svake godine, ovo društvo organizira 42. kilometra dug, kružni put po Dilju, donedavna i Susret planinara pjesnika na Sovskom jezeru, pa razne proslave poput Vinkova, Praznika rada, maškara, dočeke  novih godina… koristeći svaki trenutak za ljepotu druženja uz smijeh i pjesmu vjernog planinarskod benda "Joksi".

Osim redovnih nedjeljnih izleta, koji uključuju šetnje u okolici Broda te po slavonskom i okolnom gorju, obavezni su pohodi na Velebit, rjeđe obilasci Gorskog kotara, posjet Bjelašnici, Kamniškim i Julijskim alpama.

Uz tzv. obične planinare, u društvu funkcionira i  sekcija  visokogoraca koju čine mlađi i jači članovi, (u početku su to bili Tvrtko Pervan, Ante Čelebija, Igor Đaković, Franjo Kmet i Dolores Pilaš...), koji su se od 2000. godine popeli na Grossglockner (3798 m.),  Marmoladu (3342), Gran Paradiso (4061), vrhove Retijskih i Kozijskih Alpa i dva puta osvojili Mont Blanc (4810), što su hvalevrijedna postignuća.

Bez obzira na usputne susrete i aktivnosti, suočavanje s planinom i njezinom ljepotom za prave je planinare najveća i neopisiva radost. Danas najstariji među brodskim planinarima, Miško Šoš, sa preko osam desetljeća i osvojenim nebrojenim vrhovima, kaže kako „postojana priroda podsjeća čovjeka na njegovu brzu prolaznost i baš zbog toga trebamo što više vremena provoditi s njom u suživotu, pogotovo mladi ljudi koji će putujući u potrazi za ljepotama prirode ne samo bolje upoznati zemlju nego sigurno postati i bolji ljudi".

I nakon devet desetljeća šetnji  i promicanja ljepote planina i prirode uopće, uz brojne naporne pohode nebu pod oblake i prisjećanja na mnoge bivše planinare koji su utkali svoje želje i dobre ideje za život u skladu s prirodom možemo se i sada složiti sa osnivačem planinarstva u Brodu, Eugenom Šrepelom koji je davne 1937. godine zapisao kako je "dodir s prirodom i njezinim ljepotama najbolji lijek da cijelo društvo krene onamo kamo treba". 

Svi predsjednici PD 'Dilj gora':
Eugen Šrepel (od 1924. s prekidima do1938), Vilim Buk (1939-1940), Vinko Sigmund (1949-1962), Zdravko Krnić (1963), Zvonko Šikić (1964), Vinko Sigmund (1965-1975), Stjepan Briški (1976-1977), Stjepan Safundžić (1978-1979), Milan Krajina (1980-1981), Dražen Smoljan (1982.1986), Mijo Šoš (1986), Nikola Dekorti (1987), Karlo Franceško (1989-1996), Mladen Ratković (1996-2000), Blanka Sabolić Kermendy (2000-2004), Đuro Knežević (2004-2008), Marica Petričević 2008...

Najzaslužnijim planinarima dodijeljena su priznanja
U svečanoj prigodi, najzaslužnijim planinarima dodijeljena su priznanja, a uručili su ih, Otmar Tosenberger, član IO HPS-a  i Vladimir Pavičić, dopredsjednik SPS-a.
Najveće priznanje – PLAKETU HRVATSKOG PLANINARSKOG SAVEZA, dobili su; ZDENKA ŠOŠ, KARLO FRANCEŠKO I ĐURO KNEŽEVIĆ
Priznanje „ZLATNI ZNAK" HPS, dodijeljen je Marici Vujnović, Blaženki Smoljan, Davorinu Molnaru i Zlatku Gorecu
SREBRNI ZNAK HPS dobili su Marica Petričević, Antun Balić, Adam Đaković i Marko Rubil
BRONČANI ZNAK HPS, dodijeljen je Milici Franceško, Mariji Radošević, Jeleni Molnar, Dubravki Biondić, Dragici Rubil, Ljubici Starčević, Berislavi Novotny, Katici Živković, Dobrili Đurić, Milanu Blaževiću, Wilhelmu Kempfu,Ivici Klemu i Zoranu Milušiću
PLANINARSKO DRUŠTVO Dilj Gora dobilo je POSEBNO PRIZNANJE HPS-a  te PRIZNANJE Slavonskog planinarskog saveza 
Priznanja PD Dilj Gora  , dobili su Branislav Popović, Darko Devčić, Ivan Janković, Ivica Liović, Ivan Kovač, Berislav Novotny, Antun Vitolić, i Ana Žnidarič, a uručila ih je predsjednica Marica Petričević

Program su ugodnom pjesmom upotpunile članice vokalnog ansambla Ad Astra, a završetak svečanosti pripao je planinarskom bendu i fešti do jutarnjih sati uz poznatu planinarsku gostoljubivost sa ićem i pićem, u  tvrđavskom kazamatu. .