'Tradicionalnim pozdravom 'Mir Božji, Hristos se rodi'! želim sretan Božić svim kršćanskim vjernicima koji blagdan Božića slave po julijanskom kalendaru.

Blagdan Božića ujedno je blagdan mira i bratske povezanosti među ljudima. Uvjeren sam da će proslava Božića i ove godine svim vjernicima i ljudima dobre volje biti poticaj da u svojim životnim sredinama promiču životni optimizam i odgovorno društveno ponašanje, toleranciju i suradnju, u cilju općeg dobra naše domovine.

Želim svima radosno blagdansko obiteljsko i vjerničko zajedništvo i ujedno svako dobro u 2013. godini!', stoji u čestitki predsjednika Josipovića.

Od dana Hristovog rođenja započinje hrišćanska era, i od tog dana hrišćanski narodi, a i ostali svijet, počinju brojati godine.

Za spomen rođenja Hristova, još od apostolskih vremena ustanovljen je veliki praznik - Božić. Sveti Jovan Zlatousti kaže da je Božić izvor za sve praznike hrišćanske, jer da nije bilo Hristovog rođenja, ne bi bilo ni krštenja, ni vaskrsenja, ni drugih.

Božić se od početka nije praznovao istog dana, već je tek u četvrtom vijeku, u vrijeme cara Arkadija, uvedeno da se Božić praznuje odvojeno od Bogojavljenja i da se praznuje 25. prosinca, po Julijanskom kalendaru (7. siječnja, po novom, Gregorijanskom). Toga istog dana Rimljani su imali praznik koji se zvao "Dies natalis Solis invicti", dan slavljenja sunca koje se neprestano vraća k ljetu i obnavlja, pa je praznovanje Božića određeno u taj dan da bi se potisnuo ovaj rimski praznik.

Da bi se hrišćani dostojno pripremili za Božić ustanovljen je post od 28. prosinca do 6. siječnja uveče (od 15. studenog do 24. prosinca), koji nije tako strog kao uskršnji. On odgovara zimskom, godišnjem odmoru. Međutim, Božić, ma u koji dan pao, mrsni je dan.

Na ikoni se Hristovo rođenje predstavlja ovako: pećina i u njoj jasle; presveta Bogorodica sa Josifom i mladim Isusom. Pastiri se klanjaju, a sjajna zvijezda svojom svjetlošću osvjetljava novorođenog Hrista. Na visini lete anđeli, za jasle privezane su mazge, a janje je u prvom planu.

O Božiću ljudi se, umjesto uobičajenog pozdrava, pozdravljaju sa "Hristos se rodi" i "Vaistinu se rodi".

Ni jedan praznik nema više narodnih običaja nego Božić, koji se održavaju i dan danas. Najčešći običaji su: polaganje badnjaka, zastiranje domova slamom, kvocanje i pijukanje, mješenje česnice, pečenje pečenice, položajnik, a ima i mnogih drugih vjerovanja, gatanja, izreka i poslovica.

Misli se da je kod starih, mnogobožačkih Srba, postojao neki bog Badnja, čiji je kip bio djeljan od drveta. Primivši hrišćanstvo, u oči dana kada se novi Bog rodio, Srbi su svog starog Badnju bacili u vatru, a pošto im je on bio vrlo drag, taj običaj ponavljaju na svako Badnje veče, a badnja na jednom kraju namažu medom, koji djeca ližu, da bi time pokazali kako im je badnjak sladak i drag.

Crkva je badnjaku dala novi smisao: grijući se oko badnjaka, ukućani se zagrijavaju ljubavlju, iskrenošću i slogom, a svjetlošću njegovom razgone mrak neznanja i praznovjerja, i ozaruju se i obasipaju radošću i miljem, zdravljem i obiljem.

Ranije, dok su ljudi više živjeli na selu, a ponegdje i danas, na Badnji dan, prije nego što se sunce rodi, jedan od ukućana ode u zabran (šumu) i izabere drvo, koje mora biti mlado i cerovo. Prije nego što zamahne sjekirom, pospe drvo žitom i nazove mu: "Dobro jutro i čestiti ti Badnji dan". Zatim zasiječe na dva mjesta da ispadne iver, i taj iver uzme sa sobom. Odsječeno drvo okreše, odnese kući i uveče naloži na vatru. Kad pregori, donji se kraj nosi oko torova i štala, a drugi, gornji kraj ostavlja se za položajnika. Zbog toga što se na taj dan pali badnjak, i dan se zove Badnji dan.

Danas se, naravno, badnjak u gradovima kupuje na pijaci od seljaka, ali mu je simbolika ista, a ritual skraćen, ili se badnjak jednostavno samo drži u kući.

Uoči Božića slamom se posipa pod u kući, čime se dom pretvara u onu pećinu vitlejemsku, u kojoj se rodio Hristos, i u kojoj se prostirala slama radi ležanja stoke. U seoskim kućama slama na podu leži i po tri dana, a u gradovima ova je simbolika svedena na rukovet slame koja se postavlja uz badnjak. benjaminbezek.