SLAVONSKI BROD - Ogranak Hrvatskog novinarskog društva za Brodsko-posavsku županiju, organizirao je danas okrugli stol na temu „Psihotrauma i mediji". Okupljeni u slavonskobrodskoj Gradskoj knjižnici, predstavnici medija imali su priliku razgovarati s dr. Božidarom Popovićem, specijalistom psihijatrije s užom specijalnosti iz socijalne psihijatrije. Sve je počelo projekcijom njegova dokumentarnog filma.

- Ovo je prilika da Slavonski Brod doživi premijeru mog filma „Šapat vjetra zidove slama". Kao potpuni amater sudjelovao sam u kreaciji dokumentarnog filma. On je, zapravo, podloga našem današnjem razgovoru i dijalogu. Sudionike mojih radionica uvijek vidim kao aktivne participante sa svojim iskustvima i razumijevanjem. Ovo je sedamdeseta moja radionica u 15 godina na temu posttraumatskog uspjeha, rasta i otpornosti. No, već deset godina pokušavam stupiti u kontakt s medijima. Probili smo led u Slavonskom Brodu. Novinari rade težak posao, često bez pripreme. A ključna stvar je u suradnji s nama psihoterapeutima. Ako ste pripremljeni, manja je šansa da ćete se naći u neobranom grožđu. - poručio je Popović.

Film se bavi teškom ratnom traumom koju su proživjeli, ali i preživjeli, logoraši u Domovinskom ratu, ali i načinom izvještavanja o takvim događajima. Snimljen je u cijelosti bez kadrova povezanih sa samom lokacijom na kojoj se nalazio logor ili simbolima rata. Bale sijena, rijeka, sunčan dan, nasmijani hrvatski branitelji, nekadašnji zatočenici - jedini su kadrovi kroz koje se pripovijeda priča o pobjedi.

- Traumu sagledavam kao dvojakost - kao iskustvo koje je izvan uobičajenog ljudskog iskustva pri kojemu je osoba životno ugrožena (to je jedna dimenzija) te kao preživljenje (o čemu govorimo ovdje u Slavonskom Brodu). To je aspekt koji se bavi time kako se osoba koja je preživjela traumu kroz nju uspjela razviti. Važno je osloniti se na ono što je osoba uspjela naučiti iz traume, kako je uspjela preživjeti, koje su snage osobe i resursi,... Film prikazuje četiri logoraša iz Stajićeva koji su uspjeli unatoč apokaliptičnom vremenu. Našli su šansu za humor, domišljatost, sinkronicitet i stvorili su ozračje u kojemu su se iz žrtve pretvorili u pobjednika. - kazao je Popović o filmu čiji je lajtmotiv stih himne SFR Jugoslavije koju su Hrvati zarobljeni u srpskom logoru morali pjevati ako nisu željeli dobiti batine. Preživjeli tvrde da su dio pjesme koji kaže „Proklet bio izdajica svoje domovine!", pjevali najglasnije, smatrajući svoje tamničare izdajicama i onima koji su istinski zarobljeni.

Ipak, ratne i logoraške priče, rijetko se iznose u takvom svjetlu.

- Novinari često izvještavaju o traumatičnim događajima. Nastoje, pritom, balansirati između zadržavanja pažnje svoje publike i pokušaja da ne potaknu još dublju traumu žrtava koje su im sugovornici. Ova radionica je podsjetnik svima koji sudjeluju u takvim poslovima, na to kako bi bilo najbolje raditi. Nitko neće s ove radionice otići najpametniji na svijetu, ali nadamo se da će ona biti poticaj pri svakom sljedećem susretu s ljudima koji su traumatizirani. I novinari su ljudi koji imaju svoje živote koji se kreću određenim tempom, svi osjećamo pritisak,... tomu se moramo prilagođavati, ali i vraćati na sami početak te obratiti pažnju na naše sugovornike. U odnosu na njih, mi smo odgovorniji onda kada držimo mikrofon. - kazao je Marijan Vrkljan iz brodsko-posavskog Ogranka HND-a.

Osim što novinari postavljenim pitanjima mogu dodatno traumatizirati žrtve, a načinom 'pričanja istinite priče' one koji konzumiraju taj sadržaj, ni sami često ne ostaju netaknuti.

Novinari iz Slavonskog Broda koji su izvještavali tijekom Domovinskog rata i danas nose osobne traume koje su 'zaradili' na radnom mjestu.

- Ratne traume su nešto što ima svoje pravilo. Ponašaš se prema nečemu što ti je netko drugi rekao i propisao. Netko drugi ti je pokazao kako biti ratni izvjestitelj.+. Kad govorimo o onomu izvan rata, tih je trauma kod mene, nažalost, bilo jako puno. Prije svega su to prometne nesreće na autocesti. Ti prizori nikad ne izlaze iz glave. Nažalost, prvi sam naišao na nesreće u kojima su stradali Toše Proeski, Dolores Lambaša, kolegica-novinarka s kojom sam dan ranije pričao,... Izvještavao sam, primjerice, o lančanom sudaru 42 vozila kod Nove Gradiške. Nije bilo poginulih, ali satima gledate kaos, slušate jauke i zapomaganje. Kako se nositi s tim? Koliko god to ružno zvučalo, moje iskustvo govori da to jednostavno moraš svrstati pod posao. Kao što postolar danas mora promijeniti đon, tako novinar mora pristupiti traumatičnom događaju na terenu - ako ne želi da taj događaj postane dio njega. Ako, pak, dođe do toga, onda to ostavlja teške psihičke posljedice na svakomu. - kazao je Silvio Stilinović, novinar HRT-a koji kaže kako je izlaz pronašao u radu na pozitivnim emisijama.

Doktor Popović upravo smatra kako novinari svemu moraju pristupati pažljivo i nudeći onu ljepšu, pozitivniju stranu svake medalje. Nažalost, psihoterapija je jednako potrebna i onima na drugom kraju koji konzumiraju sadržaje, a koji žeđaju i vape gotovo isključivo za skandalima, dramom, crnilom, nesrećama,... Naposljetku, o tomu dovoljno govori činjenica da je rubrika crne kronike - bez presedana - najčitanija i najgledanija u svim medijima - od onih lokalnih do nacionalnih.