Ove godine uskrsnu je čestitku putem portala SBplus, svim čitateljima i vjernicima, poslao župnik Župe blaženog Alojzija Stepinca u Slavonskom Brodu koji je krajem prošle godine imenovan i novim dekanom Slavonskobrodskog dekanata, dr. sc. Tomislav Ćurić. Što je poručio povodom najvećeg i najvažnijeg kršćanskog blagdana, moguće je poslušati u videoprilogu i pročitati u nastavku.

Sva draga braćo i sestre,

korizmeno vrijeme koje smo proživjeli, bilo je za svakoga od nas - vjerujem - vrijeme u kojemu smo na osobit način susretali Boga i dopustili mu da On susretne nas. Veliki i sveti tjedan čiji je vrhunac vazmeno trodnevlje, bio je za nas vjernike, tjedan milosti u kojemu smo imali priliku razmatrati i proživljavati muku, smrt i uskrsnuće gospodina našega Isusa Krista.

Potrebna nam je i zauzeta ljubav koju ćemo nesebično živjeti i prema sebi i prema drugima i prema Bogu, ljubav koja sve vjeruje, sve podnosi, svemu se nada i koja nikad ne prestaje, kako veli apostol Pavao. I to takva ljubav o kojoj će drugi u svemu što govorimo i činimo, prepoznati da smo gospodinovi, da od njegove ljubavi primamo kako bismo ljubavi poput njega za druge mogli biti.

Veliki četvrtak kao dan ustanove svećeništva i euharistije potaknuo nas je da sa svom ozbiljnošću vrednujemo sadržajnost euharistijskog otajstva i svećeničke službe po kojoj crkva ostvaruje poslanje u svijetu, ali isto tako blagoslovljena prilika da u dobrohotnosti svoga srca molimo za svećenička i redovnička zvanja koja će biti blagoslov i snaga crkve u izazovnim i zahtjevnim vremenima.

Veliki petak omogućio nam je da u duhu cjelivamo Gospodinove rane, da zahvalimo Gospodinu za njegovu ljubav, po kojoj nam se darovao do kraja, do križa, do smrti, kako bi pokazao koliko nas ljubi i koliko smo kao ljudi, kao njegova svojina za njega vrijedni i dragocjeni. Velika subota u svojoj neizrecivoj tišini i šutnji pozvala nas je da se s posebnim osjećajima zagledamo u Isusov grob te da u srcu rasplamsamo nadu u vječni život koji započinje u trenutku smrti i nakon nje za sve one koji Boga trebaju i koji ga ljube.

Vrhunac vazmenoga trodnevlja jest vazmeno bdijenje u kojemu je svjetlo uskrsne svijeće, u tako bogatoj i sadržanoj liturgiji crkve, navijestilo pobjedonosno i slavno Kristovo uskrsnuće. Tu je započelo slavlje Uskrsa, središta naše vjere.

S posebnim se osjećajima sjećamo prošlogodišnjega Uskrsa, kada su crkve u našemu gradu, domovinu i diljem svijeta, bile zatvorene. Bilo je to za sve nas jedno teško iskustvo. Iako smo duhom slavili Krista uskrsloga, osjećali smo da su vrata crkava zatvorena kao što je grobnim kamenom bio zatvoren i zapečaćen Isusov grob.

 Hvala Bogu da tada nismo izgubili svoju vjeru i nadu. Hvala Bogu da smo strpljivo čekali da se grobni kamen makne s groba i da se otvore vrata naših crkava. Hvala Bogu da, unatoč epidemiji, otvorena vrata naših crkava, omogućuju crkvi da nas majčinski grli dok nas sabire u sebi.

Ovih dana, osobito molim Gospodina da nas svojim uskrsnućem obnovi u vjeri, nadi i ljubavi. Svi mi vjerujemo, sve više osjećamo, potrebna nam je djelotvorna vjera, kako bismo s vjerničkim povjerenjem slijedili našeg Gospodina, kako bismo u srcu osjećali sigurnost da je on s nama i da nas prati i pomaže u svakom trenutku i svakom koraku našega života. Potrebna nam je i postojana nada bez koje naši životi ne bi imali nikakvoga smisla, nada koja pomaže da se izdignemo iz svojih teških životnih situacija i koja omogućuje vedar pogled srca u bolje sutra.

Potrebna nam je i zauzeta ljubav koju ćemo nesebično živjeti i prema sebi i prema drugima i prema Bogu, ljubav koja sve vjeruje, sve podnosi, svemu se nada i koja nikad ne prestaje, kako veli apostol Pavao. I to takva ljubav o kojoj će drugi u svemu što govorimo i činimo, prepoznati da smo gospodinovi, da od njegove ljubavi primamo kako bismo ljubavi poput njega za druge mogli biti.

Svoj dragoj braći svećenicima i redovnicima, sestrama redovnicama, vjeroučiteljima, župnim suradnicima, svim vjernicima i svim ljudima dobre volje, od srca molim i želim sretan i blagoslovljen Uskrs.