Bilo je i vrijeme da se netko sjeti svih onih koji su odlukom obitelji zaključani iza vrata koja nemaju mogućnost samostalno otvoriti.
SLAVONSKI BROD - Povjerenstvo za ravnopravnost spolova Brodsko-posavske županije održalo je danas produktivan i zanimljiv okrugli stol. Tema je bila nesvakidašnja, mada zapravo svakodnevna - nasilje nad djecom i odraslima s teškoćama. Doživljavaju ga, nažalost, kao i svi drugi - kako u užoj ili široj okolini, tako i unutar obitelji.
Predstavnici Povjerenstva, Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Policije, udruga,... ujedinili su se danas kako bi pokušali barem djelomično utjecati na smanjenje takvih slučajeva.
Zdenka Bošnjak
Foto: Ž.G.
- Sastajemo se više puta godišnje. Ovo je osjetljiva i teška tema. Treba pričati o tomu i nadam se da ćemo donijeti konkretne zaključke. Želimo organizirati mobilni tim stručnih ljudi koji bi obilazili teren i pregledavali kako su smještene osobe s teškoćama. - kazala je Zdenka Bošnjak, predsjednica Povjerenstva za ravnopravnost spolova Brodsko-posavske županije.
Nitko o osobama s različitim teškoćama nije pozvaniji govoriti od onih koji se s njima susreću svaki dan. Upravo od jedne takve osobe dobili smo šokantan, ali iskren opis svega što im se može događati i zoran prikaz različitih vrsta nasilja koja mogu proživljavati.
- Djeca i odrasle osobe s teškoćama posebno su ranjiva skupina koja, zbog samog svog stanja, nasilje u obitelji doživljava na drugačiji način nego osobe koje bi se možda znale braniti. Ti ljudi su povučeni u sebe, ne govore što im se događa dok to netko iz okoline ne primijeti, a dotad već može doći do tragičnih događaja. Surađujem s mnogim roditeljima i čula sam priče o različitim tipovima takvog nasilja. Ono može biti i prikriveno. Recimo, osobe s intelektualnim teškoćama ostaju isključivo u obitelji, članovi te obitelji ih drže u kući, ne puštaju ih nikamo u zajednicu, ne dopuštaju uključenje u radne aktivnosti, druženja, stjecanje prijatelja,... Dakle, to je zanemarivanje, ali i zlostavljanje. Ima slučajeva gdje takve osobe koje imaju 30-40 godina čuvaju svoje starije roditelje dok drugi članovi obitelji rade. Trebaju li čekati da njihovi roditelji umru da bi se mogli uključiti u zajednicu? Jako sam protiv toga i borit ću se da se takve stvari ne događaju. Svi imamo pravu na jednaku kvalitetu života, na uključenje u zajednicu, tržište rada ili, barem, radne aktivnosti. Trebaju nam drugi ljudi i prijatelji. A toga nema ako je netko zaključan kod kuće, osamljen, često i u depresiji, anksiozan. Svi građani trebali bismo vidjeti tko živi u našem susjedstvu i kakav život ima. Pa ako neće obitelj reagirati, možemo mi. To je zaista velik i grub način zlostavljanja neke osobe. - iskreno je kazala predsjednica Udruge Regoč, Mirjana Jakovčev.
PlusPortal nedavno je pisao o Marici Mikulić, roditelju-njegovatelju koji je došao do fizičkih i psihičkih granica zbog neprestane 24-satne brige o djetetu s teškoćama koje u cijelosti ovisi o pomoći drugih. Njezini su vapaji urodili plodom jer i Hrvatski zavod za socijalni rad želi mijenjati način funkcioniranja.
Anica Gusak Krajnović
Foto: Ž.G.
- Ovo je problematika jedne rizične skupine koja ima dovoljno svojih poteškoća pri organizaciji svakodnevnog života i bez nasilja. No, u svim tim obiteljima se događaju stvari kao i u svakoj drugoj obitelji - pa i nasilje. Osobe sa zdravstvenim teškoćama i njihovi članovi obitelji usmjereni su jedni na druge. Tu se stoga javlja specifičan problem nasilja. U Hrvatskoj smo svojevrsna preteča vezano za tu temu. Želimo osobama s teškoćama pružiti stručnjake koji će s njima iskomunicirati o svakodnevici i vidjeti kako se može doprinijeti kvaliteti njihovih života, ali i kvaliteti obitelji koja živi s takvom osobom. Trend je da to više nisu višečlane obitelji, nerijetko se radi o dvije-tri osobe koje će čitav život provesti jedna s drugom, u ne tako jednostavnim okolnostima. Zdravstvene poteškoće, svakodnevica, frustracije,... sve to skupa mora dovesti do iscrpljenosti jedne i druge strane. Stručnjaci će i nama olakšati jer i ljudi koji brinu o osobama s teškoćama doživljavaju unutarnje sagorijevanje te i oni taj teret trebaju podijeliti s nekim. To nisu isti nasilnici kao i nasilnici u obiteljima koje funkcioniraju na drugačiji način. Sustav su ljudi. Važno je pokrenuti teme, razgovarati,... Nisu nas mediji potaknuli na ovu temu, već mjesecima raspravljamo o tomu, ali razmišljali smo kako povezati sve segmente kako bismo nešto istinski promijenili. - kazala je Anica Gusak Krajnović iz Područnog ureda Slavonski Brod Hrvatskog zavoda za socijalni rad.
Stručnjaka za ovakav rad, nažalost, nedostaje pa je teško govoriti o zdravom sustavu socijalne skrbi, a još je teže očekivati da će se promjene dogoditi preko noći. No, neki od tih ljudi koji čine sustav uistinu daju sve od sebe.
Foto: Ž.G.
- Situacija u Područnom uredu je teška. Deficitarno smo zanimanje, fali nas, tako da zaključci s ovakvih stolova pomažu da se držimo zajedno i umrežimo s kolegama. Potrebno je sustavno surađivati kako bismo prikupili što više informacija te kako bismo tako dobili kompletnu sliku o osobi s teškoćama. Za to je važna i suradnja s policijom, školama, drugim ustanovama,... Na taj način možemo i ranije djelovati te spriječiti pojavu nasilja. Bili bismo sretni da imamo više psihologa, socijalnih pedagoga i drugih stručnjaka kojima bismo mogli uputiti osobe kod kojih uočimo probleme, no situacija je danas takva da ih nema ni dovoljno za one koji ih mogu i žele platiti. - poručila je Darija Marić, socijalna radnica iz Nove Gradiške.
Entuzijazam i predanost naših današnjih sugovornika ipak daju nadu da hrabri ljudi na pravim pozicijama itekako mogu mijenjati stvari nabolje. Bilo je i vrijeme da se netko sjeti svih onih koji su odlukom obitelji zaključani iza vrata koja nemaju mogućnost samostalno otvoriti.
Foto: Ž.G.
