SLAVONSKI BROD / BROD - Željko Vlajić, župnik crkve svetog Ilije u Brodu, i Antonio Čutura, župnik župe u Kolibama, uvijek nas lijepo dočekaju na našem malom hodočašću u Brod na desnoj obali Save. Most koji spaja i razdvaja prelazimo rijetko, ali uvijek s dobrim povodom. Ne idemo, kao većina Brođana, po hranu za tijelo, nego po onu za dušu. Skupa je to, a i rijetka, roba „kod nas", a naši nam je prijatelji „preko" nude besplatno.

U razgovoru i druženju s njima uvijek naučimo nešto novo - o životu, društvu, ali i nama samima. Istinski su to Božji ljudi za koje ne postoje „naši i vaši", crni i bijeli, mali i veliki,… Kristove riječi jedino su u što vjeruju i što slijede.

Može se s njima o svemu - o politici, pobačaju, celibatu, ateizmu, ratu, pravoslavcima... gotovo da nema teme koje se ne dotaknemo. Umijeće je „odraditi" takve razgovore, a da na licu uvijek imaš mir i spokoj kakav oni imaju. Tako izgledaju ljudi koji su umom, srcem i dušom blaženi - pomislim često dok ih gledam kako iznose svoje, a poštuju tuđe stavove. Prava je rijetkost danas razgovarati s nekim tko ti ništa ne pokušava nametnuti, tko te uistinu sluša, tko se raduje što si tu.

Društvo im gotovo uvijek prave mladi bogoslovi u čijim se očima vidi odanost i poštovanje kada gledaju svoje uzore. Od njih uče da biti nazivan 'Velečasnim' ne znači biti iznad drugih, nego baš suprotno - biti toliko ponizan i skroman te častan da tim vrijednostima koje nosiš i osobinama koje te krase budeš ono što te izdvaja od drugih.

Teška su ovo vremena za crkvu jer je često potpuno pogrešni ljudi, na sasvim krive načine, brane s oltara ili, pak, klečeći ispred njega. Ali, kazuju nam naši sugovornici, sve je to ljudski, sve je to prolazno, svi smo mi grešni, Isus je uvijek isti, bez obzira što se vjernici i kler mijenjaju kroz vrijeme. I prema takvima su milostivi i blagonakloni, pronalaze opravdanje.

Susret s tim posebnim župnicima i, u prvom redu, ljudima, ostaje još dugo u našim srcima i mislima. Treba li netko preobraćenje - oni će u tomu uspjeti i ne pokušavajući; vapi li netko za toplom riječi - oni će je pružiti; želite li dobar savjet - oni će ga dati, a želite li šutjeti - činit će to s vama. Univerzalni su melem za svaku vrstu rane na srcu i duši. Oni su među posljednjima koji predstavljaju sve ono što su nas kroz udžbenike učili da jedan svećenik mora biti. Mora li netko biti moralnim autoritetom zajednice, neka to budu Željko i Antonio koji vole, cijene i poštuju svoje malobrojne, onemoćale i stare župljane. Oni su uistinu rijetki koji se nisu promijenili.

Jedini su kojima povjerovasmo kad nam, zajedno s bogoslovima iz Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa „Redemptoris Mater" u Sarajevu sa sjedištem u Vogošći, uputiše sljedeću uskršnju poruku:

Kako kaže sveti Ivan Apostol, „Bog je ljubav" i, upravo iz te ljubavi, dragi Isus daje sebe za svakoga od nas raspeti na križu. U svojoj ljubavi širi ruke na križu i sve nas obuhvaća. Sve ljude, baš sve. Bez razlike. Kristovo Uskrsnuće i naša je pobjeda nad grijehom, tamom i nepravdom. Naše uzdignuće nad sivilom svakodnevice. Mi vjerujemo u Kristovo uskrsnuće i nadamo se svome. U tjedan dana pravoslavna braća i mi slavimo istu pobjedu, isto Uskrsnuće, ispovijedamo istog Krista. Za sve nas rađa se novi život. Kao što iz jajeta izlazi pile, probija onu ljusku i počinje živjeti, tako i mi s Kristom pobjeđujemo smrt i počinjemo živjeti.
Neka je radostan Uskrs svim kršćanima, svim ljudima dobre volje, svim bolesnicima, svim vjernicima derventskog dekanata, svim Brođanima i čitateljima SBplus-a. Radostan Uskrs i pobjeda života! Bosanska Posavina sada možda jest pust i nenaseljen kraj, ali nadamo se kako će, uistinu, Gospodin jednog dana vratiti svoj narod. Molimo za sve žitelje ovog dekanata, za sve raseljene iz ovog kraja, da svjetlo uskrslog Krista obasja naša lica i da u Božjem svjetlu živimo i volimo sve ljude koje nam je Gospodin stavio na put. U nadi života, radosti i mira, neka je svima, baš svima, sretan i blagoslovljen Uskrs.